Mala škola prijateljstva ove je godine kroz igru, razgovor, zajedničke izazove i puno smijeha okupila djecu iz Centra za pružanje usluga u zajednici Maestral i naše volontere u prostoru u kojem su učili kako graditi zdrave odnose, razumjeti sebe i druge te biti bolji prijatelji. Kroz nekoliko povezanih radionica zajedno smo istraživali što znači slušati, razumjeti emocije, rješavati sukobe, graditi povjerenje i prihvaćati različitosti. Svaka radionica nadovezivala se na prethodnu i korak po korak gradila jednu veliku priču o prijateljstvu.
S radionicom „Slušam te – čujem te“ kroz Malu škola slušanja djeca su otkrivala koliko je važno stvarno slušati drugu osobu. Kroz igre poput „Pokvarenog telefona“, „Simon kaže“ te crtanja prema uputama djeca su vrlo brzo primijetila koliko lako nastaju nesporazumi kada slušamo površno ili samo čekamo red da nešto kažemo. Volonteri i djeca okušali su se i glumačkim scenama „dobrog“ i „lošeg“ slušanja, nakon kojih su djeca sama prepoznavala razliku između osobe koja sluša pogledom, pitanjima i pažnjom te osobe koja prekida, ignorira ili ne pokazuje interes. Upravo je ta radionica postavila temelj za sve ostale jer bez slušanja nema ni razumijevanja, ni povjerenja, ni prijateljstva.
Nakon što smo učili slušati druge, na radionici „Kako se osjeća moj prijatelj?“ usmjerili smo se na emocije i empatiju. Djeca su kroz pokret, glumu, priče i različite iskustvene aktivnosti učila prepoznavati osjećaje kod sebe i drugih. U igrama poput „Emocije u kutove“ djeca su pokazala koliko dobro mogu prepoznati emocije te objasniti zašto su se tako osjećali u određenim situacijama. Kroz razgovore su dolazili do važnog zaključka: da emocije nisu nešto što treba skrivati, nego nešto što trebamo naučiti razumjeti i prihvatiti kod sebe i drugih.
Kada su djeca osvijestila važnost emocija i međusobnog razumijevanja, prirodno smo otvorili temu sukoba kroz radionicu „Kad se posvađamo – sukobi bez svađe“. Kroz aktivnosti poput „Vatra i Led“ djeca su prepoznavala razliku između burnih reakcija i smirenog rješavanja problema, a kroz „Semafor sukoba“ učila kako zastati, razmisliti o svojim osjećajima i tek onda reagirati. Kroz radionicu su djeca osvijestila da sukobi nisu nešto loše, nego normalan dio svakog odnosa ali važan je način na koji ih rješavamo.
Na radionici „Tko mi može biti prijatelj?“ povezali smo sve prethodne teme i razgovarali o stereotipima, predrasudama i prihvaćanju različitosti. Kroz ledolomac „Biraš li prijatelja?“ djeca su razmišljala o tome kako često donosimo zaključke o drugima na temelju izgleda, interesa ili prvog dojma. Aktivnost „Nevidljive etikete“ posebno ih je potaknula na razmišljanje – kada su ih drugi doživljavali kroz etikete poput „čudan“, „dosadan“, „popularan“ ili „štreber“, vrlo su brzo primijetili koliko riječi i predrasude mogu utjecati na odnose. Kroz mini drame djeca su pronalazila načine kako pomoći nekome tko je isključen ili ismijavan. Radionica je završila važnom porukom: prijateljstvo ne određuju etikete, nego način na koji se odnosimo jedni prema drugima.
Tema povjerenja nastavila se logično nadovezivati na prethodne radionice kroz susret „Povjerenje se gradi“. Djeca su kroz „Semafor povjerenja“ promišljala o situacijama u kojima nekome vjeruju ili ne vjeruju, a kroz razgovor su dolazila do zaključka da se povjerenje gradi malim svakodnevnim postupcima – iskrenošću, držanjem obećanja, podrškom i brigom za druge. U aktivnosti „Slijepi vodič“ djeca su imala priliku osloniti se na drugu osobu dok su zatvorenih očiju prolazila prepreke, što je kod mnogih izazvalo i uzbuđenje i malu nesigurnost, ali i osjećaj sigurnosti kada ih netko vodi pažljivo i strpljivo. Kroz „Toranj povjerenja“ učili su surađivati, dogovarati se i slušati ideje drugih. Djeca su vrlo iskreno razgovarala o tome kako se osjećamo kada nas netko iznevjeri, ali i kako se povjerenje može ponovno graditi kroz trud i iskrenost.
Završni susret volontera i djece protekao je u toploj i veseloj atmosferi uz zajedničko pečenje palačinki, druženje i razgovor. Kroz opušteno zajedništvo prisjetili smo se svih aktivnosti, prijateljstava i lijepih trenutaka koji su obilježili projekt. Susret je zaključen podjelom zahvalnica djeci kao znak pažnje i uspomena na vrijeme provedeno zajedno.
Tijekom cijele Male škole prijateljstva bilo je puno smijeha, glume, balona, crtanja, razgovora, neočekivanih odgovora i iskrenih dječjih misli koje su nas često podsjetile koliko djeca zapravo duboko razumiju odnose kada im damo prostor da ih istražuju i o njima govore. Iz radionice u radionicu grupa je postajala povezanija, otvorenija i sigurnija, a djeca su sve više pokazivala spremnost da slušaju, uključuju druge te suradnju s volonterima.
Veliko hvala svim volonterima koji su svojim trudom, toplinom, strpljenjem i kreativnošću omogućili da Mala škola prijateljstva bude mjesto sigurnosti i prihvaćanja. Posebno zahvaljujemo i Centru za pružanje usluga u zajednici Maestral na suradnji, povjerenju i otvorenosti prema zajedničkom stvaranju prostora u kojem djeca mogu rasti, učiti i osjećati se prihvaćeno.
A možda je najveća lekcija cijelog projekta upravo ova – prijateljstvo se ne događa samo od sebe. Ono se gradi malim svakodnevnim postupcima: slušanjem, razumijevanjem, prihvaćanjem, iskrenošću i hrabrošću da jedni drugima budemo podrška. Kako se projekt privodi kraju, teško se rastati, ali znamo da to nije kraj jer se nadamo novom ciklusu i novim susretima u kojima ćemo nastaviti graditi prijateljstvo, povjerenje i zajedništvo koje smo zajedno započeli.
Projekt je sufinanciran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.
