Od 2010. svakog se 19. kolovoza obilježava Svjetski dan fotografije, dan posvećen umjetnosti i vještini koja nam omogućuje da zaustavimo trenutak, sačuvamo uspomenu i ispričamo priču bez ijedne riječi. Fotografija je medij kojim evociramo mnogo toga, od uspomena, bilježenja lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka pa sve do toga da služi kao dokaz da se nešto uistinu i dogodilo. Fotografija je nešto što nas prati još od najranijeg doba. Kroz fotografiju vidimo kako odrastamo te kako se mijenjamo, ali kako su se promijenili i drugi ljudi te mjesta koja nas okružuju ili su nas okruživala.
Živimo u svijetu u kojem je fotografija promijenila svoj oblik. Dok je nekada naglasak bio na konkretnom, papirnatom obliku fotografije, danas sve češće nailazimo na fotografije u digitalnom obliku. Čuvamo ih u mobitelima, na računalima, USB-ovima, diskovima i drugim uređajima, gdje su nam gotovo odmah dostupne. Ipak, i dalje postoji velik broj ljudi koji fotografije preferiraju imati u papirnatom obliku. Neki fotografije svojih bližnjih nose sa sobom u novčanicima, čuvaju ih u albumima ili na posebnim mjestima u svojim domovima. Fotografijama dokazujemo ono što smo radili, gdje smo bili i s kim smo bili. Vrijednost fotografija nije samo u tome da dokumentiraju ono što se dogodilo. Fotografija upravo prenosi emocije i odnose među ljudima, koje riječi ponekad ne mogu opisati.
Fotografija pritom ima važnu ulogu i u volonterskom radu. Volonterske aktivnosti često su ispunjene susretima, zajedništvom, trudom, učenjem i malim trenucima koji možda prođu neprimijećeno, ali čine veliku razliku. Fotografiranjem takvih trenutaka stvaramo svojevrsni zapis o svemu što je učinjeno – o ljudima koji su svoje vrijeme poklonili drugima, o projektima koji su provedeni i o zajednici koja se kroz volontiranje izgrađuje. Fotografija omogućava da se široj javnosti pokaže što volonteri rade, kako izgledaju njihove aktivnosti i kakva se atmosfera stvara kroz zajednički rad. Jedna fotografija ponekad može najbolje pokazati koliko ljudi sudjeluje u nekoj aktivnosti, koliko je truda uloženo ili koliko jedan susret može značiti osobi koja se u njemu pronašla.
Fotografija također može biti vrijedan dokaz djelovanja udruge. Kao što fotografije u privatnom životu čuvaju uspomene na mjesta koja smo posjetili i ljude koje smo susreli, tako i u životu jedne udruge čuvaju uspomene na projekte, radionice, susrete, humanitarne akcije i druge aktivnosti. Nakon nekoliko godina upravo će fotografije biti među onim stvarima koje će nam omogućiti da se prisjetimo kako je neki projekt izgledao, tko je u njemu sudjelovao i koliko se toga tijekom vremena promijenilo.
Svjetski dan fotografije možemo promatrati kao priliku da zastanemo i pogledamo fotografiju koju smo uslikali možda danas, možda jučer, a možda i nekad davno, kako bismo se upravo prisjetili trenutka koji smo zabilježili.
