Danas obilježavamo zaštitnika učitelja i pedagoga odgojitelja. Riječ je o Ivanu Krstitelju de La Salle, “ocu moderne pedagogije” i osnivaču reda Školske braće (Institut braće kršćanskih škola).
Tko je makar jednu godinu proveo u školi odgajajući i obrazujući djecu, taj će znati koliko je strpljivosti, mirnoće, snage i ljubavi moralo počivati u sv. Ivanu de la Salle koji je na tim poslovima proveo čak četrdeset godina.
Povodom obilježavanja današnjeg dana predstavljamo vam projekt SKAC_ST-a koji se provodi u partnerstvu s Osnovnom školom „Bol“ u Splitu. Riječ je o projektu „Pomoć u učenju djeci iz socijalno ugroženih obitelji“ Kroz projekt pružamo volontersku pomoć u učenju djeci koja dolaze iz potrebitih obitelji koje si ne mogu priuštiti trošak plaćanja repeticija. Cilj projekta je na pružanje pomoći u učenju na tjednoj bazi kako bi djeca što prije svladala školsko gradivo te lakše pratila nastavu.
U projekt su uključene studentice Filozofskog fakulteta u Splitu te tako njima pružamo mogućnost prakse te stjecanje potrebnih vještina za buduće zaposlenje. Što mlade studentice i buduće učiteljice kažu o projektu i svom iskustvu volontiranja, donosimo vam u nastavku.
1) Za početak, kratko nam se predstavi?
Ivana: Ja sam Ivana. Studentica sam zadnje, 5. godine Učiteljskog studija u Splitu. Dolazim iz Makarske u koju se namjeravam vratiti nakon završetka studija, ali nikad se ne zna gdje će me život i posao odvesti.
Lara: Moje ime je Lara, imam 23 godine i studentica sam Učiteljskog studija na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Roberta: Zovem se Roberta i imam 23 godine. Studentica sam pete godine Učiteljskoga studija. Živim i studiram u Splitu. U slobodno vrijeme plešem u KUD-u Filip Dević, a uz volontiranje u SKAC-u također volontiram i u udruzi Liga za prevenciju ovisnosti.
Nina: Ja sam Nina Medak. Imam 20 godina i trenutno boravim u Splitu zbog studija, inače sam iz Hercegovine. Na drugoj sam godini Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. Volim životinje, čitanje i humanitarni rad što me ispunjava na više načina. Vesela sam duha i volim smijeh, pjevanje, plesanje, druženje i integraciju u zajednicu. Temperamentna sam i energična te volim dijeliti savjete. Nemam brata ni sestru i živim s majkom. Volim biti vođa i često preuzimam više odgovornosti nego li mogu nositi, ali uz dobru organizaciju smatram da se sve može postići uz minimalno poteškoća.
2) Kako je započeo tvoj volonterski put te koliko dugo volontiraš na ovom projektu?
Ivana: Moj volonterski put započeo je sasvim slučajno i spontano. Prijateljica i kolegica, koja je već volontira na ovom projektu me pitala jesam li zainteresirana i ja sam pristala. Na ovom projektu volontiram od 12. mjeseca 2021.
Lara: Volontiram od 10 mjeseca 2021. godine i moje volontiranje je počelo nakon što me kolegica s fakulteta obavijestila o projektu.
Roberta: Moj volonterski put započeo je kada je moja kolegica s fakulteta u zajedničku WhatsApp grupu pitala želi li tko sudjelovati u projektu koji pomaže djeci u učenju. Na ovom projektu volontiram drugu godinu zaredom.
Nina: Moj volonterski put je započeo sasvim nenadano. Naime, u SKAC_ST sam došla zbog upita o projektu Planinarski križni put te izrazila želju za volontiranjem. U projektu volontiram manje od mjesec dana.
3) Što ti predstavlja ovaj projekt te kako se osjećaš za vrijeme volontiranja?
Ivana: Za mene ovaj projekt prije svega predstavlja osjećaj da na neki način nekome pomažem i činim nešto dobro. Za vrijeme volontiranja uglavnom se osjećam dobro. Kada primijetim mali pomak, sretna sam i zadovoljna. S druge strane, ponekad imam osjećaj da nisam ništa napravila i da smo se vratile korak unazad. U stalnom sam kontaktu s učiteljicom s kojom se dogovaram na koji način ćemo najbolje prilagoditi gradivo djevojčici. Mislim da će s vremenom biti sve bolje.
Lara: Ovo volontiranje mi predstavlja prilogu za pomoći drugima i barem malo poboljšati svijet u kojem živimo, a osjećam se sretno i ispunjen dok sudjeluje u projektu.
Roberta: Ovaj mi projekt predstavlja izrazito nužnu pomoć djeci. Za vrijeme volontiranja osjećam se sretno i ispunjeno. Volim osjećaj da sam nekome svojim znanjem i trudom pomogla.
Nina: Ovaj projekt mi predstavlja nove izazove, iskustva i vještine za budući rad u prosvjeti i budućeg volontiranja s mladima. Osjećam se ispunjeno i sretno jer pomažem drugima oko sebe kojima je pomoć potrebna, osobito djeci.
4) Što ti je najveći izazov za vrijeme volontiranja?
Ivana: Najveći izazov mi je prihvatiti činjenicu da djevojčica s kojom učim zaboravi sve ono što smo radile prethodni put i što svaki put iznova ponavljamo iste stvari. S druge strane, trudim se ne pokazati da me to na određeni način frustrira i nastojim kratko i strpljivo ponoviti svaki put što smo radile kako bi mogle ići naprijed s gradivom.
Lara: Najveći izazov mi predstavlja strah da neću na najbolji mogući način iskoristiti svoje znanje i prenijeti ga djeci.
Roberta: Najveći izazov za vrijeme volontiranja svakako mi je pitanje: „Kako doprijeti do djeteta?“ Kako otkriti koji im točno dio nastavnoga sadržaja stvara probleme, tj. koji je najbolji način djetetu objasniti ono što ih muči.
Nina: Najveći izazov za vrijeme volontiranja je mali nedostatak sigurnosti u sebe i moguća „blokada“ kod pojedinih nastavnih jedinica.
5) Za kraj, što bi poručila drugim mladim volonterima i budućim učiteljima?
Ivana: Mladim volonterima i budućim učiteljima preporučila bih da iskoriste svaku priliku koja im može obogatiti njihovo životno i profesionalno iskustvo. Ovaj projekt pruža mladim učiteljima uvid u to kakve sve izazove mogu očekivati u razredu, ali i motivira ih da budu što kreativniji u objašnjavanju, strpljivi i svjesni da je svaki učenik poseban te da im se treba pristupati u skladu s njihovim potrebama i mogućnostima.
Lara: Za kraj bi poručila da slijede svoje snove i daju sve od sebe kako bi odgojili i obrazovali mlade naraštaje.
Roberta: Poručila bih da ako imaju samo trunku želje za volontiranjem i pomaganjem drugima da poslušaju taj osjećaj i uključe se u neki projekt kao volonteri jer neće požaliti. Budućim učiteljima bih poručila da nikad ne prestanu koristiti svoje znanje i vještine u dobre svrhe.
Nina: Poručila bih da se svakako uključe u volontiranja raznih tipova jer baš to gradi osobu i osposobljava za neki budući posao, a k tome je i jako ugodno i na neki način rekreativno i odmarajuće.
Svoje iskustvo volontiranja donosi nam i Petra koja je svoju volontersku priču započela u listopadu 2021. godine.
Petra: „Volontiram u Osnovnoj školi Bol u Splitu. Sretna sam što je moja prijava prihvaćena i što mogu pridonijeti razvoju barem jednog djeteta. Takav čin u meni budi osjećaj ponosa i ispunjenosti. Osim što je volontiranje dobro za mene, dobro je i za osobe kojima se pomaže, a mislim da je to najbitnije. Od malih nogu nas uče kako je bitno pomagati drugima, kako se dobro dobrim vraća, a volontiranje je najadekvatnija prilika za to. Stoga bih svima preporučila da se počnu baviti volontiranjem jer ovaj osjećaj zadovoljstva ništa ne može zamijeniti. Nije uzalud rečeno da nisi živio dok nisi učinio nešto za nekoga tko ti to nikada ne može vratiti!“
Važnost samog projekta potvrđuje nam i stručno osoblje zaposleno u Osnovnoj školi „Bol“ u Splitu. Razgovarali smo s magistricom logopedije, Mirjanom Mamić, koja radi u školi kao stručni suradnik logoped. Što nam je rekla, pročitajte u nastavku članka.
Mirjana: “Rad u školi je jako dinamičan i opsežan te je zbog toga svaka suradnja s vanjskim udrugama i institucijama iznimno važna, a sada se možemo pohvaliti novom suradnjom s Volonterskim centrom mladih SKAC_ST. Ova suradnja je najviše na korist naših najslabijih, učenika kojima treba pomoć u učenju, nerijetko djece koja imaju teškoće u razvoju i djece iz obitelji lošijeg socioekonomskog statusa.
Vrijedne volonterke se redovito nalaze s odabranim učenicima i pomažu im u učenju i u pisanju domaćih radova. S obzirom na to da se nalaze u prostorijama škole, olakšana je i izravna je i suradnja s učiteljima. Također, s obzirom na to da volonteri rade uvijek s istim djetetom ostvaruju posebnu vezu i ne samo da volonteri otkrivaju djetetov stil učenja i uče ga kako učiti već grade njegovo samopouzdanje i motiviraju ga za savladavanje školskih prepreka i poteškoća.
Mi u školi bi bili jako sretni kada bi se projekt, ne samo nastavio tijekom sljedećih školskih godina, već kada bi se i intenzivirao tako da više učenika može dobiti priliku za pomoć u učenju pa i više puta tjedno jer potreba postoji.
Svim volonterima služi na čast što svojim primjerom uče djecu empatiji kao i obrazovnim sadržajima. Vjerujem da će i naše vrijedne volonterke također dobiti nešto zauzvrat, iskustvo koje će im koristiti u budućem radu, a na samom kraju i osjećaj da su nesebično pomogli djeci. Zahvalnost svojih učenika već imaju, a poštovanje nas „velikih“ su itekako zaradili.”
Za kraj članka podsjećamo vas da je svatko od nas u isto vrijeme učenik i učitelj. I zato učite, dijelite svoje znanje i usmjerite ga u nešto dobro i društveno korisno.
