Danas vam donosimo priču o jednom od najdugovječnijih naših projekata. Riječ je o Agentima dobrote.
Oni djeluju kao posrednici u raznim akcijama prikupljanja materijalne pomoći za najugroženije građane Grada Splita i okolice, za one na margini društva, koji žive u materijalnom ili socijalnom siromaštvu.
Sastoje se od grupe mladih koji svojim talentima unutar volonterskog tima, osim što traže i prikupljaju materijalnu pomoć za najugroženije, također nude i fizičku pomoć za potrebite i socijalno ugrožene obitelji i pojedince (bojanje zidova, montiranje prozora…).
Uz sve hvalevrijedne fizičke akcije koje obavljaju, najvažnijima su se pokazale one oku nevidljive. Pružanje podrške, tople riječi, stručne pomoći, ali i samo druženje s najugroženijim pojedincima i obiteljima često je ono što takve osobe najviše trebaju.
Njihova posebnost leži baš u tom neposrednom kontaktu između dobrotvora koji pomaže i potrebitih pojedinaca i obitelji koje primaju pomoć.
Agenti su podijeljeni u četiri grupe koje se u radu izmjenjuju, kontinuirano tijekom cijele godine.
S vremenom su volonteri stupili u kontakt s institucijama i udrugama u Splitu te počeli pomagati po jednoj obitelji svakoga tjedna.
Kako bismo vas pobliže upoznali sa samim projektom, donosimo vam intervju s voditeljima timova koji su nam iz prve ruke prenijeli svoje iskustvo volontiranja.
Možeš li reći par riječi o sebi?
Josip: Zovem se Josip Vranković i apsolvent sam povijesti.
Branimir: Ja sam Branimir.
Antun: Zovem se Antun. Ukratko: predan radu, originalan, žedan pravednosti.
Toni: Zovem se Toni Majstorović, po zanimanju sam magistar kineziologije. Radim kao trener u sportskom klubu. Volim sve vrste sportskih i pustolovnih aktivnosti, volim čitati , putovati, upoznavati nove kulture i običaje. Rođen sam u katoličkoj obitelji te sam imao milost, vjeru primiti od svojih roditelja, djedova i baka.
Koliko dugo volontiraš na ovom projektu?
Josip: Godinu dana otprilike. I prije sam znao povremeno volontirati, ali nikad na ovoj razini.
Branimir: Volontiram oko dvije godine.
Antun: Počeo sam prije godinu i dva mjeseca kao član projekta, a voditelj grupe sam oko deset mjeseci.
Toni: U Agente dobrote priključio sam se 2018. godine kada sam čuo za njih na misi mladih i odlučio se priključiti i na taj način pomoći svojim sugrađanima koji su u potrebi te dati svoje vrijeme i talente.
Što točno radiš? Na koji način pružate pomoć?
Josip: Volontiram u sklopu Agenata dobrote unutar SKAC_ST-a i ujedno sam voditelj jedne od grupa. Djelujemo u suradnji s Centrom za socijalnu skrb u Splitu. Uglavnom se radi o ljudima slabijeg imovinskog stanja, često bolesnima koji su se stjecajem okolnosti našli na rubu.
Ljudima pomažemo razgovorima, financijskom pomoći, odnosno plaćanjem režija, manjim građevinskim zahvatima (ponekad i većim), traženjem posla, plaćanjem stanarine i slično.
Branimir: Vodim jednu grupu Agenata dobrote. Prikupljenim novcem na misi mladih pomognemo u okviru naših mogućnosti.
Antun: Kao voditelj jedne grupe, sakupljam novac na misi mladih koje se održavaju petkom ili zadužujem nekoga unutar grupe kada nisam dostupan. Prebrojavam sakupljeni novac, odgovoran sam kontaktirati obitelj/osobu kojoj se pruža pomoć i dogovoriti prvi sastanak/posjet. Dogovaram sa svojom grupom termin posjeta i nastojim animirati volontere na akciju. U prvom obilasku objektivno i kritički sagledamo stanje u kojoj se nalazi obitelj/osoba u potrebi, postavljamo pitanja vezana za njihovu situaciju kako bi dobili detaljniji uvid. Na primjer, kakvo je imovinsko i financijsko stanje, stanje s računima, što je potrebno popraviti od uređaja po kući/stanu, trebaju li hranu ili odjeću za djecu itd., a ovisno o konkretnoj situaciji i osobi s kojom razgovaramo. Prikupljeni novac ne dajemo na ruke i ne donosimo nikakve odluke za vrijeme prvog posjeta. Nakon posjeta, međusobno porazgovaramo i podijelimo situaciju u grupi za one koje nisu prisustvovali (tzv. izvještaj s akcije) i donosimo odluku u daljnjoj razradi. Ovisno o ishodu odluke, slijedi pomoć koja može poprimiti jedan ili više sljedećih oblika: plaćanje računa, popravljanje uređaja/aparata, kupovanje novih uređaja/aparata, konzultacije za konkretnu situaciju, traženje stručne pomoći, donošenje hrane i/ili robe, druženje, i uvijek osobna ili grupna molitva za obitelj/osobu!
Toni: U početku sam bio agent u grupi Beta te smo izlazili na različite akcije.
Bilo je tu nabavljanja novog namještaja, preuređivanja prostora, rada s osobama u potrebi, prikupljanja financijske pomoći itd…
Što te motivira da budeš volonter baš na tom projektu?
Josip: Svjestan sam da u našem gradu i okolici ima ljudi koji su u potrebi, a na njihove teške životne priče društvo je često pasivno. Motivaciju i snagu nalazim u Bogu i služenju čovjeku.
Branimir: Motivira me osmijeh osobe kojoj pomognemo, iako mislim da pomaganjem više izgrađujemo sebe u susretu s osobama u potrebi. Motivira me također i druženje.
Antun: Istaknut ću sljedeće, ali nije isključivo: osjećaj zadovoljstva i radosti koji me prati kada sudjelujem u dijelovima akcije i organizaciji, ispunjenost što mogu iskoristiti svoje kompetencije i znanje za bližnje, žar u ljudima s kojima volontiram, radost obitelji kojima pomažemo, iskra nade u srcima onih koji su imali vrlo težak život.
Toni: Naime, već nekoliko puta ranije sam se htio priključiti projektu 72 sata bez kompromisa, međutim, zbog obaveza i posla nisam bio u mogućnosti… Kasnije mi se pružila mogućnost da budem volonter na ovom projektu, te sam se odlučio priključiti i Agentima dobrote da u kontinuitetu pomažem ljudima u potrebi.
Motivira me radost i zadovoljstvo koje osjećam u svome srcu prilikom pomaganja ljudima te također izlazak iz svoje svakodnevice, da vidim s kakvim problemima i poteškoćama se suočavaju moji bližnji te tako da im izađem u susret svojim sposobnostima, talentima, vremenom i pomoći.
Također, ovi susreti u pojedinim akcijama obogaćuju mene kao osobu te me čine poniznijim i zahvalnijim na svim blagoslovima koje imam.
Možeš li izdvojiti neku anegdotu, nešto lijepo što ti se dogodilo dok si volontirao na projektu?
Josip: Pa nemam neku osobitu anegdotu, svaka priča ima svoje posebnosti. Ono što mi pruža osjećaj zadovoljstva su ljudi kojima pomognemo i koji vide da nisu sami. Često tu bude i suza i smijeha. Na kraju dana idete spavati s osjećajem da ste nekome učinili nešto lijepo. To i vas dodatno ispunjava.
Branimir: Bilo ih je mnogo i teško je samo jednu izdvojiti. Svaka akcija ima mnogo anegdota.
Antun: Tijekom jedne od akcija posjetili smo tročlanu obitelj koja živi u manjem stanu. Stan je bio u poprilično lošem stanju, bez većine osnovnih elemenata (pokvareni vodokotlić, kada koja propušta vodu, pokvarena mašina za veš, zidovi u derutnom stanju, bez rasvjete u kuhinji i WC-u, pregorene utičnice itd.). Nakon nekoliko tjedana pripreme za radove, nabavka materijala i okupljanja ekipe, počeli smo s radovima. Sudjelovanje i doprinos svakog pojedinca s pripadajućim talentima, svatko na svoj način, učinio je da vratimo dostojanstvo života obitelji. Istaknuti ću kako je otac obitelji prvotno bio nesiguran u sebe i nije se usudio samostalno obaviti posao za koji je objektivno bio sposoban, ali sudjelovanjem tijekom radova, naknadno je nastavio samostalno raditi, što je bio svojevrsni poticaj i veliki plod naše akcije. Od ostalih plodova tu su stečeno iskustvo zajedničkim radom, međusobno produbljivanje odnosa između volontera te ćakule i smijeh s članovima obitelji.
Toni: Jako je teško izdvojiti nešto posebno. Svaka volonterska akcija ima nešto posebno.
Jeste li imali negativnih iskustava?
Josip: Iako sam imao nekakvih strahova u početku prije nego sam došao u Agente, do sada nisam imao negativnih iskustava, iako sam relativno kratko tu. Od ljudi kojima pomažemo tražimo samo iskrenost i istinu pa u skladu s tim dalje djelujemo.
Branimir: Do sada ih nije bilo jer osobi se pomaže ako je spremna primiti pomoć.
Antun: Naravno. Događa se često da osobe kojima se pomaže žele iskoristiti pomoć, iako im nije potrebna, čak ponekad i odmaže. Zato je bitno kritički sagledati situaciju i ne biti previše subjektivan pri donošenju odluke, što zahtijeva malo iskustva rada s ljudima. Tu mogu od pomoći biti ljudi koji se svakodnevno susreću s takvim situacijama, npr. djelatnici socijalne službe s kojima smo u kontaktu.
Toni: Bogu hvala, nije bilo negativnih iskustava, ali ako ih bude, spreman sam i na takve poteškoće. Ipak, nikad ne smijemo nikog suditi jer ne znamo koji problemi i poteškoće su ga doveli u pojedinu situaciju.
Smatram da smo mi tu da bi ljudima pomogli, izašli ususret, saslušali ih te barem jednim malim dijelom bili njihov Šimun Cirenac.
Što biste poručili ostalima, budućim mladim volonterima?
Josip: Poručio bih im da volontiranje shvate ozbiljno i da tome tako i pristupe. Bitno je da usklade svoje poslovne, studentske ili obiteljske obveze i da višak svog vremena, barem jednom tjedno ili mjesečno, utroše za volontiranje. To će svakako obogatiti njihov duhovni život.
Branimir: Volontirati je zanimljivo, događa se susret s osobama u potrebi, izgrađujemo sebe kroz pomaganje drugima i svakako, dobro je društvo.
Antun: Ne čekajte dugo ako vjerujete da imate želje i talenata za doprinos projektu u koji se razmišljate uključiti. Uvijek je neugodno napraviti iskorak, izići iz zone sigurnosti u kojoj smo sada i napraviti veće dobro, ali je hvalevrijedno i rađa brojnim plodovima. Mi smo ovdje da ogromni potencijal koji leži u svakome od vas pretvorimo u djelo, dovodeći vas do onih koji su u potrebi.
Toni: “Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 45)
Ove gore riječi nas podsjećaju da smo pozvani kao katolici i vjernici služiti čovjeku u potrebi, te sva svoja dobra djela prikazivati našem Gospodinu Isusu Kristu koji je za nas podnio najveću žrtvu ljubavi.
Moja poruka volonterima jest da donesu odluku te da se prijave u Agente dobrote jer jednom kada pomognete nekome u potrebi, a ne tražite ništa zauzvrat, vi postajete svetiji, blagoslovljeniji, radosniji i ispunjeniji.
Iskreno se nadamo da su vas njihove priče potaknule na aktivnije djelovanje u zajednici te izražavamo veliku zahvalnost Josipu, Branimiru, Antunu i Toniju što su s nama podijelili svoje iskustvo rada na ovako velikom projektu.