Svake godine 20. prosinca obilježavamo Međunarodni dan ljudske solidarnosti koji je posvećen podizanju svijesti o potrebi za solidarnošću među pojedincima, zajednicama i društvu.
Solidarnost kao univerzalna ljudska vrijednost, posebno je ključna u vremenima kriza, kao što su prirodne katastrofe ili druge izvanredne situacije. Ona predstavlja sponu između ljudi, podupirući i ohrabrujući pojedince i zajednice da se uzajamno podrže nakon tih teških trenutaka.
Jedan od projekata SKAC_ST-a koji naglašava solidarnost je Volontiranje na Banovini, pokrenut nakon snažnog i razornog potresa koji je 2020. pogodio Petrinju i okolicu. Upravo zato smo odlučili intervjuirati našu dragu Karlu, voditeljicu istog projekta.
Možeš nam reći par riječi o sebi?
• dijete Božje, kći, sestra, prijateljica
• magistra primarnog obrazovanja
• dugogodišnja volonterka
• koordinatorica volonterskog projekta „Volontiranje u Banovini”
• dopredsjednica SKAC ST-a
• volim: život, ljude, putovanja, pjevanje, upoznavanje različitosti.
Zašto baš projekt Volontiranje na Banovini i malo više o projektu?
Zašto? – Zbog elementarne nepogode koja je koncem prosinca 2020. pogodila područje Banovine. Sa strahopoštovanjem i ljubavlju se sjećam tog dana potresa, SKAC_ST je i ne sluteći pokrenuo ogromnu akciju prikupljanja pomoći koja je rezultirala odlaskom triju šlepera u Petrinju, tog istog dana. Tjedan dana kasnije prva ekipa SKAC_ST-ovih volontera odlazi na teren, a 10-ak dana nakon, od drugog volonterskog vikenda u Petrinji do danas imam čast vođenja tog projekta. U početku smo odlazili 2 do 3 puta mjesečno, kasnije nešto rjeđe, no projekt je aktivan sve do danas. Glavne aktivnosti koje provodimo su Vikend volontiranja, Pučke misije u Korizmi, Duhovno-radni volonterski program Srcem za Banovinu, 72h bez kompromisa te Predbožićno darivanje obitelji s više djece. U protekle tri godine djelovanja smo pomogli preko 600 obitelji, a u projekt se uključilo 300-tinjak volontera, ukoliko zbrojimo slavonske i dalmatinske snage.
Ono što je koordiniranje ovakvog projekta meni osobno donijelo je riječima teško opisati. Stekla sam prijateljstva za cijeli život, upoznala više samu sebe; ljepotu i krhkost življenja, naučila sam saslušati najrazličitije životne priče i iz njih izvući ono najbolje, biti kreativna i neustrašiva u rješavanju problema, susrela puno malenih, prepoznala nadu gdje se okom ne može lako vidjeti… Shvatila sam vlastitu malenost i veličinu Božje milosti.
Koje su najčešće potrebe ljudi kojima pomažeš i izazovi s kojima se suočavaš?
Mnogo je onih koji su potrebiti u materijalnom smislu, ali bih rekla da je osamljenost možda najveće siromaštvo današnjeg čovjeka, a to se posebno očituje u tim malim mjestima. Nerijetko je jednoj baki susret s nama vrjedniji od sveg blaga. Naravno, izazovno je iznaći sredstva za odlaske na teren, osobito zbog toga što je potres i potresom pogođeno područje uvelike pao u zaborav, stoga nema adekvatnih natječaja na koje bismo mogli aplicirati te time osigurati sredstva za nastavak djelovanja. Uvijek je iznova velik izazov susresti se s ljudskom patnjom, osobito onda kad kao mali čovjek ne možeš puno učiniti, no svi ti izazovi služe za rast nas samih. Onda kad mi više ništa ne možemo napraviti, uvijek možemo moliti za pomoć Odozgor.
Možeš nam reći malo više o Predbožićnom darivanju djece s kojeg ste se upravo vratili tvoj tim i ti?
Ove godine smo treći put zaredom proveli Predbožićno darivanje obitelji s više djece, a pripremali smo čak 113 poklona koje je 19 volontera distribuiralo po terenu i donijeli smo osmijehe na brojna lica. Iza nas je gomila izgovorenih ili neizgovorenih riječi i duboki osjećaj zahvalnosti. Zajedničko među svima nama je svjetlo nade unatoč neizvjesnosti života, probuđena radost. Ispred nas je Ljubav. Ona koja nas mijenja i pokreće sve. Najvažnija od svih. Najvažnija od svega ❤️ .
Koju poruku želiš prenijeti drugima o važnosti pomaganja pojedincu i društvu?
Želim samu sebe i tebe koji ovo čitaš potaknuti da se samo ne zaboravimo osvrnuti oko sebe. Svuda oko nas su ljudi željni iskrenog osmijeha, blagog pogleda, poneki i kruha. Pronađimo svatko svoju Kalkutu pa će i svijet postati boljim mjestom, a naša srca svjetionici, male šibice svjetla koje mogu osvijetliti i najveće tame. Ne bojmo se činiti dobro, ne bojmo se razdati čitavi.
Hvala našoj Karli i ostalim volonterima projekta Volontiranje na Banovini te svima vama koji ste sudjelovali kupovinom poklona djeci i na taj način uljepšali blagdane mnogim obiteljima u Banovini 😊🎄.
