Mali doprinos za veliki utjecaj

Ako ste se prošlu subotu našli u splitskom Đardinu, sigurno ste malo zastali i zapitali se što se tu zbiva. Vidjeli ste nekakve štandove, a kako ste išli od štanda do štanda osjećali ste se sve ispunjenije i ispunjenije. Osobe na štandovima su vas svakog puta dočekali s velikim i iskrenim osmijehom. Te osobe su ispred sebe imale određene radove, a kada bi ih upitali o čemu je riječ oni bi vam ispričali jednu podužu, ali lijepu priču o tome tko stoji iza tih radova. U slučaju da vam se neki od radova svidio, pitali bi kolika je cijena. A osobe iza štandova bi vam odgovarale:  „Koliko imate, to je donacija”. Donacija, kome? Ovogodišnje donacije namijenjene su za udrugu Spektar i opremu za logopedske terapije. I tako bi vam na svakom štandu odgovarali. Pa zar su to sve štandovi udruge Spektar? Naravno da ne, to je mnogo udruga s jednim velikim srcem. Svih 29 udruga okupili su 26. Dani volonterstva i solidarnosti. Naime, cilj događaja je bio upoznavanje i približavanje udruga koje djeluju na području grada Splita. Svake godine se izabere jedna udruga za koju se skupljaju sredstva, ove godine je to bila udruga Spektar koja pomaže djeci s poteškoćama iz autističnog spektra, kao i djeci urednog razvoja.

Upravo su se ondje pronašli i naši volonteri. Oni su predstavljali rad SKAC_ST-a i volonterski projekt 72 sata bez kompromisa. Na našem štandu smo izložili razne radove kao što su: razni suveniri od drva koje su izrađivali mladi iz Dječjeg doma Maestral Split, narukvice, rokovnike, knjige o volontiranju i majice od 72 sata bez kompromisa. U nastavku vam donosimo iskustvo volontera. 

„Dani volonterstva i solidarnosti iznova su nam dokaz koliko je odlično biti volonter! U potpuno pozitivnoj atmosferi, upoznali smo različite udruge koje na svoje unikatne i iznimne načine poboljšavaju našu svakodnevicu, ali smo i predstavili plodove našeg rada i našeg prisustva u Splitu i okolici! Poseban je osjećaj u srcu spoznati da pripadamo izvanrednoj skupini volonterske prizme grada Splita za koju je čisti eufemizam reći – obitelj!” ~ Ivan Jukić, volonter

Ako ste slučajno propustili sajam i žalite što ste propustili priliku za priključivanju nekoj udruzi, ne brinite jer sve vas udruge uvijek čekaju širom otvorenih vrata. Također, ako želite volontirati, a ne znate gdje, potražite volonterske akcije na našoj Volonterskoj burzi ili Volonteki te uđite u svijet beskompromisnog darivanja i potpune ispunjenosti.

I ove godine smo se priključili trinaestom izdanju manifestacije Hrvatska volontira. Nešto više o tome smo vam također govorili u članku pod nazivom „Volonterski tjedan”. Povodom manifestacije organizirali smo volontersku akciju pod nazivom “Nahranimo potrebite”. U volonterskoj akciji su četiri naša volontera posjetila jednu stariju osobu koja se nalazi u jako teškoj situaciji. Naime, ona je udovica i teško je pokretna. Trenutno ima slabija primanja, a uz to je i narušenog zdravlja. Starija gospođa živi sama te joj je svaka pomoć, a i poneko druženje zaista potrebno. Sve su to primijetili naši vrijedni volonteri. Kako su oni to doživjeli, možete iščitati iz njihovih komentara:

„Uvijek je zadovoljstvo nekome uljepšati dan, pogotovo nekome srdačnome kao baki koju smo imali priliku posjetiti. Dočekala nas je radosna, najviše zbog toga što ima s nekim popričati. Tako smo, nakon što smo donijeli namirnice, proveli s njom malo vremena, popili kavu i poslušali njenu tešku životnu priču. Razgovarati s njom i vidjeti snagu koju ima unatoč svim poteškoćama bilo je uistinu motivirajuće. Unatoč teškim temama, atmosfera je bila vesela i opuštena.” – Ivana Novokmet

„Kod bake nam je bilo jako ugodno. Gospođa je teško pokretna, ali vedrog duha i jako zahvalna što smo došli. Na njenu inicijativu mi smo skuhali kavu i započeli priču. U cijeloj bolesti i teškoj financijskoj situaciji njoj su najviše trebali ljudi da podijeli svoju priču i rane. Kroz priču javljali su se osjećaju tuge, ali njena borbenost i bistroća je i nama mladima dala vjetar u leđa za borbu za svačije bolje sutra. Ispratila nas je s osmijehom na licu, a nas je obuzela radost vidjevši da smo ovoj gospođi popravili dan.” – Ana Vučković

Pozivamo i vas da pomognete onima u potrebi. Ne, ne trebaju to biti velika djela, neka to djelo bude namijenjeno onim najmanjima, onima za koje se ne čuje, koji žive u skrovitosti svog doma, kako dugima na ulici ne bi pokazivali svoju bol. Njima je potrebno vratiti osmijeh na lice, a oni su tu kako bi nam bili primjer da ništa nije nemoguće i da uvijek postoji netko kome je još teže. Odvaži se!