O VOLONTIRANJU…
Riječ volonter (franc. volontaire) označava osobu koja besplatno obavlja neku službu.
Volontiranje je angažman pojedinca, koji se zasniva na dobroj volji, aktivizmu i solidarnosti.
Volontirati se može u različitim granama koje nisu isključivo vezane uz vlastitu struku, a doprinosi samom volonteru u vidu osobnog rasta, razvoja socijalnih vještina te aktivnog društvenog sudjelovanja.
Zakon o volonterstvu prepoznaje i definira volontiranje kao „dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno“.
Volonter u Republici Hrvatskoj može tražiti od organizatora volontiranja pisanu potvrdu o volontiranju. Također, svaki volonter može dobiti volontersku knjižicu od svog organizatora volontiranja ili u regionalnom i/ili lokalnom volonterskom centru. Na volonterov zahtjev organizator volontiranja dužan je izdati Potvrdu o kompetencijama stečenima kroz volontiranje ako je bila riječ o dugotrajnom volontiranju.
KAKO SE RAZVIJALO VOLONTIRANJE?
Početak volontiranja neformalno potječe još od postanka čovječanstva. Čovjek je društveno biće i oduvijek sa sobom nosi osjećaj pravednosti, empatije i pomaganja.
Volonterizam u modernom svijetu sastavni je dio gotovo svake kulture te uvelike pridonosi razvoju modernog društva. Razvoj dobrovoljnog rada u svrhu pomoći drugima u zapadnim civilizacijama možemo promatrati i kroz zastupljenost kršćanske religije gdje je upravo „pomoć bližnjemu” jedna od glavnih vrijednosti. Kroz povijest nalazimo mnoge svećeničke redove, misionarske akcije, redove časnih sestara, ali i na crkvena udruživanja za dobrotvoran rad i pomoć drugima – bratovštine, dobrotvorna društva, ženska društva, humanitarna društva, zaklade kao i neformalne oblike angažiranja stanovništva.
Formalni početci institucionalnog razvoja volonterizma sežu u 1920. godinu kada su pacifisti Pierre Ceresole i Hubert Parris osnovali prvu međunarodnu grupu volontera. Volonteri su obnavljali selo Esne blizu Verduna u Francuskoj, koje je bilo razrušeno u prvom svjetskom ratu. Glavni ciljevi te akcije su bili obnova sela i izgradnja mira kroz zajednički rad. Sa sličnim se ciljevima javljaju i volonterska udruženja nakon II. svjetskog rata
Tri najstarije volonterske organizacije koje postoje i danas:
- „Service Civil International“ (Pierre Ceresole);
- „Youth Action for Piece“ (Etienne Bach);
- „Union of International Associations“ (Henri LaFontaine)
UNESCO 1948. godne osniva Co-ordinating Committee of International Voluntary Service, koji je od tada krovna organizacija svih volonterskih udruga. Od tada pa do današnjih dana osnovane su još mnoge udruge i donesen čitav niz različitih dokumenata i preporuka vezanih uz razvijanje i poticanje volonterskog rada.
Također, Hrvatski sabor donosi zakon o volonterstvu kojim se među ostalim uređuju temeljna načela volontiranja, vrijednosti volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dužnosti volontera i organizatora volontiranja.
ZAŠTO VOLONTIRATI?
Volontere na njihov rad pokreću različiti motivi. Neki od nas volontiraju jer s tim uče nešto novo, drugi pak jer upoznaju nove ljude sličnih interesa, a treći jer žele učiniti nešto lijepo za zajednicu u kojoj žive. Kao najčešći motivi pojavljuju se još i želja za provođenjem slobodnog vremena na kreativan način, razvijanje osjećaja empatije za druge te povećavanje razine samopoštovanja.
Bez obzira koliko motivi za volontiranje bili različiti, svi volonteri imaju nešto zajedničko- zadovoljstvo što svojim radom mogu doprinijeti ostvarenju nekog većeg cilja.
U našoj zajednici zaista je veliki broj mogućnosti za volonterskim radom. U volonterskom svijetu svatko može pronaći svoje mjesto i zato- odvaži se i postani volonter!
