Na Dan očeva, koji slavimo na blagdan sv. Josipa, prisjećamo se koliko je važna uloga oca, ne samo u obitelji, nego i u društvu. Sv. Josip nije bio čovjek velikih riječi, nego velikih odluka. Evanđelja o njemu govore malo, ali dovoljno da vidimo kakav je otac bio – tih, pravedan i potpuno predan onome što mu je povjereno. Papa papa Franjo opisuje ga jednostavno, ali snažno: „Očinskim srcem, tako je Josip ljubio Isusa.“
U toj jednoj rečenici sažeto je sve – očinstvo kao darivanje, kao briga, kao prisutnost. Ne očinstvo koje se nameće, nego ono koje stoji uz, štiti i vodi. Sv. Josip nas uči da biti otac ne znači imati sve odgovore, nego biti vjeran u svakodnevici. Biti tu. Raditi. Štititi. Ljubiti, i onda kada je tiho, nevidljivo i bez priznanja.
Upravo takvo očinstvo danas mijenja svijet. Priče iz SKAC_ST otkrivaju upravo takve očeve: one koji svoju ljubav prema obitelji proširuju i na zajednicu, kroz konkretna djela služenja. Prisjetimo se njihovih riječi!
Zašto volontirati?
Luka: „‘Besplatno primiste, besplatno dajte!’ (Mt 10,8) – Isusove riječi kojima je poslao apostole da šire Evanđelje i Božje Kraljevstvo kroz djela ljubavi. Ove riječi su moja vodilja i odgovor na Njegov poziv.“
Nikica: „Svatko od nas može pokloniti svoje vrijeme drugome. U današnjem brzom tempu života, volontiranje nam daje priliku rasti i osjetiti svrhovitost – koliko god dali, toliko i sami primamo.“
Za njih volontiranje nije dodatak životu, ono je njegov prirodan nastavak, mjesto gdje ljubav i odgovornost postaju stvarna i vidljiva.
Među njima je i Ilija, koji otvoreno svjedoči što ga pokreće: „Za volontiranje me najviše motivira ono što ‘dobijem natrag’ od ljudi kojima pomažem. Radost onih kojima dolazimo, vraćanje dostojanstva ljudima u potrebi i rad s marginaliziranim skupinama u društvu je nešto što me neizmjerno ispunjava.“
Duje to opisuje iz dublje, duhovne perspektive: „Naše volontiranje ne proizlazi samo iz altruizma nego iz istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu.“
Projekti i angažman u SKAC_ST-u
Očevi poput Ilije, Duje, Pere, Luke i Nikice sudjeluju u brojnim projektima:
- 72 sata bez kompromisa – najveći volonterski maraton koji uključuje cijelu zajednicu i omogućuje mladima da sudjeluju u više od 50 volonterskih akcija;
- Agenti dobrote – tim mladih volontera koji pružaju poticaj i podršku socijalno ugroženim obiteljima i pojedincima;
- 3D Formacija – trogodišnji program koji povezuje osobni duhovni rast i praktično djelovanje u zajednici.
Njihova iskustva nam pokazuju koliko volontiranje izgrađuje osobu ali i njihovu očinsku ulogu.
Volontiranje i obitelj
Očevi ističu da se volontiranje i obiteljski život mogu skladno spojiti, iako nije uvijek jednostavno:
Luka: „Iskreno, ni sam ne znam kako uspijevam pronaći vrijeme za volontiranje, što doživljavam kao Božju providnost, jer često imam dojam da Gospodin obilato umnaža i rasteže vrijeme. Naravno, puno nam pomaže dobra organizacija, a i naše starije kćeri koje rado uskaču i čuvaju mlađe.“
Nikica: „Ja i supruga sudjelujemo zajedno u SKAC-ovim aktivnostima. Nekad je teško, nekad zamorno, ali kada vidiš da ono što činiš ima smisla, to postaje pokretač za dalje.“
Ilija: „Volontiranje je uvijek bilo prvo na toj listi te se za njega uvijek nađe vremena. Naravno, to ne bi bilo moguće bez suprugine podrške, koja je i sama volontirala u SKAC-u.“
Pero: „Imam punu potporu svoje supruge. Tako kada je potrebno učiniti nešto za druge, uvijek razgovaramo i odlučimo je li to moguće s obzirom na obitelj.“
Kroz svoje djelovanje očevi pokazuju da djeca najviše uče iz primjera:
Nikica: „Ako moje dijete vidi da činim dobro, ono raste i odgaja se uz najbolji primjer djelima, a ne samo riječima.“
Ilija: „Nastojim biti primjer ljudima oko sebe, a najviše svojoj djeci, i tako im pokazati koje su prave vrijednosti u životu.“
Pero: „ Volontiranje čini život radosnijim, a time i obiteljski život ispunjenijim. Gledajući zemaljskog oca kako volontira i djeca su potaknuta davati se drugima ne zaboravljajući svoje svakodnevne obveze. Također, želio bih da kroz moje volontiranje djeca još više vide kolika je ljubav našeg Nebeskog Oca jer On je taj koji se brine da nikome ništa ne nedostaje, već dapače, daje nam da živimo život u izobilju..“
Volontiranje tako postaje i nastavak odgoja: djeca promatraju, uče i budu potaknuta da budu dobri ljudi i svjesni svoje uloge u zajednici.
Poticaj mladim očevima
Luka: „Odvažite se i darujte svoje vrijeme i talente. Gospodin ne zove sposobne, nego osposobljava pozvane.“
Nikica: „Odvajanje vremena za druge služi i našem vlastitom rastu i izgradnji. Svaki čin dobročinstva vraća se natrag – i nama, i našoj obitelji.“
Ilija: „Znam da je teško mladim očevima pronaći vremena, uz obiteljske obaveze i posao, no volontiranjem činite velike stvari za sebe, ali i za druge. Postajete svjesniji potreba u društvu i dodirujete realnost života.“
Duje: „Svijet treba tebe i mene! Nas koji ćemo dati svoje živote za druge, svoje darove pokloniti drugima. Talent se udvostručuje samo kad se upotrijebi.“
Pero: „Volontiranje čini život radosnijim, a djeca su potaknuta davati se drugima. Tako djeca kroz naše djelovanje uče vrijednost ljubavi, darivanja i služenja.“
Volontiranje, kako pokazuju iskustva Luke, Nikice, Ilije, Dujeta i Pere, postaje prirodni nastavak očinske brige i odgovornosti. Djeca promatraju i uče iz svakodnevnih postupaka svojih roditelja, upijajući vrijednosti ljubavi, predanosti i služenja. Kroz aktivno sudjelovanje u zajednici i davanje svog vremena, očevi ne samo da doprinose boljitku društva, nego i jačaju veze unutar vlastite obitelji, pokazujući što znači biti prisutan i pouzdan oslonac. Svim očevima hvala na daru koji svakodnevno daju. Sretan imendan svim Josipama i Josipima, a svim sadašnjim i budućim očevima, posebice našim volonterima, neka vaše očinstvo bude put darivanja, ljubavi i hrabrosti.
