Duhovno radni program „Srcem za Banovinu“ organizira se već treću godinu zaredom u župi svetog Bartola Hrastovica nedaleko Petrinje. Ljubazno nas je ugostio i dočekao naš duhovnik fra Mate Bašić. Volontiralo nas je 20 i to iz Splita i šire okolice, Zagreba, Osijeka i okolice, u razdoblju od 10. do 16. rujna. Bili smo smješteni u župi svetog Bartola u Hrastovici, gdje smo imali svu infrastrukturu, a osim toga obišli smo i brojna druga mjesta, mnoge korisnike Caritasa Sisačke biskupije koji su smješteni u Sisku i okolnim selima te u Petrinji i okolnim selima. Sveukupno u tih tjedan dana smo prešli 2000 km kako bi pristigli na svaku adresu gdje je naša pomoć i podrška bila potrebna. Provodili smo akcije pripremanja drva za ogrjev – cijepanje, unošenje i slaganje, zatim bojanje ograde, akcije povezane s košenjem i uređivanjem okućnica, posjete starijima i nemoćnima, nekoliko korisnika smo pružili i materijalnu podršku u vidu kupnje potrepština i plaćanja računa.
Dan smo svakodnevno započinjali molitvom časoslova i posvetnom molitvom Majci Terezi Ižarivati Krista.
Također smo svaki dan molili krunicu Božjem milosrđu i svoj volonterski radni dan završavali krunom svih molitava, Euharistijom. Nakon večere, naš duhovnik fra Mate Bašić je imao kateheze u kojima nas je poučavao o nekim detaljima u sv. Misi, o važnosti sebedarja i sličnim temama koje zaokupljaju mladu osobu.
Iskustvo sudjelovanja na kampu s nama su podijelili Mirjam, Stjepan i Josipa, a u daljnjem tekstu saznajte kako im je bilo 🤗.
„Ja sam Mirjam, imam 22 godine, dolazim iz Solina te sam zaposlena u kozmetičkom salonu. Pružajući uslugu jednoj od organizatorica (Karla hvala do neba 🫶🏼), na sam njen spomen volontiranja u Banovini, srce mi je zaigralo. Rekla mi je svega par riječi o tome i to je bilo dovoljno da otkažem sve obaveze i da se ubrzo zaputimo u Hrastovicu.
Sutradan ujutro krenuli smo s prvom akcijom – branje jabuka. Moram reći da je od prve minute našeg volontiranja, pa sve do zadnje, vladalo zajedništvo kakvo se istinski rijetko viđa. U svakoj akciji smo bili zajedno. U branju jabuka, u cijepanju i slaganju drva, u čišćenju kuća, u pituravanju ograde. Posebno kada dođemo ‘doma’ u pospremanju nakon jela, u molitvi, u razgovoru. Predivan je osjećaj imati pored sebe prijatelja koji će i kada ti možda ne možeš – učiniti za tebe s tolikom ljubavlju.
Mislim da bi se svi moji prijatelji složili s tim da je svaka akcija bila posebna za sebe. Svatko ponaosob nas je naučio poneku važnu životnu lekciju.
Baka Iva – kada pogledate u nju, samo zastanete i Bogu zahvalite s knedlom u grlu, koliko ste bogati. Baka koja živi u montažnoj kućici slijepa, radi najukusniji fažol koji postoji (dokazano 😉).
Oleksandra – koliko trebamo uživati svaki trenutak, jer sve može nestati u trenu.
Baka Dragica – da drugog ljubiš više nego samoga sebe.
Baka Smilja – baka koja ima jako malo, i to bi podijelila s tobom.
Baka Mira – koliko moramo cijeniti svoje prijatelje i obitelj.
Baka Kata i njen dobri suprug – on ju zeza – a ona se ljuti. Koliko je važno njegovati svoj odnos, biti tu jedno za drugo.
Kada se vratiš kući poslije ovakve akcije, nisi isti. Ne možeš biti. Volontiranje je iskustvo koje me toliko produhovilo, otvorilo mi oči, ušlo u moje srce i ispunilo ga tolikom radošću. Kada si pored ljudi (volontera) kojima – kad ih pogledaš u oči vidiš čistu dušu i koji imaju najnasmijanije lice premda bili najumorniji, znaš da si okružen velikim ljudima s pravim vrijednostima.“
Nakon volontiranja tvoje srce nije isto. Tvoja vjera nije ista. Tvoje srce je veće, tvoja vjera je čvršća, a uz to – naučiš da je jako važno puno sunčati zube 😁.
„Pozdrav, moje ime je Stjepan Laušić, dolazim iz malog mjesta po imenu Dugi Rat, po zanimanju sam programer i radim u struci u jednoj IT kompaniji.
Dobio sam poziv od Ante, jednog od voditelja akcije volontiranja na Banovini. Dugo sam lomio prije nego sam konačno prelomio, budući je trebalo i riješiti logistiku poput dobiti godišnji, pripremiti se za put (ipak je riječ o tjedan dana), no jednostavno, smatrao sam da je sve to mala žrtva, s obzirom na to da smo svi manje više svjesni toga što se dogodilo na Banovini, u kakvim uvjetima se tamo živi te je u konačnici želja za pomoći tim ljudima prevagnula.
Sudjelovao sam u akciji branja jabuka, slaganja i cijepanja drva, čišćenja podruma, rušenja štale… Svaki dan je bio jedno novo i posebno iskustvo, no vrijedi izdvojiti svjedočanstvo jednog od sudionika kampa, koji je zaista imao težak životni put. Pošto smo se svi manje više zbližili tijekom kampa, osjetio je da nam se može otvoriti, svjedočanstvo je bilo potresno, no ti trenutci i taj osjećaj su bili posebni.
Također, imali smo akciju slaganja drva kod starijeg bračnog para, koji živi u teškim i oskudnim uvjetima te muž pati od Alzheimerove bolesti. Za potrebe akcije, ustupili su nam svoju jedinu karijolu. Nesretnim spletom okolnosti, odlomilo se kolo na karijoli te je ona pukla. E budući da joj razbismo jedinu karijolu, očekivao sam razočarenje/ljutnju od strane gospođe kojoj smo pomagali. No, ona nas je počela smirivati, donijela nam piće/kolače da se okrijepimo i govorila da će biti sve u redu. U konačnici smo popravili karijolu, no ta mirnoća, ta velikodušnost usprkos oskudici su me oduševili, kao i zahvalnost i tople riječi pozdrava nakon odrađene akcije.
Što zbog ovih, što zbog onih razloga, jako mi je dugo trebalo da se uključim u akcije volontiranja.
Stoga bih, iz osobnog iskustva, poručio svim mladima, da čim osjete u sebi želju za volontiranjem, kad dobiju poziv za volontiranjem, kad pročitaju članak o akciji, ne oklijevajte, prijavite se, odazovite se, sudjelujte.
Dio svog slobodnog vremema darovat ćete drugima, no to će vam se mnogostruko vratiti, upoznat ćete drugu stranu priče, spoznati da to malo vremena i rada što ste utrošili, topla riječ koju ste nekom uputili, nekog mnogo uveseljava, nekom masu znači.“
„Zovem se Josipa Kozić, imam 25 godina i dolazim iz Osijeka. Završila sam diplomski studiji Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te sam aktivna u SKAC-u Osijek.
Odlučila sam se volontirati zbog toga što sam slobodno vrijeme htjela iskoristiti na način da budem od pomoći drugome u potrebi. Posebno me motiviralo to što mi se tijekom razmatranja, trebam li se uopće prijaviti na kamp, spustio osjećaj u srce da Isus želi da budem Njegova produžena ruka na zemlji i da se zaista osjećam najispunjenije i najsretnije kada sam u mogućnosti pomoći drugima.
Sudjelovala sam u akciji berbe jabuka, čiščenja kuća i stambenih kontejnera, slaganja drva te u akciji bojanja ograde. Na volontiranju u Banovini me posebno dojmilo to što je cijela ekipa volontera zaista posvećena i ljudima gdje smo bili poslani tijekom tjedna, a nije bila fokusirana samo na posao za koji smo bili zaduženi. Tu sam zaista osjetila da smo prvobitno tamo da budemo potpora čovjek čovjeku te smo se nakon svake akcije trudili razgovarati, razmijeniti riječi utjehe i nade i pokušali smo im, odlazeći od njihovih kuća, ostaviti bar mali dio sebe koji će ih držati do našeg sljedećeg susreta.
Predivno je bilo vidjeti promjenu izraza lica na ljudima kada smo tek dolazili k njima i istinsku sreću i zahvalnost kada smo odlazili od njihovih domova – to mi je bila najdraža i najiskrenija nagrada koju sam mogla dobiti na odlasku. Poseban je i neopisiv osjećaj kada imate priliku pomoći drugom čovjeku i kada su vam taj dan njegove potrebe jedine i najvažnije – i ono što im možete dati u tom trenutku ste vi i vaše vrijeme. U tom trenutku zaboravljate sebe, svoje potrebe, svoje trenutne probleme, posao, obitelj, ostavljate sve iza sebe i u potpunosti se predajete drugome.
Poručila bih mladima da je volontiranje prava prilika da okuse istinu u rečenici: „Blaženije je davati, nego primati!”
I iako zvuči suludo, vjerujte mi da ćete biti presretni ako se dogodi da ipak bude više posla nego što je planirano i da će vam od Boga baš u tim trenucima biti dana dodatna snaga, ljubav i volja da nastavite činiti dobra djela i da širite Božju ljubav među drugima. Što ti činiš, prolazi. Što u ljubavi činiš, ostaje! U Banovini se sve čini u ljubavi!”❤️
Sljedeći volonterski maraton koji nam se bliži je 72 sata bez kompromisa, a prijaviti se možete na linku. Do sljedeće objave uživajte u galeriji slika 🤗.
Ovaj projekt provodi se uz financiranje Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade.
