Blog

Cijelu godinu donosimo vam priče o aktivnosti u sklopu treće generacije projekta “Zajedno do uspjeha!”. Vrijeme je da nam volonteri ispričaju svoju stranu priče. Njihova bogata iskustva donosimo u nastavku. 

1. Za početak nam se predstavite u par riječi.

Mia: Ja sam Mia Odžak, imam 24 godine i radim kao odgajatelj predškolske djece u dječjem vrtiću. Volim pohađati edukacije, usavršavati svoja znanja, putovati, pomagati drugima te druge ljude učiniti sretnima. Jako sam druželjubiva osoba i druženja me čine još sretnijom i zadovoljnijom osobom. Isto tako, već dvije godine sam uključena u projekt Agenti Dobrote jer sam oduvijek željela volontirati i pomagati drugima.

Još za sebe mogu reći da sam avanturist i veliki pozitivac i vodim se starom poslovicom „Smijeh je najbolji lijek“.

Ivan: Pozdrav! Zovem se Ivan Jukić. Imam 21 godinu i student sam 3. godine medicine. Bio sam jedan od volontera projekta  „Zajedno do uspjeha!“, a i dio sam organizacijskog tima projekta „72 sata bez kompromisa“.

Ivamarija: Moje ime je Ivamarija Moćan, studentica sam biologije i kemije na PMF-u. Inače dolazim iz malog mjesta pored Ivanić-Grada.

Josip: Pozdrav, ja sam Josip Pekas i dolazim iz malog mjesta Dugi Rat. Trenutno završavam 2. godinu Poslovne ekonomije u Splitu. U SKAC_ST-u volontiram malo više od godinu dana te sam dio tima SKAC Sporta.

Matea: Zovem se Matea, dolazim iz Ciste Velike i trenutno završavam petu godinu Upravnog studija.

Ante: Zovem se Ante Bukovac i podrijetlom sam iz Metkovića. Trenutno živim u Splitu i uživam u blagodatima studentskog života. Upravo završavam drugu godinu Integriranog diplomskog filozofskog teološkog studija. 

2. Što vas je motiviralo da volontirate baš na ovom projektu?

Mia: Jedan od glavnih motiva za ovaj projekt su korisnici te je to ujedno jedini i najbolji motiv. Obožavam rad s djecom i to smatram uživanjem. Naravno, uz sve to motiv mi je i samo volontiranje, nova poznanstva te zabava s volonterima i korisnicima projekta.

Ivan: Iskreno, ne znam mogu li ponuditi odgovor koji može opisati točno osjećaje koje sam imao u tom trenutku kada sam rekao svoj „fiat!“ projektu. Sad s retrospekcijom zaista vjerujem da je to bio Duh Sveti koji me potaknuo na to da se odvažim. Ta ideja, da jednostavno budem prisutan kao prijatelj nekom tko dolazi iz meni drugačijeg svijeta, probudila je u meni čežnju da dopustim Gospodinu da uzme moje maleno i od potonjeg napravi broš ljubavi kojeg mogu davati mom bližnjemu!

Ivamarija: Dobila sam poziv od Matee i pitala me jesam li zainteresirana. Čim je rekla o čemu se radi odmah sam prihvatila. Bila sam zaintrigirana time da ću imati privilegiju upoznati korisnike Dječjeg doma Maestral Split te dobiti uvid u mali dio njihovog života.

Josip: Kada sam po prvi put dobio poziv od koordinatorice projekta „Zajedno do uspjeha!“, Matee Renić, bio sam pomalo iznenađen što mene zovu da budem dio tog programa. Zapravo nisam niti znao da taj projekt postoji tako da nisam baš ni znao o čemu je točno riječ. Kada mi je Matea objasnila što se u projektu radi, nisam bio baš siguran jesam li ja za taj projekt, ali sam se vrlo brzo odlučio kako ipak želim biti dio toga.

Matea: Motivirala me želja da svoje slobodno vrijeme kvalitetno iskoristim, želja za novim iskustvom i želja za pomaganjem drugima.

Ante: Nešto manje od godinu dana sudjelovao sam u SKAC-ovom projektu “Zajedno do uspjeha!”. Za projekt sa čuo od prijatelja i poznanika, a prvi bliži susret s projektom bio je kada su mi neki od prijašnjih volontera predložili da i ja volontiram. 

3. Koja su vaša zaduženja kao volontera?

Mia: Zaduženja su prvenstveno dogovarati se s drugim volonterima, smisliti igre, radionice ili aktivnosti te dolaziti redovito na susrete.

Ivan: To varira, ali uglavnom se svodi da samo budemo ono što jesmo – mi sami! Družimo se s korisnicima, sudjelujemo aktivno u radionicama i po potrebi neke i sami kreiramo. Radionice su osmišljene tako da zahvaćaju aktualne tematike i po prirodi su zabavno-edukativnog sadržaja. Također, prolazimo i niz posebnih edukacija programa „Edukator ID“ zajedno s korisnicima koje su usmjerene na otkrivanje naših talenata, sposobnosti i vrijednosti i naše uloge u društvu.

Ivamarija: Kao volonter sam pridonosila kontinuitetu naših druženja, koheziji između korisnika te usmjeravanjem pažnje na bitne teme koje smo obrađivali. Razgovorom smo izmjenjivali iskustva i doživljaje kojima smo korisnicima omogućavali dublji uvid u problematiku kojom smo se bavili, navodili ih na promišljanje o sebi i ulozi njih samih u društvu u kojem se nalaze. Omogućavali smo im siguran prostor u kojem mogu biti ono što jesu bez ustručavanja, a opet u skladu s pravilima pristojnog ponašanja.

Josip: U ovom projektu, mi volonteri smo bili zaduženi da se družimo s mladima iz Dječjeg doma Maestral Split te da i sami osmišljavamo određene susrete. Najveće zaduženje je bilo da budemo svoji, da ne glumimo nešto što nismo te da se i mi sami zabavimo, kako bi sve to prenijeli i na korisnike. To je zaista opuštajući projekt, pun zabave, ali iz kojeg se može jako, jako puno naučiti. Također, jedno od većih zaduženja je bilo da pripazimo na neprimjerena ponašanja korisnika te da ih usmjeravamo prema lijepoj komunikaciji.

Matea: Moja zaduženja kao volonterke su sudjelovanje na tjednim susretima i druženje s mladima kroz različite aktivnosti.

Ante: Kao volonteri smo imali razne uloge, ali naša primarna je bila motivirati korisnike da se maksimalno uključe te na taj način uberu najveće plodove. Također nam je u cilju bilo pružiti korisnicima dobar primjer i stalno ih hrabriti u njihovu radu. 

4. Što je vama donio ovaj projekt? Razlikuje li se ovo volontersko iskustvo od vaših prethodnih volonterskih iskustava?

Mia: Ovaj projekt mi je donio nova poznanstva te jednu novu sliku o sebi jer edukacija „Edukator ID“ je nešto što svatko treba proći. Isto tako razgovori i druženja s korisnicima uvijek su me punila pozitivnom energijom i drugačijim pogledima na svijet. Ovo volontersko iskustvo se dosta razlikuje od prijašnjih jer su ovdje u pitanju adolescenti te je izazovno s njima raditi. Ali s druge strane je i jako lijepo družiti se s njima jer su uvijek raspoloženi za šalu i smijeh.

Ivan: Projekt mi je ponudio mnogo, a dao još i više. I zaista je tako. Posebice želim istaknuti važnost edukacija „Edukator ID“ koje su apsolutno izvrsne i u koje su me potpuno oduševile! Suma znanja koja nam je prenesena tom edukacijom o nama samima odgovorila mi je na brojna osobna pitanja, ali mi je i otkrila stvari o sebi koje nisam uopće znao! Taj koncept istraživanja i prihvaćanja svog karaktera i svojih talenata, koji su nam dani od Boga poput dukata za investiranje u izgradnju Božjeg Kraljevstva, naprosto je fantastičan!

Osim toga, sam me je projekt osvijestio o tome koliko sam dugo živio u svom mjehuriću, nesvjestan vrtloga tereta koje moji bližnji nose. Projekt me vježbao u ljubavi, strpljenju i slušanju. Pomogao mi je početi uočavati ljepotu ljudskog duha i koliko osoba može procvjetati kada joj date samo malo vremena, prostora i poticaja!

Ivamarija: Ovaj projekt me na toliko načina promijenio da za neke još nisam svjesna u kolikoj mjeri. Podučio me razumijevanju kojeg nisam imala u tolikoj mjeri. Podučio me slušanju drugih ljudi, ali na način da ih čujem. Također, korisnici su me naučili kako da se opustim. Kako da uvidim da je život prolazan i da se unatoč svemu moram zabavljati. Iako imam mnoštvo briga uživala sam dva sata tjedno u kojima bi se opustila i od srca nasmijala. Do sad nisam svjedočila ovakvom projektu i zbilja bih ga preporučila svima.

Josip: Svako volontiranje koje sam iskusio uvijek mi je donijelo i više od očekivanog, ali ovaj projekt je i to nadmašio. Naime, na početku sam bio jako skeptičan hoću li se ja uopće snaći u takvom potpuno novom okruženju s korisnicima i drugim volonterima koje do tad nisam upoznao. Tako da mi je prvi susret sa svima bio jako stresan, ali već taj susret sam primijetio u kojem će sve to smjeru ići te sam se od tog trenutka potpuno opustio. Tu sam pronašao neku svoju komfor zonu, ali ubrzo se pojavio novi izazov kada je naša koordinatorica morala napustiti svoju ulogu. Tada je za projekt najbolje bilo da ulogu koordinatora preuzme jedan od volontera, jer smo mi bili najviše upućeni u sami rad projekta. Na kraju sam ja preuzeo tu ulogu, što mi je na početku bio veliki izazov, ali uz predivne ljude unutar projekta, ali i u samome SKAC_ST-u, imao sam priliku uživati u toj ulozi. Zaista sam dobio jako puno toga, ali znam da još uvijek toga nisam potpuno svjestan.

Matea: Ovaj projekt mi je donio nova prijateljstva, nova poznanstva i jedno predivno razbolje kojeg ću se uvijek rado sjećati.  Razlikuje se od prethodnih volonterskih iskustava u vremenu trajanja i načinu na koji je projekt organiziran.

Ante: Osobno, ovo mi je volontiranje donijelo mnogo iskustva u radu s mladima. Prije ulaska u sam projekt osjećao sam se nespremno za bilo kakvu motivaciju mladih i adolescenata. Sada kad je projekt završio mogu si priznati kako uživam u tom poslu.

5. Možete li izdvojiti neku anegdotu, nešto lijepo što vam se dogodilo dok ste volontirali na projektu?

Mia: Nešto najljepše u ovom projektu je čuti od štićenika da sam im uzor uz sva njihova objašnjena. Osjećala sam se i jako ponosno jer su slušali o svemu što pričam i jer su me dobro promatrali i uzeli sve vrline s kojima bih se i oni mogli nositi i slijediti dalje u životu.

Ivan: Najljepši dio projekta za mene je bio vikend u Mukinjama, svojevrsna kruna svih ovih mjeseci! Ta će mi 3 dana ostati kao poseban blagoslov u životu. Iako je niz anegdota iz cijelog programa, mislim da su mi se najviše svidjele radionice formata „1 volonter na jednog korisnika“. U takvim sam radionicama saznao toliko puno o korisnicima, i povratno sam primio puno, puno, puno ljubavi od njih.

Ivamarija: S njima je svaki sastanak anegdota. Posebno su me dirnuli trenuci sa zadnjeg sastanka prilikom kojeg smo pisali poruke i gdje smo skupljali dojmove cijelog projekta. Do tad nismo ni bili svjesni svih trenutaka koje smo proveli zajedno.

Josip: Svaki susret s korisnicima i volonterima bio je pun zabave, tako da iskreno ne znam koju bih anegdotu izdvojio. Ali kao najljepši dio projekta izdvojio bih edukativnu radionicu Kreativni poduzetnički inkubator koji se održao u Lici. Tu sam osjetio koliko smo se povezali međusobno te sam primijetio pravu svrhu projekta.

Matea: Teško mi je izdvojiti samo jednu anegdotu jer je svaki susret bio jedna nova i drugačija priča. Kroz svaki susret s djecom smo svi zajedno puno toga naučili. No, mogu izdvojiti program Edukator ID koji smo zajedno s djecom prolazili. Njihov trud, volja, zainteresiranost i želja za učenjem i otkrivanjem sebe i svojih talenata su i meni bili poticaj i primjer kako svemu u životu treba pristupiti otvorena srca.

Ante: Bilo je mnogo lijepih trenutaka, ali jedan od meni najljepših je bio kada smo jednom od korisnika slavili rođendan.

6. Jeste li imali negativnih iskustava?

Mia: Nisam imala negativnih iskustva. Dapače, jedno jako lijepo iskustvo, potpuno drugačije, otvoreno, radosno i zanimljivo.

Ivan: Apsolutno ne! Baš suprotno! Iako me u početku bilo malo strah hoću li osobno moći sve ovo, isti me osjećaj vrlo brzo napustio.

Ivamarija: Nije bilo nikakvih negativnih trenutaka.

Josip: Nije bilo nikakvih negativnih iskustava, projekt je zaista tekao glatko zahvaljujući već iskusnoj voditeljici Doris, samim korisnicima koji su bili toliko posvećeni projektu i koji su olakšali sam tijek projekta te naravno volonterima koji su uvijek bili tu kako bi pomogli u svim situacijama.

Matea: Nisam imala negativnih iskustava.

Ante: Što se tiče negativnih iskustava ne bih ih nazvao negativnima, već emotivno nabijenima jer smo neke od poteškoća naših korisnika i mi proživljavali zajedno s njima. Nekada je bilo teško ostati ravnodušan pred životnim pričama naših malih prijatelja, ali sada kada  pogledam unatrag bilo je više lijepih trenutaka nego onih koji su ostavljali suze u očima. 

7. Što biste poručili ostalima, budućim mladim volonterima?

Mia: Dragi budući mladi volonteri, nemojte se bojati i preispitivati se što ako! Najvažnije je da vi u srcu osjećate da je to poziv za vas i da ste spremni na druženja i dobru zabavu. Svakako bih preporučila mladima da se uključe u ovaj projekt prvenstveno zbog njih samih jer otkriti će i o sebi puno pozitivnih strana koje nisu vidjeli, a uz sve to garantiram da će steći nova prijateljstva. Bitna je samo dobra volja, pozitivan stav i otvoreno srce prema drugim ljudima.

Ivan: Jedna od najvećih laži u koje ljudi vjeruju je da nisu dovoljni. Ovaj projekt razotkriva istinu – dovoljni ste. Dostatni ste. Potrebni ste. Neće to odraditi netko drugi, to morate biti baš vi!

Dragi naš Gospodin je vaša duše ukrasio kolajnom talenata. Prevelika je šteta ne otkriti ih i ne upotrijebiti ih. Možda je baš ovaj projekt idealna prilika za to!

Čovjek shvati koliko je otvoriti i otvarati svoje srce teško. Ipak, ovaj tihi rad Duha Svetog na vašem srcu učinit će to da će te se jednog nasumičnog i sasvim običnog jutra pogledati u ogledalo i shvatiti da vas je Bog kroz ovaj projekt promijenio. Bog ti želi biti bliži kroz ovaj projekt. Želi ti dati blagoslove i milosti i želi da sudjeluješ u izgradnji Njegova Kraljevstva. Samo Mu dopusti da Ga susretneš u radu s prekrasnim mladim dušama! On ti njih povjerava jer On ti vjeruje. A ako On vjeruje u tebe i kaže ti da će biti uz tebe kroz cijeli ovaj projekt, zašto Mu onda ti ne bi vjerovao/la?

“Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 45)

Ivamarija: Imat ćete sastanaka kad ćete padati s nogu, bit će teških trenutaka, ali ćete imati priliku spoznati sebe kroz njih. Steći ćete dobre prijatelje, pritom mislim i na volontere i štićenike. Budite podrška jedni drugima jer na kraju ispadne da ste jedna velika obitelj.

Josip: Često se mladima govori da imaju cijeli život pred sobom, da uživaju dok mogu, dok imaju tu mladenačku snagu i zanos. Složio bi se da trebamo uživati, ali tu našu snagu trebamo usmjeriti na nešto korisno. Mi smo ti koji bi trebali mijenjati svijet sada, ne u budućnosti koja nam se obećaje. I sami ste svjesni da vam savjeti starijih često nisu odgovarali jer nisu bili u skladu s našim vremenom. Često smo radije slušali svoje vršnjake, naše stalno okruženje u školama ili fakultetima, ali i sami znamo da nas je loše okruženje moglo odvesti u krivom smjeru. I dan danas mladi tako razmišljaju i generacijama dalje će isto tako razmišljati, a tu mi moramo primijeniti priliku. Mi moramo biti ti koji će biti primjer svojim vršnjacima i mlađim generacijama. Sada je vrijeme, dok smo mladi, da izgradimo društvo za budućnost. Nemojmo ići maleni ispod zvijezda i nemojmo se bojati sanjati velike snove!

Matea: Budućim mladim volonterima bih poručila da dio svoga slobodnog vremena daruju drugima jer će im se to mnogostruko vratiti. Neka budu drugima dar, poticaj i pomoć u svemu. Dobit će puno, upoznat će i drugu stranu priče, osjetit će kako je to dati malo, a primiti puno. Njihova mlada srca će se ispuniti i vjerujem da bi ih samo jedan sat volontiranja potaknuo da to nastave raditi i dalje.

Ante: Kada se spomene riječ volontiranje većina ljudi pomisli na slobodno vrijeme koje mora izdvajati. Ali ja bih se usudio reći kako sam ja ovim volontiranjem više primio nego li sam uspio dati. Jako mi je drago da sam bio dio jedne velike priče za koju se nadam da će uz pomoć novih volontera još jače zaživjeti.

Dragi naši čitatelji, za kraj vam želimo zahvaliti što pratite i podržavate naš rad. Naš projekt uskoro završava završnim susretom volontera i korisnika na kojima ih očekuje podjela zahvalnica. Želimo vam dugo i opuštajuće ljeto, a mi se ponovno čitamo u rujnu.

Projekt sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.