U utorak, 4. travnja, održan je još jedan večernji susret u sklopu projekta „Zajedno do uspjeha!”. Ovoga puta su nam u goste stigli sudionici treće godine projekta 3D formacija. Projekt 3D formacije želi mladima stvoriti poticajno okruženje i konkretno vodstvo u njihovom duhovnom sazrijevanju. Jedna generacija 3D-a prolazi 3 godine formacije. U prvoj godini sudionici upoznaju svoju dušu, to jest upoznaju tko su, koji su njihovi talenti, vrline i slično. Druge godine fokus je stavljen na duh, a cijela godina se temelji na duhovnim iskustvima hodočasnika sv. Ignacija. Treće godine fokus se stavlja na društvo, to jest sve što su sudionici naučili o samima sebi sada daruju društvu radeći za opće dobro. Upravo zato su nam polaznici 3 godine došli na naš večernji susret.
Tri polaznika 3D formacije odlučila su održati edukaciju o internetskoj osviještenosti, jer smatraju da je mlade jako bitno osvijestiti o pravilnom načinu korištenja interneta. To je u velikoj mjeri zainteresiralo naše volontere, a ponajviše korisnike Dječjeg doma Maestral Split. Jedan od voditelja edukaciju je započeo s pitanjem: “Koliko nas koristi društvene mreže svaki dan?”. Naravno da su svi odgovorili pozitivnim odgovorom. Neki ih koriste u manjoj mjeri, a neki u većoj.
Zatim su nas voditelji malo više upoznali s dobrim i lošim strana društvenih mreža, ali i interneta općenito.
Kao dobre stvari izdvojili su:
- brže i lakše prikupljanje informacija,
- lakša komunikacija, educiranje,
- snalaženje i orijentacija u prostoru te slično tome.
Naravno tu je i jako mnogo negativnih strana, a upravo je to i razlog održavanja te edukacije. Loše strane interneta, specifičnije društvenih mreža, mogli bismo nabrajati unedogled, ali svejedno ih svi mi svakodnevno zanemarujemo. Zatim nas je ponovno jedan od voditelja upitao kada smo zadnji puta proveli jedan dan bez mobitela. Mnogi se toga nisu mogli sjetiti, a oni koji bi rekli da su nedavno proveli dan bez korištenja mobitela, zapravo nisu ni imali mobitel jer im je bio razbijen ili pokvaren. Odmah nakon toga zadatak nam je bio zamisliti kako smo provodili dane kad smo bili mlađi tj. u razdoblju kad mobitel nije ni postojao. Svima je to bilo teško, jer nismo znali čime su tadašnji mladi „ubijali” dosadu.
Nakon tog uvodnog dijela, voditelji su svakome zadali zadatak da odaberu jednog influencera kojeg prate na društvenim mrežama te da napišu što to on njima donosi dobro, a što loše.
Najčešće dobre strane praćenja influencera koje su sudionici naveli su bile:
- kvalitetni savjeti,
- zabavan sadržaj i
- dobre ideje.
Za loše strane su većinom nabrajali:
- trošenje kvalitetnog vremena,
- neistinitost informacija i
- prikazivanje lagodnog života.
Kada je svatko iznio svoj primjer, krenuli smo na novu vježbu. Voditelji su podijelili sudionike u dvije grupe, a sada su oni sudionicima zadali zadatak da nabroje dobre i loše strane interneta. Tu je nastao malo veći brainstorming od strane sudionika.
Kao neke od važnijih dobrih strana koje su sudionici izdvojili naveli bismo:
- učenje i informiranje,
- zabava,
- komunikacija,
- pomaganje drugima kroz razne akcije na društvenim mrežama,
- razmjena iskustava i mišljenja.
Ipak je svima bilo lakše sjetiti se više loših stvari, kao što su naprimjer:
- narušavanje sigurnosti,
- stvaranje ovisnosti,
- sve veća distanciranost između ljudi,
- zloupotreba podataka,
- lako dostupni neprimjereni sadržaji mlađim populacijama,
- krađa podataka i slično.
Kada smo završili s tim zadatkom, voditelji edukacije su nam iznijeli još nekoliko zanimljivosti. Rekli su nam kako mladi od 16-24 godine mjesečno provedu u prosijeku 90 sati na društvenim mrežama, to jest 1095 sati godišnje. Kako bi nam osvijestili koliko je to zapravo vremena, iznijeli su nam podatke o tome koliko je potrebno vremena da bismo inače u nečemu postali vješti ili dobri. Kako bi se s nečim pobliže upoznali potrebno nam je 10 sati, kako bismo postali vješti u nečemu potrebno nam je 100 sati, a kako bi u tome postali dobri potrebno nam je 1000 sati, to jest 125 radnih dana po 8 sati. Tu smo shvatili koliko zapravo puno vremena trošimo na društvenim mrežama, jer smo za to vrijeme mogli postati dobri u nečemu o čemu smo možda uvijek sanjali, kao naprimjer da naučimo svirati gitaru.
Za sami kraj susreta, voditelji su nam pripremili jednu društvenu igru, koja je po pravilima jako slična društvenoj igri Activity. Voditelji su nas podijelili u četiri grupe po otprilike troje ljudi. Za razliku od klasičnog Activity-a, pojmove koje smo trebali pogađati bili su vezani uz internet i računalnu opremu. Kako bismo objasnili svojem suigraču zadani pojam trebali smo se koristiti pantomimom, opisivanjem riječima ili pak crtanjem. Igra je prošla jako dobro, uz puno smijeha, ali i uz pravog natjecateljskog duha.
Na susretu smo se dodatno osvijestili o prednostima i nedostatcima interneta, a uz to sve to smo se lijepo proveli.
Kao dokaz tome donosimo vam neke od komentara korisnika i volontera:
„Bilo je odlično. Jako zanimljiva radionica i na kraju super zabavna igra. Puno korisnih savjeta.”
„Svidjela mi se edukacija i osvještavanje društvene stvarnosti. Uključila se cijela skupina i bilo je edukativno.”
Projekt sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
