U nedjelju 02.02. obilježavamo Međunarodni dan života kojim se nastoji naglasiti vrijednost života i potiče se na zaštitu svakog ljudskog života od začeća pa sve do prirodne smrti.
Pravo na život zajamčeno je Općom deklaracijom o pravima čovjeka koju je proglasila Opća skupština UN-a još 1948. godine. U Hrvatskoj se ovaj dan obilježava od 1996. kada je Hrvatska biskupska konferencija za obilježavanje Dana života odredila prvu nedjelju u veljači.
Povodom tog dana razgovarali smo s Marijom Šošić, voditeljicom Centra za život u Splitu.
Ukratko se predstavite.
Marija Šošić, 39 godina, u braku 12 godina, zaposlena u Udruzi Hrvatska za Život, kao voditeljica Centra za život u Splitu.
Što vas je motiviralo da se uključite u Inicijativu 40 dana za život?
U inicijativu 40 dana za život uključila sam ni ne planirajući kako će apostolat za život postati moj životni poziv. Prije više od 10 godina, jednog dana dok sam se u crkvi pripremala za misu moleći u klupi prišla mi je moja prijateljica Marija i pozvala me da se uključim u molitvu za nerođene. Rekla je da će me obavijestiti o datumu kad dođe u Split voditelj inicijative “40 dana za život” Ante Čaljkušić iz Zagreba. Pristala sam doći, premda tada još nisam znala točno o čemu se radi, mislila sam da se organizira neka devetnica u gradu i smatrala sam da je lijepo da mogu doprinijeti tako plemenitoj nakani kao što je molitva za nerođene. Kad sam upoznala Antu i kad sam na sastanku čula o čemu se točno radi, da je to 40-dnevna molitva, i to pred bolnicom, pokušala sam pobjeći od svega, smišljajući sama sa sobom izgovore kako to nije za mene, kako ja ne znam baš govoriti ako bude trebalo, kako puno radim na poslu i već mi to oduzima puno vremena, već sam dovoljno aktivna u župi, a i moram se posvetiti obitelji pa mi se to sve činilo nespojivo.
Sve te kule koje sam izgradila oko sebe Gospodin je rušio jednu po jednu. Prvi dan prve kampanje za nerođene u Splitu ostala sam bez posla jer se moja firma ugasila i tako se otvorilo vrijeme za apostolat. Moj je muž odlučio podržati moj angažman u apostolatu za život. Mislila sam da će to biti jednokratna četrdesetnica za nerođene, a danas svjedočimo da je prerasla u nacionalni pokret.
I ne samo to. Iz molitve pred bolnicama nastali su programi kojima pomažemo ženama i muškarcima s ranom pobačaja, ‘Oprostom oslobođene’ i ‘Iscjeljenje očeva srca’. Imamo i program za parove koji ne mogu, a žele imati djecu ‘Vikendi Srca Marijina’, zatim programe za mlade ‘Prava ljubav čeka’, i materijalno, moralno i duhovno pomažemo trudnicama i majkama koje su odabrale život, a koje su mislile da je pobačaj jedino rješenje. Osnovali smo udrugu ‘Hrvatska za život’ kroz koju provodimo sve te programe, a nakon tri godine volontiranja sada sam zaposlena u udruzi kao voditeljica Centra za život koji smo otvorili 2020. godine u Varošu u prostoru časnih sestara Služavki Maloga Isusa, a koji je sada naš ured inicijative, savjetovalište za trudnice i mjesto gdje provodimo sve naše programe Udruge.
U ovih 10 godina otkako inicijativa djeluje u Hrvatskoj, vidjela sam spašene živote, spašene duše, silna obraćenja, žene i muškarce izliječene od rana pobačaja, koji sada postaju naši volonteri i suradnici, liječnike koji su prestali vršiti pobačaje i sada svjedoče za život. Čuda. Doslovno čuda.
Kad se osvjedočite snazi koju ima zajednička molitva i što se sve može postići kad se ujedinimo za svaki začeti život, a posebno kad primite u naručje dijete koje je spašeno od pobačaja, onda nekako nema natrag. Znate da ova inicijativa spašava živote, spašava duše. Od onog početka prije 10 godina kad sam mislila da će to biti tek jednokratna četrdesetnica za nerođene i da tu prestaje moj angažman, do duboke svjesnosti koliko je svatko od nas zapravo dužan stati u obranu nerođenog života, jer to je najveća nepravda današnjice, biti pod majčinim srcem koje bi trebalo biti najsigurnije mjesto na svijetu, a tu biti potpuno nezaštićen i obespravljen, toliko da čak nema pravo niti roditi se.
Za koliko spašenih života znate na našem području i ako možete izdvojiti neko svjedočanstvo koje vas je posebno dojmilo?
Otkako djelujemo u Hrvatskoj znamo za preko 160 spašenih dječjih života. Za koje znamo. Stvaran broj i plodove našeg predanja sigurno ćemo saznati tek u Nebu.
Često nam pristižu nova svjedočanstva, javljaju nam se majke koje su odustale od pobačaja zbog naše prisutnosti pred bolnicom a da mi to u tom trenutku nismo ni znali. Često se ohrabre kad već rode, jedna nam je majka poslala fotografiju svog djeteta i napisala, hvala vam, zbog vas je moj sin sada živ, a mogla sam napraviti najveći pogrešku u životu. Jedna je majka poslala iznos novca koji je bio namijenjen za pobačaj njenog djeteta, a zbog ohrabrenja koje joj je dala prisutnost molitelja iskidala je uputnicu i tim novcem odlučila pomoći našim majkama za koje brinemo…
Snažno mi se urezao u sjećanje razgovor s jednom trudnicom čija nas je prijateljica, kojoj se povjerila o neželjenoj trudnoći, vidjela pred bolnicom. Dogovorila je termin pobačaja jer ju je dečko napustio kad je saznala da je trudna. U tom trenutku ona nije vidjela razlog zašto bi rodila. Razgovarali smo svaki dan, tjedan dana. Shvaćala je da je to živo biće i bila joj je to teška odluka. Vjerujem da se ni jedna majka ne odlučuje olako za pobačaj jer zna da je već majka i kad pobaci i dalje će biti majka, ali mrtvoga djeteta. Večer prije zakazanoga termina poslala mi je poruku: ‘Hvala ti na svemu, ali ja sam odlučila. Ujutro idem pobaciti.’ Osjetila sam nemoć. Svim svojim ljudskim snagama nisam uspjela.
U tom trenutku članovi inicijative organizirali su noćnu stražu. Odlučili smo moliti, ustajali smo svatko po sat vremena, kako bismo u svojim domovina molili za spas toga djeteta. Iako je izgledalo nevjerojatno da se ta majka predomisli, jer već je zakazala termin, znali smo da Gospodin ima posljednju riječ. Ujutro u vrijeme zakazanoga termina trudnica mi je poslala poruku u kojoj je pisalo: ‘Ne znam zašto, ali rodit ću. Nemam objašnjenje zašto, ali nazvala sam kliniku i otkazala sam pobačaj.’ Gospodin je još jednom pokazao koliko je velik. I koliku snagu ima molitva.
Rodila je predivnoga dječaka koji se zove Angelo i koji je ove zime proslavio već šesti rođendan. On je sada njena velika životna utjeha, radost, ali i veliko obogaćenje naših života. Da je spašen “samo” taj jedan život, vrijedilo je sve žrtve i truda. Do danas znamo za nekoliko razreda djece spašene od pobačaja u Hrvatskoj i cijeli gradić ljudi u cijelom svijetu gdje djeluje inicijativa. To su djeca koja danas slave rođendane, igraju se i radost su svojim roditeljima. A bili su u opasnosti biti pobačeni. Njihove majke svjedoče da su odustale od pobačaja u posljednji trenutak upravo zbog prisutnosti molitelja pred bolnicama, a duhovna, moralna i materijalna potpora koju im je inicijativa pružila omogućila im je da svladaju zaprjeke za koje su mislile da su nepremostive i da je pobačaj jedino rješenje. Upravo je zato naša prisutnost pred bolnicama toliko važna, nekomu uistinu može spasiti život.
Kako izgleda jedan radni dan u Centru za život?
U Centru za život svaki dan je poseban, drugačiji, dinamičan, blagoslovljen, često i dramatičan. Jako puno smijeha i radosti s majkama koje su odustale od pobačaja, jako puno suza s majkama koje žale zbog izgubljenog majčinstva. Svakoj našoj trudnici, majci pristupamo individualno.
Pomažemo u hrani, odjeći, obući, pelenama, opremi za djecu, plaćanju stanarine, režija, autoškola, raznim edukacijama kako bi im nakon porodiljnog dopusta našli što bolji posao. Također u Centru za život im pružamo razne radionice, grupe podrške, individualne razgovore. Želimo im vratiti dostojanstvo u svakom smislu, izgubljeno pod teretom silnih patnji koje su proživjele. Program pomoći za naše trudnice i majke zove se “Nisi sama”. Naša redovna pomoć traje dok ne stanu na noge, ali i kad se osamostale rado ostaju u kontaktu s nama, jer nas doživljavaju kao vlastitu obitelj koja im je pomogla u teškom trenutku koji se činio bezizlazan. Dovode djecu u Centar za život na različite radionice, po poklone za Božić i sv. Nikolu, organiziramo im proslavu rođendana, krštenja, kuhaju s našim volonterima za beskućnike.
Naši suradnici u Centru za život su stručnjaci iz svih područja koji su našim trudnicama i majkama potrebni: psiholozi, psihijatri, psihoterapeuti, logoterapeuti, svećenici, socijalni radnici, odvjetnici, kućni majstori, vodoinstalateri, soboslikari, frizeri, umjetnici…
Planovi u ovoj godini?
Večer dobročinitelja koju već tradicionalno organiziramo u Solinu, a na kojoj predstavljamo naš rad protekle godine našim dobročiniteljima, volonterima, suradnicima, a na kojoj svjedoče naše majke. Ove godine se održava 23. veljače pa ovom prilikom pozivam sve čitatelje da nam se pridruže i šire s nama kulturu života. Prijave su na broj 091 582 9044.
Zatim još jedna molitvena kampanja 40 dana bdjenja za nerođene pred bolnicom u korizmi. Međunarodna konferencija “Život, dakle, biraj” u svibnju na kojoj ugošćujemo strane i domaće vrhunske prolajfere te se tako osnažujemo za daljnju borbu, zatim duhovne obnove za majke i trudnice, i naše volontere, a imamo i već nekoliko zakazanih termina za program Oprostom oslobođene na koji se mogu prijaviti žene ranjene iskustvom pobačaja bilo spontanim bilo namjernim. Ove godine planiramo i veliku premijeru našeg igranog pro-life filma “Loveći Teslu”.
Povodom Međunarodnog dana života razgovarali smo i s našim volonterom i dopredsjednikom SKAC_ST-a Svetom Karamatićem o njegovom iskustvu volontiranja u Centru za život za vrijeme vođenja akcije 72 sata bez kompromisa.
U sklopu projekta 72 sata bez kompromisa imao sam priliku kao voditelj voditi radnu akciju br. 35 u Centru za život. U centru nas je dočekala Marija Šošić, inače voditeljica Centra koja je prekrasna osoba; strpljiva, radosna, susretljiva, puna ljubavi i pažnje. U Centru smo proveli dva dana.
Prvi dan smo radi pripreme za bojanje zidova imali nešto više vremena, a to slobodno vrijeme smo iskoristili da nas Marija upozna s njihovim radom te smo na kraju svi zajedno izmolili Bijelu krunicu za nerođene. Sutrašnji dan je bio pun posla, ali na kraju dana su nas posjetili još neki suradnici Centra i zahvalili nam na svemu. Kad se sve sažme; Centar je pun ljubavi i topline, vrata su otvorena i svak je dobro došao. Osjećao sam se kao doma. Najviše su me dirnula svjedočanstva koja je Marija ispričala. Njihov rad je konkretan. Postoje majke koje su odustale od pobačaja, jer im je Centar pružio pomoć. Sada su ta djeca živa i možemo ih vidjet kako odrastaju sretno.
Za mene su osobe poput Marije i drugih suradnika u tom Centru živući super heroji. Zapratite njihov rad, posjetite ih, pokucajte na njihova vrata, upoznajte Centar za život, trebamo se probuditi za život. Dok mi spavamo oni su budni!
Hvala našoj Mariji i Sveti na ovom inspirativnom razgovoru i hvala dragom Bogu na daru života svih nas.
Hvala Ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna ❤️.Ps 139,14
