Blog

Povodom Međunarodnog dana volontera,  u petak 06.12.2024., sudjelovali smo na svečanoj proslavi u organizaciji Regionalnog volonterskog centra Udruge ‘MI’- Split.

U svijetu prepunom izazova, postoji mnogo načina na koje možemo pomoći u stvaranju pozitivnih promjena, a jedan od najučinkovitijih je volontiranje. Iako nema rodne granice, statistike često pokazuju da muškarci manje sudjeluju u volonterskim aktivnostima u usporedbi sa ženama. Nadamo se da će se ovaj trend mijenjati, jer dragi muškarci, vaša zajednica vas treba, a volontiranje vam može pružiti više nego što mislite. Primjer su naši volonteri Ivan Jukić i Josip Pekas koji su radi iznimnog volonterskog doprinosa udruzi dobitnici priznanja za volontere godine.

Naša suradnica godine je Dijana Blažević, glavna sestra Klinike za psihijatriju u KBC-u Split.  

Također, dodijeljena je nagrada ”Davor Belaić” za koordinatora volontera u odgojno-obrazovnim ustanovama s područja četiri južne županije. Ove godine dobitnica je logopedica OŠ Skalice Antea Gudelj, koja sudjeluje u našem projektu Pomoć u učenju djeci iz socijalno ugroženih obitelji.

Kratko smo razgovarali s našim volonterima i logopedicom. 

Evo što kaže naš Ivan Jukić koji je aktivan u projektu 72 sata bez kompromisa.

”Zašto sam volonter? Zato što sam iskusio što znači biti volonter – iskusio sam križ. Križ je ljubav. Ne mogu tražiti Krista bez križa. To je Njegov poziv kojeg mi je uputio. Nedostojnom. Smotanom. Zbunjenom. Izgubljenom u vremenu i prostoru. Zaboravljivom i anksioznom.

A opet, u Njegovom Pogledu, prikladan sam za dar služenja bližnjemu. Prikladan da se mogu žrtvovati. Kako li je slatka ta misao, da me je On smatrao dovoljno dobrim da činim ono što je i On – da se žrtvujem. Moja žrtvica nesavršena i nepotpuna, tek u Njegovoj Presvetoj postaje smislena. Svrsishodna. Konačna.

Bivajući volonterom, u nebrojeno mnogo situacija prepoznao sam Krista. Kao da me nastoji poučiti svetosti svakodnevnog života. Poput košute koja traži Izvor-vode, tako Ga i volonter pronalazi u nošenju kutija, pisanju e-pošte, dugotrajnim telefonskim pozivima, osmišljavanju volonterskih akcija. Gospodin uistinu je iznad lonaca i tava. 

U izazovu da Ga pronađem kroz svoju službu u SKAC-u, shvatih da se volontiranje uvuklo pod kožu. Postalo mi je modus vivendi. Kao da sam na caminu da otkrijem sebe i što On smjera za mene. 

Poput gline, Gospodin me kroz razne izazove i prilike volontiranja nastoji učiniti svetim. Šteta što se i dalje previše i prečesto opirem Njegovu naumu da me učini svecem.

Zato, ako se razmišljaš bi li krenuo putem volontiranja – kreni. Potreban/na si. I ti imaš poziv za služenjem. A na putu tvog poziva služenja i ljubavi, otkrit ćeš sebe. Želim ti buen camino volonterskog puta!

 

Naš Josip Pekas, voditelj  SKAC Sporta rekao nam je kako je točno izgledao njegov volonterski put i koji su to projekti kroz koje se uključio aktivno u volontiranje.

 

”Moje ime je Josip Pekas i u SKAC-u volontiram oko 3 godine. Za SKAC_ST sam doznao preko projekta „72 sata bez kompromisa“ na kojem sam sudjelovao 2018. godine. Na projektu „72 sata bez kompromisa“ shvatio sam da volim volontirati, točnije pomagati nekome i posljedično vidjeti sreću osobe kojoj se pomoglo. Također, svidjelo mi se biti okružen ljudima koji čine dobro, na kojima sam tada vidio istinsku sreću te sam poželio biti dio takvog društva. Jedno vrijeme tražio sam gdje se mogu uključiti u nešto što je slično „72 sata bez kompromisa“, ali što se provodi na mjesečnoj pa čak i tjednoj bazi.

 

Tada sam na Instagram stranici SKAC_ST-a vidio da tim SKAC Sporta traži nove članove, za koje isprva nisam ni znao što točno radi. Ipak, odmah sam se prijavio te sam bio pozvan na razgovor za ulazak u tim. Par dana nakon razgovora, dobio sam poziv da sam primljen u tim te sam ondje ušao na način da sam odmah sudjelovao na aktivnosti SKAC Sporta pod nazivom „Vjeronauk na biciklima“. Malo po malo, uključujući se u sve više aktivnosti, volontirajući na tjednoj bazi nakon godinu dana došao sam u ulogu voditelja tog tima. U međuvremenu sam se uključio u još jedan SKAC_ST-ov projekt pod nazivom „Zajedno do uspjeha!“, gdje sam se ubrzo, spletom okolnosti, našao u ulozi koordinatora tog projekta.

Zapravo u SKAC_ST sam ušao ne očekujući puno toga, da bi mi to na kraju postala Udruga u kojoj sam dobio priliku za razvijati sebe, svoju osobnost, talente i da otkrijem sve ono što nisam znao o sebi.

 

Istina je da nije uvijek lako volontirati, zapravo često zna biti i teško te mi volonteri počnemo gubiti smisao volontiranja. Znamo se zapitati što to mi dobivamo zauzvrat i je li vrijedno nekada se toliko “satrat“. Ali kad malo zastanemo, shvatimo koliko smo toga dobili od samih sebe, jer smo izlazili izvan svojih okvira. Shvatimo koliko smo predivnih ljudi za cijeli život dobili zbog SKAC-a. Puno je tu plodova koja većinom nisu odmah vidljiva.

Kada sam dobio priznanje volontera godine SKAC_ST-a zajedno s nevjerojatnim Ivanom Jukićem, shvatio sam da se moje djelovanje primijeti i da nije uzaludno. Volonterima nije potrebno zauzvrat puno, ponekad im je potrebna samo riječ ohrabrenja i pohvale za ono što čine. Ali nije to ono što traže samo volonteri kako bi nastavili djelovati, to je ono što traži svaka osoba u privatnom i poslovnom životu.