U sklopu naše rubrike “Volonterske priče”, nastavljamo vam prenositi inspirirajuća iskustva naših mladih volontera.
U nastavku pročitajte iskustvo naše Dee- koordinatorice projekta Agenti dobrote!
- Za početak možeš li nam reći par riječi o sebi?
Ja sam Dea Talijan, magistra ekonomije. Radim u obiteljskom poslovanju i u slobodno vrijeme volontiram. Najveći odmor mi je čitanje knjiga uz kavu.
- Kako je počeo tvoj volonterski put?
Moja želja za volontiranjem pojavila se već u srednjoj školi. Tada nisam znala gdje bi i kako bi volontirala, ali ta želja je nekako uvijek bila tu u meni. Tek kada sam krenula na fakultet i upoznala društvo iz molitvene zajednice koje ujedno i volontira, započeo je i moj put. Nismo volontirali u nijednoj udruzi, nego smo bili otvoreni za osluškivanje potreba iz naše župe. Tako sam ja dvije godine jednom starijem gospodinu koji je u kolicima nosila ručak iz pučke kuhinje.
Malo po malo počela sam odlaziti na Mise svaki dan, radi posla to je zahtijevalo od mene da svaki dan odlazim u drugu Crkvu. I tako sam saznala da se u Gospe od Zdravlja održava Misa za mlade petkom u 20:30 što mi je bila idealna ura. Mise mladih su mi bile prva dodirna točka s splitskim SKAC-om.
Nakon toga saznala sam za PKP (Planinarski križni put), pa 3D formacija koja traje 3 godine, gdje sam upoznala sjajne ljude, radila na osobnoj izgradnji i izgradnji osobnog odnosa s Gospodinom. Ljude koje sam upoznala na 3D formaciji i njihov žar za darivanjem sebe drugima, još je više povećao i moj žar. Ali i dalje nisam znala gdje se ja to želim davati. Nakon 3 godine pokušavanja da se prijavim na 72 sata bez kompromisa, te treće godine mi je to i uspjelo jer sam imala manje obaveza. U ta tri dana druženja s mladim ljudima, fizički rad ( čišćenje i pituravanje stana), pomaganje i pričanje s starijim gospodinom, jednostavno sam znala da je to ono što tražim. To je za mene cjelina.
Znala sam ja da postojeAagenti dobrote te da oni pomažu potrebitima. Nisam znala kako oni točno djeluju, pa se nisam niti pokušala uključiti u projekt. Do sljedećeg PKP-a koji je mislim bio tjedan iza 72 sata. Tada su voditelji agenata svjedočili o njihovom radu. Nakon njihovog svjedočenja došla sam do njih i rekla da želim postati dio te male familije. U agentima sam sada malo više od godinu dana.
- Zašto baš SKAC_ST?
SKAC_ST jer sam tu našla prijatelje, jer sam tu pronašla i izgradila sebe, jer sam se tu još i više približila Bogu. Je li potrebno što više nadodat?
- Upoznaj nas s projektom Agenti dobrote?
Agenti dobrote su volonterski projekt Studentskog katoličkog centra u Splitu (SKAC_ST). Volonteri sudjeluju u raznim akcijama prikupljanjem sredstava na Misi mladih i drugim donacijama. Tim sredstvima pružaju pomoć obiteljima ili pojedincima u potrebi, primarno na području grada Splita i okolice. Osim materijalne pomoći, Agenti dobrote potrebitima daju i svoje vrijeme u obliku razgovora i riječi utjehe. Posebnost Agenata dobrote leži u bliskosti i suosjećajnosti s najugroženijim obiteljima ili pojedincima grada Splita i okolice.
Agenti dobrote su podijeljeni u četiri grupe koje se kontinuirano izmjenjuju u radu na tjednoj bazi tijekom cijele godine. Grupe su nazvane po početnim slovima grčkog alfabeta: Alfa, Beta, Gama i Delta. Svaka grupa sadrži maksimalno osam članova te ima svog voditelja koji odgovara za rad grupe i izvršavanje podijeljenih akcija. Koordinator Agenata dobrote prati rad svake grupe i odgovoran je za cjelokupan rad Agenata dobrote.
Koordinator Agenata Dobrote prije svake Sv. Mise dobiva informacije od centra za socijalnu skrb o obitelji u potrebi. Na temelju dobivenih informacija o obitelji kojoj se pomaže, voditelj grupe sa svojom grupom odgovoran je za odrađivanje akcije. Tijekom prvog posjeta grupa ispituje stanje u obitelji (imovinsko i financijsko stanje, dugove/račune, potreba za uređivanjem i/ili kupnjom novih elemenata u stanu/kući, potreba za hranom, robom za djecu itd.) s ciljem dobivanja više informacija i sagledavanja realnog stanja. Od potrebitih se pokušava dobiti informacija o onom što im je najpotrebnije u tom trenutku. Pristup potrebitima je uvijek blag, sa suosjećanjem i pažnjom. Prikupljeni novac se ne daje „na ruke“ i izbjegava se donošenje odluka tijekom posjeta. Nakon prvog posjeta i međusobnog razgovora među članovima grupe, donosi se odluka o daljnjim aktivnostima.
Pomoć može poprimiti jedan ili više sljedećih oblika:
– plaćanje računa,
– uređivanje stana/kuće,
– davanje savjeta/konzultacija obitelji,
– traženje stručne pomoći,
– donošenje hrane i/ili robe,
– moralna podrška.
Kao mladi katolici, stavljamo obitelj u svoju osobnu ili zajedničku molitvu.
5. Što ti je u cijelom tvom volonterskom radu najviše priraslo srcu?
Rekla bih da su mi ljudi najviše prirasli srcu. Da nije ljudi, koji tu žele biti, koji se tu žele darovati, SKAC ne bih bio ono što je to danas, pa tako ni agenti.
- Možeš li nam ispričati neku anegdotu iz svog volonterskog iskustva?
Prvo što mi pada na pamet je akcija obitelj s dvoje djece, tada je beba imala samo 2 tjedna. Kada smo došli do njih i pitali što im treba, rekli su potrepštine za bebu i frižider jer im se njihov pokvario. Ono što je meni bilo interesantno da smo baš taj dan dobili poziv gdje nam se poklanja frižider. Odmah smo zvali kamion i donijeli ga u obitelj. Kako brzo Providnost radi.
Također nedavno smo imali akciju, samohrana majka s dvoje djece, žive u podstanarima; u jako teškim životnim uvjetima. Kada smo došli prvo smo im kupili dosta hrane i kroz razgovor saznali da im treba i sudoper uprotivnom će trebati tražiti novi stan. Zadatak Centra za socijalnu skrb je da se brinu da obitelji s djecom imaju sve potrebne uvijete za život, a jedan uvjet je i taj sudoper. Potraga za sudoperom je trajala par dana. Kad smo ga pronašli pozvali smo vodoinstalatera koji je to sve uspješno spojio. Baš nam je bilo drago pomoći. Znamo da smo napravili veliku stvar.
- Što ti je bio najveći izazov dok si volontirala?
Rekla bih da mi je svaka akcija na koju idem prvi put svojevrstan izazov, jer nikad ne znamo gdje idemo i što ćemo vidjeti i jesmo li spremni na ono što nas čeka.
Kad jednom upoznamo obitelj i njihove potrebe, nema više toga straha, jer znam da ćemo zajedničkim snagama naći rješenje za svaki izazov.
- Za kraj, što bi poručila mladima, budućim volonterima?
Ne bojte se! I krenite već danas. Nemojte čekati toliko dugo kao ja, da se odlučim za volontiranje, ako je to želja vašeg srca. Bez obzira mislili vi da ste premladi ili pak prestari.
