Povodom obilježavanja Međunarodnog dana Afrike 25. 05., donosimo inspirativnu priču naših volontera Ivana Jurića, Lee Jovanović i Ljubice Nazor, koji su odlučili svoje vrijeme, znanje i srce posvetiti ovom često zaboravljenom kontinentu. Kroz ovaj intervju zavirujemo u svijet volontiranja u afričkim zemljama i saznajemo što ih je potaknulo na taj put, kako su doživjeli život u lokalnim zajednicama te što su naučili o drugima i o sebi.
Možete li se ukratko predstaviti?
Ivan: Ivan Jurić, imam 25 godina i dolazim iz Splita. Studiram na Ekonomskom fakultetu i u slobodno vrijeme volontiram u SKAC_ST- u.
Lea: Zovem se Lea Jovanović, imam 25 godina, dolazim iz Jesenica i s Ljubicom se znam skoro cijeli život. Ivana smo upoznale u srednjoj školi i otada smo nerazdvojni!
Kako si se odlučio/la volontirati u Africi, što te potaklo?
Ivan: O volontiranju u Africi sam razmišljao dugo, uvijek je podsvjesno postojala želja da se jednom okušam u tome, steknem iskustvo za cijeli život te doprinesem bilo kojim, ma i najmanjim načinom boljitku nečijeg života u surovoj okolini i teškim životnim okolnostima u kojima se nalazi. Prethodno volontiranje i iskustvo u Africi dvije velike osobe koje mi dosta znače, Doris Nazor i Katarine Topić, prijateljice i kolegice sa projekata SKAC_ST-a, dalo mi je dodatan vjetar u leđa da se doista i okušam u tome upravo sada.
Lea: Prvenstveno da kažem da je Ljubici i meni oduvijek bila to želja, još iz srednje škole. U razgovoru s Ivanom nakon šta je spomenia kako razmišlja o odlasku na misiju u Afriku, odlučile smo mu se pridružit.
Gdje ste volontirali i koliko, koje su bile tvoje glavne aktivnosti i zaduženja kao volontera?
Ivan: Volontirali smo u Keniji, malom selu nedaleko od Mombase mjesec dana, iako je prvotni plan bio u potpunosti drugačije zamišljen. Trebali smo ići u misiju hrvatskih misionara na dvije lokacije u Tanzaniji, da bi na kraju završili kod simpatičnog gospodina koji je samostalno, ali i uz pomoć volontera iz raznih dijelova svijeta, izgradio privatnu osnovnu i srednju školu. Naime, osnovno obrazovanje u Keniji (ali i brojnim drugim afričkim zemljama) nije obavezno i ministarstvo provodi jako loše obrazovne regulative, čime je brojnoj djeci onemogućeno školovanje. Javne škole su pretrpane, a djeca teškog imovinskog stanja, iako imaju volju i želju, često nemaju mogućnost školovanja. Takvoj djeci gospodin kod kojeg smo volontirali pruža mogućnost za nove životne prilike.
Aktivnosti tijekom volontiranja bile su uglavnom educiranje djece kroz kreativne radionice i igra.
Lea: Preko stranice Workaway Ljubica i ja smo pronašle privatnu školu koja je bila u potrazi za volonterima te smo nakon šta su propali planovi s hrvatskim misionarima u Africi odlučili proživjeti iskustvo kod tog gospodina. Podučavanje djece i igra su nam bile primarne aktivnosti. Iako smo imali želju, bili smo oslobođeni fizičkog rada.
Što ti je bio najveći izazov tokom volontiranja?
Ivan: Najveći izazov tijekom volontiranja bilo je prilagoditi se načinu života. Ništa od toga nije bilo teško kada bi mi se djeca naposlijetku nasmijala, željna duge i neiscrpne igre.
Lea: Najveći izazov Ljubici i meni je bio pronalazak misije s obzirom da smo već bili u Africi i našli se u situaciji u kojoj nas jedan predivni misionar uz veliku i najbolju želju, nije bia u mogućnosti prihvatiti nas zbog privatnih razloga. Morali smo u kratkom vremenskom periodu putovati iz Tanzanije u Keniju i tražiti novu misiju, gdje smo se na kraju i zadržali.
Imaš li neku situaciju koja ti se posebno urezala u srce i kako je iskustvo volontiranja u Africi promijenilo tvoj pogled na svijet?
Ivan: Iskustvo volontiranja u Africi otvorilo mi je vidike i naučilo me cijeniti male stvari, one koje često zanemarujemo poput pitke vode i toplog tuša!
Lea: Urezalo mi se u srce kad smo nakon volontiranja otišli za Filipine i završili u zatvoru🤣. Šalu na stranu, imali smo osjećaj da smo bliži Bogu dole u Africi.
Jesi li imao/la trenutke sumnje ili želje da odustaneš?
Ivan: Ni u jednom trenutku nisam imao trenutke sumnje ili želje da odustanem jer sam to oduvijek htio i u tom trenutku sam bio slobodan i sretan!
Lea: Imale smo želju da odustanemo u onom momentu kad smo se nalazili u Tanzaniji, i kad smo trebali ići ća od misionara kod kojeg smo trebali volontirat pa nas niti jedan drugi misionar nije tia primit, morali smo se snalazit sve na svoju ruku. Na kraju smo uspili i nije moglo bolje!
Savjet mladima koji planiraju volontirati u Africi?
Ivan: Savjet onima koji planiraju volontiranje u Africi – idite samostalno, pronađite svoju misiju na https://www.workaway.info/en/
Oslobodite se straha i otisnite se na putovanje života! Pronađite vlastitu svrhu, a divlja i nepredvidljiva Afrika će vam to sigurno sa zahvalnošću vratiti.
Lea: Mislim da bi svi jednom trebali otići volontirati u Afriku. Iako ništa konkretno nismo pomogli, mogu reći da je ovo volontiranje bilo mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo :).
Hvala našim volonterima što su s nama podijelili svoje iskustvo. Neka nas njihova svjedočanstva nadahnu da i sami budemo promjena koju želimo vidjeti u svijetu.
