Povodom Valentinova, intervjuirali smo Mirjam i Antu, naše volontere koji su od nedavno zaručeni.
Kratko se predstavite.
Mirjam: Hvaljen Isus i Marija. Moje ime je Mirjam, imam 23 godine i vlasnica sam salona za uljepšavanje.
Kako je započelo vaše volontiranje u SKAC_ST-u?
Mirjam: Na ljeto 2023. godine sam prisustvovala Svjetskom Danu Mladih u Lisabonu te sam tamo upoznala pregršt novih ljudi, koje mi je Gospodin stavio na put. Njemu ništa nije slučajno, ni moj odlazak u Lisabon, pa samim tim i ulazak u SKAC, polako ali sigurno. Kroz nekolicinu predivnih ljudi. Prvo volontiranje u kojem sam prisustvovala bilo je ono u Banovini, u rujnu te iste godine. Nakog toga su se nastavili nizati projekti u kojima sam sudjelovala. Od 72 sata bez kompromisa, naš 3. odlazak u Banovinu za Božić, 3D formacija, Mala škola vrlina te još poneko sudjelovanje u ostalim događanjima.
Ante: Moj prvi volonterski susret sa SKAC-om bio je davne 2017. kroz akciju 72h bez kompromisa. Sudjelovanje u toj akciji nastavilo se i idućih godina.
Kako je izgledao vaš prvi susret i kako se razvijao vaš put? Je li zajedničko volontiranje pomoglo boljem međusobnom upoznavanju?
Mirjam: U Lisabonu sam upoznala i Antu, svog zaručnika. Kad smo prvi put pričali, zaspao je sjedeći, a ja sam promislila, o Bože kakav lik. Gospodin me od početka odlučio brusiti u strpljenju. Od tada smo postali super prijatelji i ponekad bi neobavezno popili kavu. Jedna smiješna stvar u vezi toga je da je svaki naš izlazak bio u srijedu, što smo skužili tek par mjeseci nakon, kad smo već bili u vezi.
Ante se godinama prije utjecao sv. Josipu za ženu, a ja sam ga počela zagovarati nedugo nakon povratka iz Lisabona.
Prohodali smo u siječnju 2024., a zaručio me u prosincu te iste godine. Znala sam da želim baš takvog muža, samo još jednu stvar nisam znala. Mislim da svakoj curi i ženi kroz glavu prolazi – kada bih barem znala kakav je on s djecom. To sam ja nakon par mjeseci i doznala. Zajedno smo sudjelovali u projektu Mala škola vrlina, u kojem smo volontirali s djecom iz doma Maestral. Znate, tu ima prekrasne djece. Svako dijete je prekrasno. Sva su zapravo samo željna pažnje i ljubavi.
Kroz ovaj projekt sam uistinu shvatila da koliko daš, toliko ćeš i dobiti.
Oni su imali vrijeme s nama, a mi, tolike mudrosti smo od njih čuli i toliko ljubavi osjetili. Kroz taj projekt sam osvijestila da je Ante uistinu partner kojeg želim pored sebe.
S tom djecom je imao toliko strpljenja, pokazao je toliko ljubavi kroz rad s njima i sve oko njih je odrađivao s lakoćom.
Ovaj projekt nam je jako služio u upoznavanju. Na kraju krajeva, ne birate samo sebi partnera, nego, ako je Gospodinova volja – i oca svojoj djeci.
Ante: Susret s Mirjam bio je u ljeto 2023., na Svjetskom danu mladih u Lisabonu. Zasigurno najljepše i putovanje i iskustvo u životu.
Upoznao sam je kao i većinu ostalih ljudi na tom susretu. Ali ono što je bila prepoznatljiva karakteristika kod nje jest njena vedrina i energija. Uvijek je bila nasmijana i spremna svima popraviti dan svojom energijom.
Naš prvi razgovor je bio teška klasika, ja po prezimenu pretpostavio odakle su joj korijeni, pa je razgovor krenuo u smjeru koje zajedničke ljude poznajemo. Razgovor preko poruka je zapravo započeo njezinim pitanjem što da posjeti u Padovi, jednoj od stanica našeg putovanja, s obzirom da je znala da sam tamo bio. E tu sam se osjetio važan i bitan. Povratkom u Split nastavio je razgovor, ali sve u prijateljskom tonu. Ja ništa nisam očekivao. Kako je vrijeme prolazilo, tu i tamo bi sjeli na kavu i baš pričali, skoro pa bratski. Vremenom su se osjećaji razvijali, u jako lijepom ritmu, ništa na silu. Jednostavno sam gušta s njom.
Vjerujem da u odabiru partnera ne treba puno filozofije. Ako ti je s nekim lijepo, ako težite istim vrijednostima, zašto ne probati. I evo probali smo i sad smo tu. Hodamo nešto više od godinu dana, a od prosinca smo zaručeni.
Naša zajednička volonterska akcija bila je Mala škola vrlina s djecom iz doma Maestral. Poziv na tu akciju nisam mogao odbiti, u meni je još gorila ona salezijanska želja za rad s djecom. Uvijek sam volio raditi s onom zahtjevnijom, problematičnijom skupinom. Uistinu je to doprinijelo našem odnosu.
Često bi nakon susreta s njima, znali na putu do kuće razgovarati o nekim situacijama koje bi se događale na akciji i probali analizirati odakle to dolazi djeci. Ukoliko Gospodin nas obdari darom roditeljstva, zasigurno će se tek onda vidjeti pravi plodovi toga.
Za kraj, što bi poručili drugim mladima?
Ante: Za kraj uvijek volim reći svima, ne samo mladima, da svako dijete u sebi ima pup, na nama je da ga otkrijemo i krenemo zalijevati da procvjeta.
A što se tiče ljubavi, želim reći mladima da se ne boje odnosa, da se ne boje biti povrijeđeni ili uvrijeđeni, jer toliko nam blagoslova pobjegne zbog našeg straha.
Hvala našim Mirjam i Anti i sretno Valentinovo njima i svima vama koji ga obilježavate.
