„Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje.“ (Izr 31,10). Jučer, na Dan žena prisjećamo se naših žena, onih koje kroz darovano vrijeme, tiho služenje i otvoreno srce svojim jedinstvenim ženskim dodirom svijet čine ljepšim mjestom.
Neprofitni sektor često počiva na predanosti ljudi koji svoje vrijeme, znanje i energiju ulažu u dobrobit drugih. U tim pričama posebno mjesto imaju žene koje svojim radom i vizijom pokreću zajednicu, okupljaju ljude i stvaraju prostor za promjene. Njihov doprinos ponekad je tih i nenametljiv, ali rezultati njihova rada vidljivi su u životima mnogih. Među takvim ženama su Magdalena Katušić iz Dubrovnika te Snježana Ćatović žene koje vode udrugu osoba s cerebralnom paralizom Srce Split.
Za Magdalenu Katušić put u neprofitni sektor započeo je prirodno, kroz rad s djecom i mladima nakon Temeljne formacije animatora. U Dubrovniku je suradnja Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije i SKAC-a otvorila prostor za njezin angažman, koji je s vremenom prerastao u snažno životno poslanje. Danas kao predsjednica SKAC_DU i dopredsjednica najvećeg volonterskog maratona 72 sata bez kompromisa Hrvatska svjedoči koliko snage imaju mladi ljudi kada im se pruži prilika da djeluju.
„U SKAC-u, a kasnije i kroz udrugu 72 sata bez kompromisa, uvidiš da su mladi pokretači ideja i da su oni ti koji čine promjene i ovaj svijet ljepšim mjestom za življenje.“
Volontiranje joj je donijelo mnoge lijepe trenutke, ali i izazove. Najveći je, kaže, pronaći ravnotežu između svakodnevnog života i velikih ideja koje nastaju u radu s mladima i u projektima. Ipak, ono što daje smisao svemu jesu promjene koje vidi u ljudima – njihovo sazrijevanje, rast i spremnost da i sami postanu nositelji dobra u zajednici.
„Najispunjeniji su trenuci kada vidiš plodove rada u ljudima, kada vidiš kako se ljudi vremenom mijenjaju i rade na sebi, kada osjetiš radost zajedništva i volontiranja i onoga da budeš bližnji bližnjemu.“
Posebno mjesto u njezinu iskustvu imaju projekti M-ljetovanje i 72 sata bez kompromisa. Upravo kroz njih shvatila je koliko volontiranje može biti više od jednokratne aktivnosti, ono postaje način života i prilika za susret s ljudima kojima je pomoć najpotrebnija.
„72 sata bez kompromisa naučilo me da volontiranje nije samo darivanje slobodnog vremena, nego način života i prilika da pomogneš onima kojima si najpotrebniji.“
Snaga i predanost zajednički je nazivnik i u Udruzi osoba s cerebralnom paralizom Srce Split, koja danas okuplja 84 člana s najtežim teškoćama teškoćama (cerebralna paraliza uz druge srodne dijagnoze: autizam, intelektualne teškoće, slabije i teže pokretni, gluhoća, slabovidnost, mentalne teškoće uz kombinirane dijagnoze). Snježana Ćatović, majka odraslog momka s teškoćama, tajnica i dopredsjednica udruge s kojom uvijek rado surađujemo, opisala nam je smisao udruge koju je neupitno obgrlio ženin trag. Počeci udruge sežu više od trideset godina unatrag, kada su se majke djece s teškoćama okupile s jednostavnom, ali snažnom željom – osigurati svojoj djeci bolju kvalitetu života i izboriti se za njihova prava.
„Mame, žene su se okupile da bi svojoj djeci osigurale veću kvalitetu života i informirale se o njihovim pravima. Te žene su volontirale, okupljale se i pridonosile udruzi. Kroz sve te godine proizašlo je puno nastupa, uspjeha, provodila se zagovaračka politika, i malo pomalo terapije, radionice čiji kontinuitet je danas neupitan.“
Danas udrugu vodi predsjednica Dajana Škrobica, koja je u nju uključena od samih početaka. Njezino vodstvo, zajedno s timom suradnica i volontera, omogućilo je da udruga kontinuirano raste i razvija nove programe.
„Prije nego je postala predsjednica bila je dopredsjednica udruge 12 godina i stekla veliko iskustvo u funkcioniranju udruge. Volontira sve ove godine i uz taj posao vođenja uredno je radila u firmi cijelo vrijeme. U radu predsjednice važno je naglasiti su predanost i čistu ljubav prema udruzi koja je gura cijeli život uz svog momka koje ima poteškoće i koje je steklo prijatelje u svojoj udruzi… Kad se iz ljubavi, empatičnosti radi onda je to prvi zalog uspjeha za udrugu s ovakvom skupinom mladih ljudi s različitim vrstama najtežih teškoća, ali s mogućnostima i čarobnom energijom koja nam svima daje snagu.“
U udruzi je zaposlena i financijska administratorica Nedjeljka Nakić i financijski referent Marina Škrobica. Njih dvije uz projekte su zadužene za vođenje licencirane usluge osobne asistencije. Udruga je veliki tim, upravni odbor, hladnog pogona, voditelja radionica, volontera. Osluškuju se potrebe članova i po tome se grade aktivnosti, projekti, terapije i pomaže članovima, osobama s invaliditetom da napreduju i održavaju već postojeće sposobnosti. Udruga danas zapošljava velik broj ljudi, provodi brojne projekte i uključuje volontere koji svojim radom doprinose svakodnevnim aktivnostima. Ipak, kako naglašavaju u udruzi, temelj svega ostaje isti – zajedništvo, komunikacija i spremnost da se zajedno nosi i s izazovima i s uspjesima.
„Vođenje je i lijep i težak posao ali puno suradnji, puno podrške jača udrugu koju volimo. Dobra komunikacija i stalno educiranje. U svemu ćemo naglasiti poštivanje odluka predsjednice, vjera u one koji vode, a to u udruzi Srce postoji i zato to tako dugo traje. I u teškim i u lakim momentima komunikacija, zajedništvo i pomaganje je stalno prisutno. To nije lako postići, ali je lijepo kad se rezultati vide i nagrade.
Sve počinje i završava s riječju ljubav i vizija se gradi i ostvaruje.“
Na Međunarodni dan žena ove priče podsjećaju koliko su žene važne u izgradnji zajednice. Kroz brigu za druge, organizaciju, volontiranje i vodstvo one svakodnevno stvaraju prostor u kojem se rađaju ideje, prijateljstva i promjene koje društvo čine boljim.
„I za kraj, želim se zahvaliti svim ženama koje svakodnevno, često tiho i nenametljivo, grade zajednicu oko sebe, kroz brigu za druge, kroz svoj rad, ali i kroz spremnost da daruju svoje vrijeme. Kroz djelovanje i volontiranje sam upoznala takve žene koje su mi bile inspiracija i pokretač za sve ono što danas radim. Vjerujem da svaka žena nosi snagu da pokrene promjenu i zato neka nam i u budućnosti takve žene budu primjer i blagoslov. Svim ženama želim sretan i blagoslovljen Međunarodni dan žena!“ kako poručuje naša Magdalena Katušić.
Na kraju se ponovno vraćamo pitanju s početka: gdje su danas žene vrsne? One su među nama. U ženama koje daruju svoje vrijeme, koje okupljaju zajednicu, koje volontiraju, vode, brinu i hrabre druge. Nalazimo ih u tihoj predanosti majki, u ustrajnosti volonterki, u prijateljicama koje se stavljaju na raspolaganje drugima, u onome zbog čega su one jedinstvene. Zato ih se ne trebamo sjetiti samo na Dan žena, nego ih prepoznavati i zahvaljivati im tijekom cijele godine jer upravo naše žene, vrsne žene, svakodnevno grade našu zajednicu.
