Postoje dani kada se broje pogledi, stisnute ruke i osmijesi koji se pojave ondje gdje ih se najmanje očekivalo. Takvi dani nastaju iz volontiranja, a SKAC_ST ima čast pružiti prilike volontiranja mladima i svima koji su spremni bezuvjetno darovati svoje vrijeme, talente i srce za dobro drugoga. Povodom Međunarodnog dana volonterstva koji se obilježava 5. prosincu, sudjelovali smo na svečanoj proslavi u organizaciji Regionalnog volonterskog centra Udruge Mi, gdje je posebno priznanje Volontera godine stiglo u ruke troje SKAC-ovaca. No to priznanje nije stalo u okvir ili plaketu. Ono se rasulo po uspomenama, ljudima i mjestima na kojima su Karla Vuletić, Josip Vranković i Roko Vilibić ostavljali trag, često neopipljiv ali dubok.
Priča naše Karle ne poznaje kratke staze. Svoj dolazak u SKAC_ST opisuje kao djelo providnosti koje je snažno obilježilo njezin život.
„U rad SKAC-a i samu udrugu uključila sam se sasvim slučajno, …naime išla sam na doček 2018. godine u Međugorje zajedno sa svojom tadašnjom Sinjskom zajednicom mladih i upoznala sam cure iz SKAC-a koje su vidjele u meni potencijal i pozvale me u SKAC“, kaže Karla.
Njezin je volonterski put snažno obilježen djelovanjem na potresom pogođenom području Banovine. Kroz volontiranje u Banovini i Srcem za Banovinu na teren je povela brojne volonterske ekipe, svjedočeći nadu, solidarnosti i Božjoj prisutnosti u najtežim trenucima ljudskih života.
„U Banovini sam nosila taj poziv u srcu na jedan neugasiv način. Taj je poziv gorio toliko snažno da je nadilazio sve ljudske napore. Tamo nismo nosili samo materijalnu pomoć, nego i nadu, osmijeh i osjećaj da ti ljudi nisu zaboravljeni. Znali smo, kako fra Drago kaže, biti i majke i ruke i krilo tim ljudima u njihovo najteže vrijeme. “
Karla ističe da je kroz volontiranje shvatila kako služenje ne prestaje izlaskom s terena. Volontiranje nije samo aktivnost, nego način života i trajni poziv na služenje u svakodnevici.
„Volontiranje se toliko utkalo u moj život da sam shvatila kako mogu volontirati i u svakodnevnim, malim stvarima, ustupanjem mjesta u autobusu, nošenjem vrećica, kuhanjem ručka starijima. To je nešto što možemo svi raditi u svom susjedstvu, u svojoj kući. I taj jedan duhovni aspekt volontiranja kroz služenje me jako oblikovao, i moje srce i moj život. Uljepšalo je sav moj život i dalo mi je neko plodno tlo da se razviju svi moji talenti da ne ostanu tako zakopani u kutku sobe.“
Govoreći o SKAC-u, naglašava njegovu formativnu ulogu, ljude koji su postali prijatelji i obitelj i priliku da razvija svoje talente.
„SKAC je bio vjetar koji je dao zamah mojim krilima da mogu svaki talent koji mi je Gospodin dao staviti u službu drugih. Naučila sam se davati ne očekujući ništa zauzvrat, a primajući stostruko.“
Josipova priča počinje jednostavno, kao i mnoge velike priče – s dva ili tri dana volontiranja kroz 72 sata bez kompromisa.
„Uključio sam se u volonterski rad u SKAC-u prije nekih šest godina i to je bilo kroz projekt 72 sata bez kompromisa, a budući da mi se ta dva-tri dana svidjelo i sjećam se da sam se osjećao korisno i ispunjeno, pa sam poželio da češće volontiram“, kaže.
Iz tih nekoliko dana izrasle su godine služenja u Agentima dobrote, u Banovini, u derutnim stanovima koji žude za popravkom, ali i srca. Govoreći o utjecaju volontiranja na svoj život, naglašava da se promjena dogodila daleko izvan samih volonterskih akcija.
„Volontiranje mi je donijelo osjećaj korisnosti, ali i veliki rast na duhovnom planu. Ono što su mi roditelji usadili u vjeri bilo mi je temelj, ali sam osjetio potrebu za iskorakom. Kroz susrete s ljudima u teškim životnim situacijama razvio sam snažnu empatiju, a to mi i danas pomaže u poslu i svakodnevnim odnosima. Kad vidiš koliko su neki ljudi ugroženi, tvoje kukanje oko sitnica postaje besmisleno i počneš biti zahvalan za sve što imaš.“
Volontiranje mu nije donijelo samo vještine i iskustvo, nego i ljude. Prijatelje. Suprugu. Prekrasna iskustva. „Ne bih htio sebe isticati jer ništa nisam napravio sam. Nitko ne može sam. Tu smo svi skupa i samo zajedno možemo rješavati stvari“, naglašava, dodajući kako novim volonterima savjetuje da se uključe odgovorno, svjesni da volontiranje traži dosljednost i spremnost na služenje.
Rokova priča započela je notom koja nije bila savršena. U SKAC je ušao gotovo slučajno, ali ga je upravo to novo iskustvo trajno oblikovalo.
„Dugogodišnji prijatelj je bio član SKAC benda pa me pozvao da tadašnje članove na kratko pojačam sa svojim glazbenim iskustvom i znanjem, ali sam u jednom momentu shvatio da nemam iskustva u ulozi za koju sam pozvan te me okus novog iskustva tada zadržao i pretpostavljam me još uvijek drži“, prisjeća se Roko.
Kroz glazbeno volontiranje posebno cijeni zajedništvo koje se gradi iz tjedna u tjedan.
„Probe su mi jedno jako lijepo iskustvo. To su trenuci u kojima se ruše glazbeni izazovi, ali se istovremeno gradi duh zajedništva. Iza toga dolaze brojna pjevanja na Misama mladih, susreti Nadzemlja, gostovanja po župama i, kao kruna godine, Adventski koncert kojim lijepo zaokružimo cijelu kalendarsku godinu.“
Volontiranje za Roka predstavlja unutarnju slobodu i davanje bez računice.
„To je rad neopterećen materijalnim jer ništa ne dobivaš, sve daješ. Nema vaganja. Upravo u toj slobodi shvatim da na kraju dobijem puno više nego što sam mogao zamisliti. Nekad je teško, ali tada se sjetim da sve što je lijepo u sebi mora imati i neku žrtvu, pa sve to na kraju ima sladak okus.“
Poruke naših volontera na kraju se susreću u istoj točki. Volontiranje traži odluku, hrabrost i ustrajnost, ali zauzvrat daje daleko više nego što se na početku može naslutiti. Traži ozbiljnost i odgovornost, kako naglašava Josip, ali i otvorenost prema novome i vlastitim darovima, na što poziva Roko. Istovremeno, kako svjedoči Karla, volontiranje nije ograničeno na projekte i akcije, nego se prelijeva u svakodnevni život, u male geste koje mijenjaju odnose i srca. Svi oni poručuju da se prava snaga volontiranja rađa u zajedništvu, da se rast događa kroz služenje, a smisao kroz darivanje. Onima koji tek dolaze poručuju da se ne boje, da budu dosljedni i da ostanu otvorena srca, jer volontiranje nije gubitak vremena, nego put koji oblikuje čovjeka. Gospodin će vas nositi, samo hrabro!
