Svake godine 4. svibnja slavimo dan sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca i Svjetski dan vatrogasaca. Tim povodom razgovarali smo s zapovjednikom i članovima DVD-a Žrnovnica.
Prvo smo pitali zapovjednika da se ukratko predstavi, da nam kaže koliko je član DVD-a te što ga je motiviralo da postane vatrogasac.
Tomislav: Tomislav Mihanović, zapovjednik DVD-a Žrnovnica. Član DVD-a sam od 2010. godine, uvik me privlačila pomoć drugima, kako su u nas tu često bili nekakvi požari još odmalena uvik san se tija priključit vatrogascima i pomagat zajednici.
Neki poseban trenutak iz službe?
Svaki je trenutak dobar kad pomognete drugome, kad vidite zadovoljstvo u očima drugih kojima ste pomogli.
Sjećate li se nekog smješnog trenutka, neke anegdote?
Ima toga uvik, recimo spašavanje mačaka, imali smo intervenciju spašavanja baluna u parku u Stobreču dici, i tako tih stvari ima. To su intervencije kojima opet triba pristupit s pažnjom, jer kad se penjete na stablo uvik možete past, a s ulice to izgleda smišno.
Kako ste spašavali balone?
Dica su izgubili jedan balun pa su onda gađali s drugima, na kraju je došlo 10 baluna na stablo i onda su zvali vatrogasce.
Kako izleda jedan ”običan” dan u DVD-u?
Otkad sam zapovjednik radim osmosatno radno vrijeme, od 7 do 3. Ali, jedan dan vatrogasca je od 7 do 7. Ujutro kad dođe preuzima službu, provjerava vatrogasnu opremu, vozila, pregledava jel sve ispravno, jel sve na svom mistu, ima nekakvu vatrogasnu vježbu, čišćenje opreme, doma, dnevni odmor popodne, pregledavanje prostorija, u 7 sati navečer predaje smjenu.
Kako građani mogu pomoć vama u poslu?
Mi apeliramo, pogotovo od 2017. o toj preventivi, da ljudi održavaju svoje okućnice, imamo najveći problem tipa privatnih puteva, di puštaju svoje masline, smokve priko ceste, onda to uvelike otežava pristup vatrogasnom vozilu i dolasku na intervenciju, moramo stat pilat grane, a nekome tamo možda doslovno minut je bitna.
Poruka za mlade?
Mi uvik imamo bazu mladih i dječice 6 do 12, ali momcima koji žele zdravu okolinu, naučit na kraju krajeva rukovanje nekim alatom, steć neku ekipu nek se priključe vatrogascima. Tu ste, opet pomažete zajednici u kojoj živite. Evo tipa u nas ode u mistu svi znaju da se mogu u podne, u ponoć, obratit vatrogascima, da će sigurno dobit pomoć, u najgoru ruku posudit skale, znaju da mogu doć u vatrogasaca da ih neće niko odbit. Tako da je svim roditeljima drago kad je zdrava okolina, meni prvome bi bilo drago da mi dite tu dolazi, jer su ljudi dobri, nije neka nezdrava ekipa.
Pitali smo pripadnika DVD-a Antu Bakotu da se predstavi i kako je išao njegov put.
Ante: Ja san Ante Bakota, tu sam zaposlenik, prije toga sam bio dobrovoljac, radin ode neke 4 godine. Član san društva od 2016., motiviralo me- ti požari, viđali smo to svake godine, tako doša san tu i osta san. Upisa san Vatrogasnu školu, zaposlija se.
Je li ljeti više požara?
Imamo jednako posla priko cile godine, idemo na ispomoći ako triba nekome, imamo intervencija stambenih požara, prometnih nesreća, pogotovo kad je ružno vrime, kad je kiša. Liti je više medijski promovirano, više se prati, ali zimi isto ima posla, nije ništa manje. Medijima je najzanimljivije kad gori šuma, da je sto ljudi na požaru onda je to ka neka vijest, a nekad je teža intervencija kad imamo požar stana nego 10 ha površine. Liti je više šumskih požara, ali tokom cile godine je jednako intervencija.
Antu smo pitali da nam više reče o mladeži, budući je on voditelj.
Voditelj san mladeži, vatrogasnog podmlatka od 6 do 12 i vatrogasne mladeži od 12 do 16 godina. Imaju druženja sad prije sezone, sad će bit ta natjecanja, traju od tipa petog miseca do devetog. To je na razini Hrvatske, onda imamo treninge dva, tri puta tjedno. Za mladež su drukčije vježbe, za podmladak su neke malo lakše vježbe. Ima ih ukupno oko 25 do 30, čak je više cura, njih to više zanima i čak su po meni spretnije od muških. Ima dosta dice šta su bili u podmlatku pa mladeži, onda kad navrše godine ostanu tu.
Poruka za mlade.
Mislin da je ovo jedno dobro iskustvo životno za sve, za naučit neke osnove, brinit se za sebe, lakše se snać u životu, mislin da je to dobro za svakog mladog čovika, u nas se stvarno dosta stvari nauči, bar je to neko moje mišljenje.
Sljedeći s kim smo pričali je mladi član, prošle godine proglašen vatrogascem godine. Pitali smo ga da se predstavi i kako je odlučio biti vatrogasac.
Roko: Roko Kovačević, imam 19 godina, član sam društva pet godina. Završavam Vatrogasnu školu. Ja san iz mista, tu su mi svi prijatelji, a s vrimenom upoznate članove društva, sa svima san dobar. Što ga je inspiriralo da se uključi kaže: pa pomaganje ljudima i društvu, svi smo zajedno. Roku su kaže otac i did bili vatrogasci, a kako se osjećao kad je saznao da će dobit nagradu: bija san iznenađen, bilo mi je drago, zato šta to volin.
Zanimalo nas je koji su kriteriji za dobiti nagradu Vatrogasac godine?
Gledaju u ciloj godini ko ima najviše sati na intervencijama, ja san ima oko 230 sati na intervencijama i računaju se dobrovoljna dežurstva.
Poruka za mlade?
Ako volite pomagat, možete ode naučit brinit za druge i za sebe.
Razgovarali smo i s najmlađim članom koji se zatekao taj dan među momcima, pitali smo ga da nam kaže par riječi o sebi i što mu je bio poticaj da se uključi u DVD?
Luka: Luka Čavlina, imam 18 godina, iden u Vatrogasnu školu, skupa s Rokom, radimo u Radissona priko DVD-a ka vatrogasci. Tu san dvi godine, isto san operativni član pola godine. Nije bija niko doma vatrogsac, bilo mi je drago gledat kako gase dok gori. Od situacija koje bi izdvojio su veliki požari kad su stalno svi tu.
Tomislav, zapovjednik, nam dodaje kako Roko i Luka sudjeluju na međunarodnim natjecanjima, bili su i prvaci.
Par riječi o sebi i kako je sve izgledalo danas i nekad rekao nam je najstariji djelatnik DVD-a Žrnovnica, kojemu je poticaj da se bavi ovim poslom bio također što je gledao svakodnevno vatrogasce pa ga je ”vuklo” da se priključi i on.
Marko: Marko Kovačić, najstariji djelatnik, skoro od osnutka društva, od 1977.
Neka situacija specifična?
Ima njih, ali baš mi je ostalo u sjećanju, kad san bija s mojim kolegom, kad smo ostali, ne u vatri, nego u dimu, puva je vitar, nas je dim zaokružija, ne vidiš ni di si ni šta si. Onda smo se držali jedan do drugog i pomalo se povlačili. Ali sreća šta je odma vitar zapuva i to je sve raščistija.
Usporedba vatrogasne opreme prije i danas?
Neusporedivo je danas i nekad, više od pola ovog danas nismo imali, bilo je ono osnovno, onda se to počelo pomalo obnavljat.
Poruka za mlade?
Mladima poručujem da dođu u vatrogasce, da se priključe, to je nešto humano i dobro za sve. Kad vidiš društvo kako je oko nas, onda je najbolje da je dijete s nama, tu ste sigurni.
Pričali smo još s zamjenikom zapovjednika, pitali ga da se predstavi i što ga je potaklo da bude vatrogasac.
Ivica: Ivica Aljinović, od 2010., 2011. član društva, trenutno na funkciji zamjenika zapovjednika DVD-a i zaposlenik JVP-a Grada Splita. A šta me ponukalo, meni je dida bija jedan od osnivača društva, ali mene ta crta nije tu vodila. Igrom slučaja primalo se ode ljudi za taj početni tečaj, i mi smo bili jedna grupa prijatelja koja je bila tu na našem okupljalištu i doša je jedan član, trenutno je taj član ode zaposlenik, i pita nas jel koga zanima. Mi smo svi ka ekipa došli, i igrom slučaja od cile te ekipe ja san, ja mislin, jedini osta tu. Tako je to ispalo slučajno, nisan nikad baš razmišlja o tome da se priključivan vamo. Sad mi je cili život tu haha. Tako da je meni ispalo nekako slučajno, nije mi cilj bija bavit se ovim poslom, nisan razmišlja o tome tako da eto ispalo je dobro na kraju.
Neka situacija koja se urezala u sjećanje?
Ima puno šta su mi se urezale u sjećanje. U principu san uvik prizemljen, pa gledan tamo di ja falijen to popravit i onda ja recimo iman dosta tih trenutaka di ja vidin da san pogriješija i to nekako ostane urezano u sjećanje. Ali, uvik se poradi na tome.
Nakon intervencija imamo proces di komuniciramo posli intervencija na temu analize, nekad ostane na šali ili priči, ali u princupu imamo neke vrste analiza nakon nekih ozbiljnih intervencija. I onda pričamo o realnoj situaciji praćeno vremenskim događanjima, otprilike kad smo došli, kad se napravija poziv, kad je netko pristupija gašenju, što se desilo i onda izvlačimo neke pouke iz samih tih analiza i onda tu radimo na nekakvom napretku ako uspijemo.
Kako građani mogu pomoći u vašem poslu?
Iskreno, u današnje vrime su građani dobro educirani šta se tiče vatrogasnog broja, i dobro su educirani s onim čime se bavimo, iako imamo bizarnih poziva tipa otvorit prozor ili nešto, ali to su obično stariji ljudi i to isto učinimo, ali eto malo su ka bizarni.
Ali, građani ka građani, mislin da su svi dobro upoznati, jer imaju svi građanske dužnoti, samo šta bi mogli učinit za pomoć nama je jedino da pomognu sebi.
Ako imate zarasli vrt i pet stabala isprid vaše kuće onda je to vaš problem, ako maknete tih pet stabala onda je kuća sigurnija. Tako da šta učinite sebi pomoć će nama i sebi, a šta se tiče priključenja društvu, mislin da su dobro informirani, zapovjednik dosta radi na tome, svake godine imamo neke pokazne vježbe i edukacije kroz školu i kroz vrtić, kroz par vrtića u našoj okolici, samo šta još nismo izvisili plakate po mjestu haha. Čak dosta smo angažirani preko medija, imamo i svoje stranice od društvenih medija, često izađemo u vijesti.
Počinje sezona, pa neko od DVD-a ili JVP-a uvik daje nekakve informacije, o postupima spaljivanja, razdobljima kad se smi, kad ne smi spaljivat. Ljudi su dobro informirani, koga zanima, koga ne zanima neće se informirat.
Hvala našim vatrogascima i čestitamo im njihov dan, nek ih prati zagovor njihovog zaštitnika sv. Florijana.
