Ponekad se na volonterskim akcijama ne pronađe samo prilika da učinimo nešto dobro za druge, nego i ljudi koji će obilježiti naš život. Upravo se to dogodilo našim Kati i Mati, koji su se upoznali tijekom projekta „72 sata bez kompromisa“. Nekoliko godina kasnije, njihov susret prerastao je u ljubav, a ove su godine svoju priču okrunili brakom. Uoči novog izdanja „72 sata bez kompromisa“, koje nas očekuje idućeg tjedna, prisjećamo se njihove priče i razgovaramo s njima o tome kako je jedan volonterski susret postao početak zajedničkog životnog puta.
- Možete li se ukratko predstaviti?
Kate: “Ja sam Katarina, većina me zove Kate. Imam 24 godine, radim u dječjem vrtiću u Splitu.”
Mate: “Ja sam Mate, imam 27 godina i radim kao strojar u projektnom uredu. Oboje trenutno završavamo diplomski rad. Vjenčali smo se u šestom mjesecu ove godine, a sve je počelo sa susretom u jednoj akciji 72 sata bez kompromisa. “
2. Sjećate li se svoje prve akcije i prvog susreta na „72 sata bez kompromisa“?
Kate: “Bilo je to u Centru Juraj Bonači 2019. godine, akcija je bila berba maslina s korisnicima Centra. Baš san tila te godine bit u toj akciji jer san godinu prije slučajno upala u akciju u Juraja i bilo mi je jako ispunjavajuće i zanimljivo iskustvo. “
Mate: “Ja san s druge strane doša slučajno nagovoron od brata i prijateljice, nisan zna šta me čeka.”
3. Kako se vaš odnos razvijao nakon te prve akcije? Je li volontiranje i zajedničko služenje drugima imalo neku posebnu ulogu u tome da se bolje upoznate?
Mate: “Prvi dan akcije samo smo se kratko upoznali i nismo razgovarali jer je Kate kasnila zbog škole pa nije ostalo vremena za druženje. Već tad san vidija Katin posebni osmjeh, odma san komentira bratu kako je ova cura ovako nasmijana. “
Kate: “Drugi dan, subota, došli smo na vrime i počelo je od ujutro – branje maslina, druženje s korisnicima. Mate je svira gitaru naslonjen na maslinu, svi smo pivali okolo i bila je stvarno opuštena i vesela atmosfera. U takvom okruženju možeš bit iskren i otvoreniji nego inače, osjećaš se zahvalno, radosno i lakše vidiš lipotu u drugima iako smo bili u zelenim majcama, malo znojni, a i bez šminke.”
4. Postoji li neki trenutak s volontiranja koji vam je posebno ostao u sjećanju?
Mate i Kate: “Trenutak koji nam je osta u posebnom sjećanju slijedio je istoga dana. Završili smo u natjecanju branja maslina, eto baš slučajno Kate i Mate na maloj Dukatovoj kantici. Izgubili smo na kraju u maslinama, ali tu je krenilo naše upoznavanje, pa smo ipak nešto neočekivano dobili. Tu smo razgovarali i jedno drugom smo bili zanimljivi.
Nakon tako provedenog dana zajedno nije bija problem nastavit komunikaciju i druženje. Prvo smo se kratko dopisivali i izašli vanka (sami ovaj put) i brzo prohodali. To vrijeme upoznavanja puno smo razgovarali, a kako je naš odnos počea na volontiranju, bilo je lakše nać zajedničke vrijednosti i bit iskren. Na tome smo gradili naš odnos. Čak smo i nastavili s volontiranjem i tijekom godine, bilo je s nama još par ljudi s iste akcije. Na idućih nekoliko 72 sata išli smo zajedno i uvijek upoznamo drage i kvalitetne ljude i uvijek odemo ispunjeniji. I danas se čujemo i vidimo s nekim korisnicima Centra Juraj Bonači, a jednoj je Kate postala i krizmana kuma.”
5. Kad biste danas mogli nešto poručiti mladima koji će sudjelovati na „72 sata bez kompromisa“, što biste im rekli o tome što sve jedan volonterski susret može donijeti u život?
Mate i Kate: “Što bi poručili mladima haha, pa uvijek smo se čudili gdje smo se upoznali (a i drugima je smiješno) i kako to nikada nismo očekivali na takvom mistu. Kad je prošlo neko vrime shvatili smo da je to itekako imalo smisla i vidili smo u tome Božje djelovanje. Danas možemo samo biti zahvalni na akciji 72 sata jer je to donijelo duboko iskustvo koje je prominilo naše živote. Ne mora svako doživit nešto ovako veliko, ali sigurno ćete iz sudjelovanja u ovom projektu izaći bogatiji. Kad ideš volontirat misliš da ti ideš pomagat drugima, a zapravo to pomogne tebi kao osobi.”
I dok će se idućeg tjedna ponovno okupiti brojni volonteri spremni svoje vrijeme i ruke staviti na raspolaganje drugima, teško je znati što će im tih 72 sata donijeti. Možda samo dobar osjećaj nakon učinjenog posla, možda nova poznanstva i prijateljstva, a možda i nešto što će pamtiti cijeli život. Prijave su još otvorene, pa se svi koji žele mogu priključiti ovogodišnjoj akciji putem LINKA. A ako ništa drugo, priča Kate i Mate pokazuje da se neke se životne priče dogode upravo onda kada ih najmanje očekujemo.
