Iako je ljeto već lagano na izmaku mnogi su mladi prošli tjedan proveli na kampu. Riječ je o duhovno-radnom programu pod nazivom „Srcem za Banovinu“ koji je organiziran suradnjom udruga SKAC iz Splita, Osijeka i Slavonskog Broda drugu godinu za redom. Program je trajao u razdoblju od 28. kolovoza do 3. rujna te je okupio 20-ak volontera iz cijele Hrvatske.
Svrha kampa je pružanje pomoći žiteljima Banovine pogođenim potresom, starijim i nemoćnim te osobama slabijeg imovinskog stanja. Također se provode formacije mladih kroz volontiranje, timski i fizički rad te razvijanje altruizma i empatije.
Kroz program su se realizirale mnogobrojne fizičke akcije poput skupljanja i branja jesenskih plodova kao što su šljive i kruške. Najveći broj radnih akcija odnosio se na pripremu ogrjeva za zimu u kojima su naši volonteri pokazali iznimnu fizičku snagu pri cijepanju i preslagivanju drva. Mijenjali su vrata i prozore na kućama kako bi određenim obiteljima napokon osigurali topao dom. Kroz humanitarnu akciju osiguran je novčani iznos za obitelj u potrebi.
Kroz cijeli program odvijale su se akcije odlaska volontera u nabavku namirnica i higijenskih potrepština za starije i nemoćne. U Langovu domu za starije i nemoćne, volonteri su brali i prerađivali jabuke te su nastojali unijeti ohrabrenje i nadu u njihovu svakodnevicu.
Naravno, gletanje i pituravanje nas nije zaobišlo ni ovaj put.
Duhovnu dimenziju kampa činile su jutarnje molitve, mise, Angelusi i kateheze na temu vrijednosti čovjekovog rada u čovjekovom poslanju sustvaratelja. Ove godine naš duhovnik je bio fra Mate Bašić, novi župnik župe svetog Bartola u Hrastovici. Također, imali smo predavanje patera Mije Nikića, profesora i psihologa sa Sveučilišta u Zagrebu.
Iskustvo sudjelovanja na programu s nama su podijelili sudionici. U daljnjem tekstu saznajte kako je proteklo njihovo volontiranje.
„Moje ime je Dario. Prije odlaska u Banovinu bio sam usamljen i depresivan. Za organizaciju programa „Srcem za Banovinu“ nisam ni znao. Spletom okolnosti, na krštenju u Varaždinu, upoznao sam predivnog fra Dragu Grizelja. On mi je, u našem kratkom razgovoru, predložio da se uključim i sudjelujem. Bio sam skeptičan oko svega, ali sam se ipak na kraju odlučio prijaviti. Pa što bude, bude.
Dolaskom u Hrastovicu upoznao sam mnoštvo dobrih i predivnih ljudi i odmah sam u startu znao da nisam pogriješio. Dan za danom, akcijom za akcijom zbližio sam se sa svima te nisam htio da druženju dođe kraj. Što kroz rad i pomaganje starijim i nemoćnima, što kroz sva druženja u slobodno vrijeme. Stara narodna kaže: „ Sve što je lijepo kratko traje.“ Ovim programom „Srcem za Banovinu“ stvarno sam se uvjerio da je to zaista istina. Neizmjerno sam zahvalan Bogu što me preko dragog fratra poslao na kamp. Veselim se ponovnom susretu, a ako je moguće da bude bar 2 puta godišnje jer sam se ja zaljubio u to. Hvala svima. Hvala svim ljudima iz organizacijskog tima programa i svim ljudima koji su se prijavili jer bez njih ne bih imao ovo predivno iskustvo koje ću pamtiti do kraja svog života.“
„Jako sam zahvalna za svaki pojedinačni dan i susrete s ljudima. Također, za veliku dobrodošlicu, spontanost i toplinu organizacijskog tima.
Primila sam veliku radost kroz umornog patera Mate koji nam je otvorio vrata svog doma. Preko fra Mate sam osvijestila kako se ne moram ustručavati autoriteta te otkrila koliko smo svi različiti. Otkrila sam kako nisam manje prihvaćena ako sam manje uredna od ostalih. Također, osjetila sam kako Bog tijekom kampa radi na mom egu. Molila sam ga za milost da prihvatim sebe onakva kakva uistinu jesam. Da moram stati ponekad jer me boli te da ne mogu uvijek biti jednako brza i jaka kao drugi. Iako bih voljela biti jaka i ne pokazivati emocije na ovom kampu sam bila pravi plačko. Plakala bih jer bi me lijepi događaji i susreti dodirnuli.
Napokon sam počela voljeti sebe te biti nježnija prema sebi. Sve to kroz svete mise, klanjanja i pojedince koji su, iako umorni, nesebično otvarali srca i dijelili ljubav. Iznenadilo me koliko su se volonteri međusobno primjećivali. Jedna je osoba primijetila koliko uživam u hrani i u svakom zalogaju. Gledajući druge volontere spoznala sam neke svoje sposobnosti. Jako sam zahvalna na prilici da izađem iz svoje comfort zone, na novim poznanstvima, smijehu i zajedništvu.“
„Zovem se Zvonimir. Iz Zagreba sam, bio i donekle još jesam član SKAC-a Palma. Za program „Srcem za Banovinu“ sam čuo prošle godine. Tada sam, igrom slučaja, sudjelovao samo jedan dan iako ni taj dan nije bio u planu. Tada sam si obećao da sljedeće godine obavezno uzimam godišnji i priključujem se. Došla je i ta „sljedeća“ godina, a ja sam… zaboravio. Par dana prije kraja prijava, prijateljica mi je svrgnula pozornost na članak u kojem se traže volonteri. Brže bolje sam lovio šefice za još jedan godišnji (od prethodnoga je prošlo nepunih tjedan dana).
Na kampu mi je bilo uistinu posebno. Biti okružen mladim ljudima koji su spremni odvojiti od sebe da bi beskompromisno pomogli drugima puni te posebnom energijom. Kada se nađeš u takvom okruženju, netipičnom za svakodnevni život, odmah ti je lakše raditi. Još kada se tome pridoda spoznaja da smo svi tu da nađemo i donesemo Krista drugima kroz naš rad, osjeti se neka povezanost koje ne bi bilo da se radi samo o nekom uobičajenom kampu.
Ono što me zapravo najviše dotaklo su bile reakcije ljudi kod kojih smo dolazili. Zapravo one reakcije kada smo dolazili drugi ili treći puta dovršiti akciju. Kada smo odlazili prvi dan i rekli da ćemo se vratiti, ljudi su to često uzimali s nevjericom. Kada smo se zapravo i vratili, vidjelo se to iznenađenje i neka toplina. Sreća da nije sve ostalo na praznim riječima kojih su se, vjerujem, dobro naslušali.
Uza sve nezgode i bolne mišiće, pomaganje najpotrebitijima donosi takvo zadovoljstvo, svrhu i ispunjenost te uklanja ispraznost kako rijetko koja stvar može. S time i svakodnevnom misom, mislim da je prava kombinacija za sve koji žele pronaći svoj osobniji odnos s Bogom i samim sobom kroz služenje drugima.”
„Zovem se Marijana, imam 25 godina i dolazim iz okolice Požege. Po struci sam magistra nakladništva i informacijske tehnologije, a u slobodno vrijeme između ostalog rado volontiram.
Nekoliko puta volontirala sam vikendom u Banovini preko SKAC-a Osijek no to mi nije bilo dovoljno. Htjela sam se još više dati kako bi pomogla osobama u potrebi. Lani sam bila na kampu „Srcem za Banovinu“. Taj kamp bio mi je najbolji kamp na kojem sam bila jer je po sadržaju i svojoj svrsi bio potpun te sam osjećala kako svi sudionici rade nešto korisno. Ove godine sam se dvoumila hoću li opet ići na kamp, ali je Bog providio da i na ovom terminu budem tamo. Kući sam se vratila kao nova osoba jer mi je susret s potrebitima, kao i svim volonterima, pomogao da se riješim određenih strahova i nesigurnosti. Bilo je možda ponekad naporno, ali nisam htjela odustati već sam dala što sam više mogla od sebe. Vodilja mi je kao i svim volonterima bio Krist koji nas je toliko različite iz istog razloga okupio baš u Banovini. Dođi i ostavi srce u Banovini! A ako tražiš Krista, tamo ćeš ga sigurno na mnogo načina pronaći!“
Našoj prekrasnoj Banovini ne dopuštamo da padne u zaborav. Uskoro nas očekuju nove akcije u sklopu projekta 72 sata bez kompromisa putem kojeg ćemo na Banovini okupiti mlade iz 20 gradova diljem Lijepe Naše. Također, uskoro nas očekuje humanitarni koncert na kojem će te moći uživati u dobroj glazbi, ali i novčano podržati naš rad i djelovanje na Banovini. A dok čekate daljnje objave, uživajte u galeriji slika.
