Blog

Volontiranjem do prijateljstva i kumstva

Danas obilježavamo Međunarodni dan prijateljstva te smo tom prilikom intervjuirali naše dugogodišnje volontere Anitu, Deu, Josipa i Petra. Oni su nam posvjedočili o svom iskustvu volontiranja kroz SKAC_ST, koje im je donijelo nove prijatelje, odnosno kumove :). 

Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao, našao je blago. (Sir 6, 14)

Pitali smo ih da nam se kratko predstave, kako su se upoznali te kako je izgledao njihov put do prijateljstva i kumstva. Također su nam ispričali kako je volontiranje doprinijelo svemu.

Bok! Ja sam Anita, imam 30 godina, po struci stomatolog i dolazim iz Posedarja, malog mjesta kraj Zadra, ali zadnjih 12 godina živim u Splitu. Dio sam splitskog SKAC-a i djelujem u projektima 72 sata bez kompromisa te Volontiranje u Banovini.

Deu sam upoznala kroz sudjelovanje u projektu 3D formacija, bile smo u istoj grupi (srijeda sv. Petra haha jer smo se sastajali srijedama). Obe smo bile u grupi jako povučene i malo smo pričale, dok su drugi bili glasniji od nas i puno izraženijih pogleda i stavova. Sjećam se, kad bi Dea nešto komentirala, uvijek bi citirala nekog autora, neku knjigu ili bi rekla onu svoju slavnu: “pročitala sam da…” – još i danas je ista takva haha. I ja sam mislila – wow šta je ova cura pametna, stalno neke knjige preporučuje.

No naše prijateljstvo zapravo počinje u autu. Točnije, osnovale smo whapp grupu s još jednom našom prijateljicom Tonkom s kojom smo išle na 3D, a nedugo nakon ja sam je pozvala na koncert duhovne glazbe na Gripama. I tako je počelo naše druženje. Spontano do mjere da kad smo nedavno sjedile na kavi i prisjećale se početaka, nismo bile sigurne kako je sve točno krenulo. Samo smo bile. Jednostavno, a opet duboko, veselo…i nikad dosadno. I tako već godinama jedna drugoj pomažemo i podržavamo se, u dobrim i ne tako dobrim trenucima naših života, slušamo, podižemo, opominjemo i gradimo.

Udale smo i našu Tonku, a sad i mi, svaka u svoje vrijeme, ulazimo u te nove vode. I to kao kumice, ona meni i ja njoj…I obe smo jedna drugoj zeznule iznenađenje tog pitanja “hoćeš li biti moja kuma.” A možda je tako i Bog htio haha da jedna drugu to pitamo u našem kafiću na jutarnjoj kavici, bez pompe, onako spontano iz srca.

Obe smo iste godine ušle u SKAC preko 3D-a, a onda smo išle i na Misu mladih skupa, ona je ušla u Agente dobrote, a ja u 72 sata bez kompromisa. Nismo jedna drugu vukle na jednu stranu, već smo nekako u tom odnosu imale vlastite želje i jedna drugu podupirale u tome.

Volontiranje nas je na osobnoj razini izgradilo i obogatilo i zapalilo u nama vatru za još većim radom, davanjem i izgaranjem za Boga, ljude i SKAC. A sva iskustva dijelimo jedna s drugom, kojeg li bogatstva!

Ljubav koju moja Deica ima prema Bogu, svojim prijateljima, svom zaručniku, SKACU, Agentima, ljudima kojima pomaže kroz taj projekt je nešto što, kad gledaš sa strane, inspirira i potiče na više, a kamoli kad to skoro svaki dan u tjednu svjedočiš uživo. Kad sam prije puno godina molila Boga da mi podari prijatelje, nisam mogla ni zamisliti koje zlato On priprema za moj život, kroz nju i sve prijatelje koje mi je On stavio na put.

Meni je volontiranje donilo izgradnju i rast u osobnom odnosu s Bogom i ljudima, otvorilo me svijetu i pomoglo mi da, u trenucima kada sam potrebna nekome, razdam cijelu sebe i ne zatvorim se. Otkrila sam da mogu više nego što sam mislila i da maksimum nije sve, da ima još i još, dok god se Bog može poslužiti mojim talentima. A o talentima da ne pričam, sposobniji smo nego što mislimo, samo moramo dopustiti da se to otkrije.

I zato tebi, mladi budući volonteru/ko, želim da se i ti otvoriš Bogu i ljudima, umnožiš svoje talente, koristiš ih na pomoć i dobro drugima. A plodovi će biti vidljivi. Kao prijateljstvo Deice moje i mene. Možda i tebe čeka promjena života! Kreni!

Ja sam Dea, imam 31 godinu, po struci magistra ekonomije, rođena u najlipšem gradu Splitu. U SKAC-u sam od 2017. godine. Trenutno sam u projektu Agenti dobrote i u Vijeću SKAC-a.
 
Kao što je Anita napisala, ne sjećamo se točno kako smo se počele družiti i kako je to izgledalo. Ali, bilo je to jednostavno i iz srca. S odmakom možemo reći da je naše prijateljstvo sagrađeno na stijeni, i to Petrovoj. Kroz ovih sedam godina bilo je i poplava i bujica, ali naše prijateljstvo je izdržalo sve te izazove, jer je sagrađeno na čvrstim temeljima – iskrenosti, poštovanju i iskrenoj brizi. Kad pogledam unatrag, vidim koliko smo obje rasle i koliko smo se razvile kao osobe zahvaljujući našem prijateljstvu. Naša povezanost nije samo rezultat zajedničkih trenutaka, već i zajedničkog truda i posvećenosti. Svaka prepreka koju smo savladale samo nas je učinila jačima i povezanijima. Upravo ta svakodnevna pažnja i briga čine naše prijateljstvo posebnim. Svaki razgovor, svaka podrška i svako smijanje dio su naše čvrste veze koja je izgrađena na Petrovoj stijeni. 
 
Volontiranje je odigralo ključnu ulogu u izgradnji našeg prijateljstva. Naša prva poveznica, kako smo već rekli, bila je 3D formacija. No, nakon njezina završetka, naše prijateljstvo se nastavilo i proširilo – rekla bih, tek je započelo. I dalje smo nastavile volontirati u SKAC-u, ali na različitim projektima, i to smatram najvećom ljepotom našeg prijateljstva. Uvijek smo slijedile svoje srce, a ne se povodile željama jedna druge. Uvijek smo se podržavale i hrabrile.
 
Iako djelujemo u različitim projektima, zajednička nam je ljubav prema SKAC-u i želja da SKAC raste i razvija se. Tako smo se prije dvije godine prijavile za ulogu vijećnika u SKAC-u, ali ni tada se nismo prijavile jer smo prijateljice, nego smo u molitvi razlučile svaka za sebe gdje nas Duh Sveti poziva da djelujemo. Možete samo zamisliti koliko je SKAC u ovih sedam godina često bio tema naših razgovora na našoj već tradicionalnoj jutarnjoj kavici. 
Jedan primjer naše međusobne podrške je akcija u Žrnovnici, gdje smo trebali posložiti drva i ubrati grožđe. Bili smo u manjku volontera i odmah sam znala koga da zovem – Anitu. Taj dan mi je ostao u sjećanju. Prisjećajući se tog dana, osjećam veliku zahvalnost što mi ju je Gospodin doveo u život. Svakom treba jedna Anita, koja je spremna svoj slobodni dan provesti u prašini i drvima, ali ne samo da je pomogla, nego je to radila s osmijehom i velikom voljom. Taj smo dan proveli u radu, slozi i smijehu.
Drugi primjer je kad sam imala dilemu oko organizacije desete obljetnice Agenata dobrote. Anita mi je pomogla svojim savjetima i iskustvom, što je bilo od neprocjenjive vrijednosti. Također se ponudila raditi kolače i prva je došla da zajedno pripremimo sve za proslavu. Iako nismo radile zajedno na mnogo projekata, ti trenuci kada smo bile tu jedna za drugu, bilo tokom volontiranja ili u svakodnevnom životu, stvorili su snažnu vezu između nas. Zajednički napori, međusobno razumijevanje i podrška tokom volontiranja pokazali su mi koliko je Anita pouzdana i posvećena. To je dodatno učvrstilo naše prijateljstvo i učinilo je prirodnim izborom za moju kumicu.
 
Volontiranje je sjajno iskustvo za mlade ljude. Važno je pronaći nešto što te zanima, a SKAC nudi puno različitih projekata. Volontiranje ti omogućuje da naučiš nove vještine, upoznaš nove ljude i stvoriš dugotrajna prijateljstva. Budi otvoren za nova iskustva i izazove – svaka prilika za volontiranje može te iznenaditi i pokazati koliko možeš postići, bilo samostalno ili u timu. I mali doprinosi mogu napraviti veliku razliku, pa svaki sat volontiranja ima značaj za naš grad i naše mlade. Volontiranje nije samo rad; to je i prilika za zabavu i smijeh. Nakon svakog volontiranja, uzmi malo vremena da razmisliš o tome što si naučio i kako se osjećaš. To može pomoći da shvatiš koliko je tvoje angažiranje važno.
 
 
Zovem se Josip, iako me većina zna po nadimku Ćane. Petar i ja smo se upoznali prije 8 godina na FESB-u, zajedno smo slušali jedan kolegij, ali nismo se počeli tada družiti, već smo nekako svatko svojim putem išli i po završetku kolegija nismo se vidjeli koju godinu da bi se kasnije opet sreli u SKAC ST-u gdje je on volontirao. Taj susret je bio neočekivan, budući da se nismo puno poznavali, a u to vrijeme nisam još bio član SKAC-a, iako sam poznavao mnoge ondje pa bi se moglo reći da sam skoro bio vanjski suradnik, jer sam često razmjenjivao ideje o projektima i pomagao u provedbi nekih. Polako smo se počinjali češće družiti, ali sve je to išlo polako dok nisam postao dio organizacijskog tima PKP-a u kojem je bio i Petar. Kroz taj tim smo se počeli više upoznavati i družiti što je dovelo do našeg današnjeg prijateljstva.
 
Volontiranje nas je povezalo, ali i pomoglo da se bolje upoznamo, sprijateljimo i da kroz to prijateljstvo postanemo i podrška jedan drugome za svakodnevne situacije, a ne samo za projekt.
Volontiranje nije iskustvo koje je tu samo da se ima što nadopisati u životopis već je to jedno stvarno i predivno životno iskustvo gdje se različiti ljudi zajedno trude ostvariti plemenite ciljeve, a ta suradnja nerijetko rezultira kvalitetnim prijateljstvima za cijeli život.
 
Pozdrav, zovem se Petar Latinac i dolazim iz Trilja. U SKAC-u sam već nekih 5-6 godina. Diplomirao sam strojarstvo i trenutno radim u struci.
Josipa Čaljkušića (poznatijeg kao Ćane) sam upoznao u Trilju na 12. Planinarskom križnom putu. Iako je bio “samo” sudionik, bio je dosta uslužan prema drugima zbog velike kiše (kao i Ivan Matas 🙂 ). Tu sam vidio da bih ih mogao predložiti ekipi iz organizacije PKP-a da nam se pridruže. Kako je Ćane ušao u organizaciju, počeli smo surađivati kroz projekt, a kasnije se to druženje nastavilo i izvan Skaca. 
Kroz organizaciju smo puno toga prošli i tako se povezali. Kako u volontiranju ispliva puno toga na površinu, kod Ćane se brzo vidilo da je kvalitetna i dobra osoba. 
Za kraj bih predložio mladima, da se bace u volontiranje, bilo samostalno ili kroz udrugu bliskih vrijednosti i interesa. Volontiranjem se čovik ponovno osjeti čovikom, pomažući drugima osjetimo ono ljudsko u sebi, koje ovakav svit gasi. S druge strane, volontiranje je meni osobno donilo puno više plodova nego šta san očekiva: sazrijevanje, nova prijateljstva, učenje o radu, poštenju i još puno toga.