Danas slavimo Međunarodni dan volontera pa smo tom prigodom na svečanosti u organizaciji udruge ”Mi” Split zahvalili našim dugogodišnjim volonterima i suradnicima za veliki volonterski doprinos Studentskom katoličkom centru Split.
Posebnu zahvalu za doprinos našem radu u 2023. godini dodijelili smo ravnatelju Studentskog centra Split, Ivanu Žižiću, a priznanje za volontere godine dobile su Patricia Rogić, Manuela Mirt i Katarina Topić. U nastavku upoznajte naše dugogodišnje volonterke.
Manuela: Ja sam Manuela; kći, sestra, kuma, prijateljica, učiteljica biologije i kemije, volonterka, zaljubljenik u prirodu, more i planine, zalaske sunca, veliki sanjar. Volim i pjevati i svirati, najviše duhovnu glazbu, rad s djecom i izrađivati svakojake kreativne rukotvorine.
Manuela: Moj volonterski put zapravo je započeo davno. Nekako smo od malih nogu i sestra i ja odgajane da volimo pomagati drugima i da je to plemenito. Kako sam rodom iz Pakraca, ratom pogođenog grada, često su i u naš grad pristizale brojne donacije kojima su ljudi pomagali nama stanovnicima. Sjećam se, jedne godine je u Osnovnu školu stigao kamion sa božićnim poklonima – svatko je dobio nekakav dar i kratku poruku osobe koja je poslala paket. Nikada neću zaboraviti tu radost i te darove. Tog osjećaja da nisi zaboravljen i da te netko dariva jer te želi razveseliti, bez ikakve koristi i bez ičega zauzvrat. Također, bila sam aktivna i u župi gdje smo imali razne humanitarne i volonterske akcije. Nekako sam najaktivnije počela volontirati kada sam došla u Split na fakultet, upoznala SKAC_ST i sva blaga koja nudi. Kada sam tek došla u Split, sjedila sam u sobi studentskog doma i pretraživala udruge u kojima bih mogla volontirati. Bog me doveo u SKAC_ST i neizmjerno sam mu zahvalna na tome. U SKAC_ST-u sam prošla kroz brojne projekte. Trenutno još aktivno djelujem u našem Ljetnom programu za mlade u Dračevoj luci na otoku Braču i u 72 sata bez kompromisa zajedno sa svojim (bivšim) učenicima.
Katarina: Odavno znam jednu poslovicu u čiju istinitost sam se i sama uvjerila. Ona glasi: “Volontiranjem više primimo, nego što damo.” I stvarno je zadivljujuće kako se srce brzo napuni nakon što se za drugog ispraznilo. Volontiranje me oblikovalo u osobu kakva jesam. Volontirajući sam stekla najbolje prijatelje, ostvarila razna poznanstva, sklopila kumstva, ali i zaposlila se. Radim kao koordinator volontera već dvije godine te se često znam šaliti kako me sad plaćaju da radim sve što sam prije radila. Najvažnije vještine sam stekla volontirajući u Africi 3 mjeseca.
Manuela: Ah… na ovo pitanje bi čovjek mogao odgovarati do sutra, jer SKAC_ST i volontiranje kroz projekte su me zapravo najviše oblikovali u osobu kakva sam danas. Učili su me i još uvijek uče kako oduzeti zapravo znači umnožiti. Oduzimanje u smislu slobodnog vremena, truda, žrtve, a umnaža se sve ono što nakon toga urodi plodom u životima drugih. Ma zaista nema veće plaće nego vidjeti osmjeh na nečijem licu, osjetiti radost u srcu. I tad zapravo spoznaš što zapravo jedino vrijedi u životu. Kroz volontiranje zapravo najviše učim što znači biti Čovjek. Da, još uvijek učim jer svakim novim volonterskim iskustvom moje srce bude bogatije za upoznavanje neke nove duše koja mi oplemeni život svojim vrlinama. Kroz volontiranje sam stekla i nešto jako vrijedno za život – svoje predivne, od Boga darovane prijatelje.
Tu su, naravno, i razne organizacijske vještine i sposobnosti, upravljanje, snalažljivost u rješavanju problema, javni nastupi i slično. Konkretno, sjećam se svog prvog radnog dana u školi prije nekoliko godina – kada su mi nepoznata djeca ušla u razred, ili pak prvog roditeljskog sastanka – zapravo mi je bilo potpuno prirodno stati pred njih svih i početi govoriti. Pripisujem to brojnim volonterskim angažmanima u kojima bi dobila ulogu voditelja i koji su me zapravo osposobili za slične situacije kasnije u životu.
Manuela: Moja prva reakcija bila je – haha, ma zašto ja!? Bez lažne poniznosti, ali nekako to volontiranje, pomaganje, darivanje svog vremena i svojih talentana zapravo postane dio tvog identiteta i više to ne gledaš kao nešto dodatno, nego to jednostavno živiš u svakodnevnici. U svakom susretu. U svakom trenutku. Sretna sam i zahvalna Skacovcima što su prepoznali baš mene kao volontera godine, a svoju nagradu posvećujem svima onima zbog kojih se mogu zvati “volonter”.
Manuela: Otkrivajte svoje talente. Ne bojte se davati svoje vrijeme i talente drugima. Moram priznati da mi prispodoba o talentima nikad nije bila jasna sve do nedavno ove godine – kako će se nekome tko nema oduzeti ono što ima, a onome koji ima puno, još će mu se i nadodati!? Kako? Prije sam to uvijek tumačila s materijalne strane, zato ju i nisam razumjela. Bog je sam bio kušan na materijalnim stvarima. A u životu postoje puno vrijednije stvari od materijalnih. To je ono što dobijemo nakon volontiranja. To su one sjemenke koje je Bog posadio u nas u onom trenutku kada nas je stvorio, a od nas očekuje da tu sjemenku obilno njegujemo. Hoće li iz nje izrasti tratinčica ili ruža – nebitno je. Obje su prekrasne. Ili smokva koja ne cvjeta na van, a opet izgleda velebno i hrani nas tako sočnim i ukusnim plodovima. Tratinčica, ruža ili smokva – bez ijedne ovaj svijet ne bi bio isti. Tako ni bez nas koji smo toliko vrijedni, jedinstveni i dragocjeni baš takvi kakvi jesmo.
