Europski dan međugeneracijske solidarnosti

Danas obilježavamo Europski dan međugeneracijske solidarnosti. Pomaganje i pružanje podrške u različitim životnim situacijama ključno je za očuvanje dobrih odnosa među generacijama. Također, međugeneracijska solidarnost može pomoći u prevladavanju predrasuda i stereotipa o određenim generacijama, te promovirati inkluzivnost i poštovanje različitosti.

Povodom današnjeg dana odlučili smo intervjuirati našeg Antu i Ivana, volontere aktivne u projektu SKAC_ST-a Mala škola vrlina koji se provodi u suradnji s Centrom za pružanje usluga u zajednici Maestral.

Možeš se ukratko predstaviti?

Ante: Ante Bojčić, 22 godine, student 4. godine brodostrojarstva, dolazim iz Splita.

Ivan: Pozdrav, ja sam Ivan, dolazim iz Splita, imam 23 godine i studiram Informatički menadžment na Ekonomskom fakultetu u Splitu.

Zašto si počeo volontirati, što te najviše potaklo?

Ante: Volontiranje je došlo slučajno, prijateljica iz SKACA je vodila taj program Male škole vrlina te me pitala imam li interesa. Kako sam 4 godine bio aktivan animator u oratoriju na Kmanu, rad s djecom je uvijek bio moja radost i nešto u čemu se osjećam da sam to baš ja. Tako sam i prihvatio njezinu “ponudu”.

Ivan: Poticaj za volontiranje došao je od potrebe da barem malo sudjelujem doprinoseći razvoju društva, posebno onima kojima je to potrebno.
 

Otkad volontiraš i gdje si sada aktivan?

Ante: Prva volonterska akcija je vjerovatno bila 72h bez kompromisa 2017. godine kada smo renovirali sobu jednoj obitelji u Splitu. Sada sam aktivan unutar SKACA u programu Mala škola vrlina, tj. rad sa djecom iz doma Maestral.

Ivan: Počeo sam volontirati još od malih nogu, u osnovnoj školi bio sam dijelom volonterske organizacije „Prijateljska pomoć,” a nekako sam ozbiljnije zakoračio u volonterstvo prije otprilike dvije godine, kada sam se priključio projektu „72h bez kompromisa,” u organizaciji splitskog SKAC-a. Odmah po završetku projekta 72h BK, priključujem se novim projektima, od kojih moram izdvojiti „Malu školu nenasilja”. Tu sam se sa ostalim kolegama volonterima jednom tjedno družio, te kroz korisne radionice i interaktivne igre korisnicima Centra za pružanje usluga u zajednici Maestral, obogaćivao ponašanje i svakodnevni život, dodatno ih potičući na kvalitetan razvoj. Trenutno sam aktivan u nekoliko projekata splitskog SKAC-a, a volonter sam i splitskog „Maestrala.”

Na koji način volontiranje, pogotovo s ranjivim skupinama utječe na tvoj život i svakodnevicu?

Ante: Utječe tako da me stavlja u realnost. Realnost koja pokazuje da nikad ne misliš da ti je teško, nego da uvijek ima gorih situacija. Realnost koja pomaže da budeš zahvalan na svojoj životnoj situaciji kakva god bila. Postajem svjestan da u svakom djetetu postoji klica nečega dobrog samo je treba otkriti i njegovati.

Ivan: Volontiranje sa ranjivim skupinama u svakom me slučaju pozitivno oblikuje kao osobu. Bez obzira na sve uspone, padove i dosta pomješanih emocija, velika životna lekcija bila je naučiti cijeniti sitnice na koje prije nisam obraćao pozornost.

Kako vidiš svoju ulogu u razvoju djece s kojima volontiraš?

Ante: Ne mislim da bi im ja trebao spasiti živote ili slično. Ufilmat se u takve uloge ili slično. Želim im bit stariji brat. Mislim da ta uloga sve govori.

Ivan: Djeca su temelj društva i naša slika svijetu u budućnosti. Sve što činimo za njih, način na koji im pristupamo i kako sa njima komuniciramo, od njih rade ljude kakve želimo vidjeti jednog dana kao plod naše žrtve. Stoga je bitno da ih učimo vrijednostima koje smo nasljedovali od svojih predaka.

Što bi poručio drugim momcima u vezi volontiranja?

Ante: Rekao bih im da daruju svoje vrijeme nekome. Šta više živiš drugima, sritniji si. Zvuči paradoksalno, ali je. Ne postoji cijena osmijeha druge osobe, pogotovo one koja je davno izgubila vjeru u prijatelje, roditelje, obitelj. A možda si ti jedino Evanđelje koje će ta osoba ikad pročitati.

Ivan: Drugim momcima bi preporučio da obogate svoj život tako što će odvojiti dio sebe za druge, a bit će im mnogo više vraćeno. Volontiranjem rasteš u kvalitetnu osobu, a prednosti je i previše za nabrojati, to se jednostavno treba doživjeti!

Hvala i bravo za našeg Antu i Ivana! Nadamo se da će njihove priče potaknuti i ostale mlade na volontiranje s ranjivim skupinama💚.