Ususret današnjem danu, Valentinovu, koji je ove godine poseban jer je ujedno i početak korizme, donosimo poticajnu priču o SKAC_ST paru ❤️. Predstavljamo vam naše volontere projekta Agenti dobrote – Deu Talijan i Josipa Vrankovića.
Kratko se predstavite.
D: Ja sam Dea, u Skacu sam od 2017., koordinatorica sam Agenata dobrote i dio sam Vijeća SKAC_ST-a.
J: Zovem se Josip Vranković, imam 33 godine i s volontiranjem u SKAC-u sam počeo 2019., što je relativno kasnije. Htio sam se ranije uključiti, međutim studirao sam u Zadru i to me sprječavalo da postanem dio SKACA i prije.
Kako je započelo vaše volontiranje u SKAC_ST-u, odnosno u Agentima dobrote?
D: Moje putovanje je započelo dolascima na Misu mladih, slijedeći korak za mene je bio 3D formacija uz naravno popratne aktivnosti koje SKAC nudi tijekom godine, PKP, 2=1, Hodočašća, 72 sata bez kompromisa. Kako je 3D formacija završavala, a traje 3 godine u meni se javila zahvalnost za sve što sam primila od SKAC-a i tako se javila potreba da i ja dam nešto od sebe za SKAC. Tad nisam znala šta bi to bilo.Kad sam na PKP-u čula svjedočanstvo kako je to volontiratI u Agentima tada se javila i moja želja. Od tog dana pa do danas i dalje sam tu.
J: Moram ovdje spomenuti da sam za SKAC_ST čuo još za vrijeme studiranja, ali za projekt „Agenti dobrote“ sam doznao jedne večeri nakon odrađene akcije u sklopu „72 sata bez kompromisa“ Tada sam na Matejuški sjedio u društvu Branimira Vrdoljaka koji mi je rekao: „Pa mi ti ovo radimo cilu godinu“. To me potaknulo da se uključim u sam projekt.
Gdje ste se upoznali i kako je izgledao vaš prvi susret?
J: Dea i ja smo se upoznali na jednoj akciji u Splitskom Varošu gdje smo pomagali jednoj našoj sugrađanki. Moram priznat da nisam baš izgledao reprezentativno onako prljav od boje za zidove, ali istina, nije to bila ljubav na prvi pogled niti sam ja tada mislio da će s tom curom izrast dobro poznanstvo i na kraju veza. Također, ni Dea nije mene primijetila.
Kako se razvijao vaš put upoznavanja, koliko ste zajedno?
D: Prije nego smo započeli našu vezu, 3 godine smo zajedno volontirali. Često smo zajedno surađivali i pričali o Agentima, ali nikad se nismo družili izvan Agenata. Teme naših razgovora samo su Agenti bili. Ja sam od prvog dana znala da se na njega mogu osloniti, ako mi bilo šta treba, ako nitko neće Josip će. Tako je to bilo od prvog dana pa sve do danas. Zajedno smo godinu ipo. Ja bih rekla da je naš put upoznavanja započeo, na našoj prvoj šetnji. Tek tada sam počela upoznavati i druge strane Josipa i upoznavati ga u cjelini.
J: Pa mogu reći da je naš put bio dosta trnovit, trebalo je proći vremena da se stvarno dobro upoznamo. Posebno ja nisam imao dugo prije toga ozbiljnu vezu i moram priznat da sam bio malo u grču. Ovdje potičem mušku populaciju da budu uporni hahahahah, znam zašto se Dea smije. Uglavnom mlada dama do mene je mene prvi put odbila. Svijet mi je potonuo, jer sam jedva smogao hrabrosti joj prići na taj način, jer nas je prije toga vezalo samo sudjelovanje u Agentima i onda neuspjeh. No to me nije obeshrabrilo, za 6 mjeseci sam ponovno pokušao i hvala Bogu uspio hahahah.
Na koji način je volontiranje u Agentima dobrote utjecalo na vaš odnos, smatrate li da vam je pomoglo da se bolje upoznate?
D: Agenti dobrote su nam puno pomogli da se upoznamo, jer se tu susrećemo s nesvakidašnjim okolnostima i tad pokazujemo i naše vrline i mane. Nekako to sve jače i brže dođe do izražaja i nekako se bolje upoznamo.
J: Pa pomoglo nam je u jednom dijelu. U Agentima sam vidio Deine pozitivne osobine, no one negativne sam upoznao tek sad u vezi hahaha, ali stvarno mi smo ogledan primjer da usprkos različitim odgojima i odrastanjima dvije osobe mogu pronaći zajednički jezik i ljubav. Svakako da sam tek u vezi upoznao njezina gledišta i poglede na Boga, život i duhovnost.
Za kraj, što bi poručili drugim mladima?
D: Mladima bih poručila, da svatko tko vas pozove na druženje da se odazovete, nikad ne znate hoće li se izroditi ljubav ili ne. I nije dovoljno jedan susret, dajte čoviku priliku bar dva, tri susreta.
Također, poručila bih mladima pogotovo onima koji su već neko vrijeme u SKAC-u da pogledaju malo s odmakom, život prije SKAC-a i život sa SKAC-om, meni je SKAC obogatio i promjenio život, tu sam pronašla mog Josipa i prijatelje za cijeli život, izgradila sebe i stekla neke i vještine.
Ali toga ničeg ne bi bilo da nisam izašla iz svoje komfor zone i da nisam rekla SKAC ti je nešto dao, daj i ti njemu jedan dio sebe. To isto vrijedi i za veze i život, da bi primio moraš i dati 😊.
J: Poručio bih mladima da se što više druže, uključuju u udruge, upoznavaju nove ljude i što manje koriste društvene mreže, jer one prikazuju samo nečiju vanjštinu, a to nije dovoljno i stvara samo privid. Neka budu otvoreni Božjim planovima i da svoje planove predaju u Njegove ruke.
Dragi naši mladi, nadamo se da vas je ova priča potakla na djelovanje i otvorenost novim prilikama. Kao što su rekli Dea i Josip odvažite se i odazovite, jer tko daje taj prima 😊.
