Vjerujemo kako ste pratili sve aktivnosti projekta “Zajedno do uspjeha!” kroz naše tjedne članke i objave. Za kraj vam donosimo iskustva volontera.
1. Za početak nam se predstavite u par riječi.
Doris: Pozdrav, ja sam Doris. Imam 25 godina (još uvik haha). Živim u Kaštelima i radim u struci kao Zdravstveno laboratorijski tehničar.
Josip: Zovem se Josip, dolazim iz jednog malog mjesta koje se nalazi u blizini granice sa Republikom Hrvatskom, Posušja. Student sam 5. godine elektrotehnike na FESB-u. Mogao bi dosta toga ovdje napisat, ali da ne duljim istaknuo bi još jednu bitnu stvar o sebi. A to je da sam aktivni član splitskog SKAC-a.
Anđela: Moje ime je Anđela. Iz Drniša sam došla studirati u Split i tako ovdje ostala. Uključila sam se u SKAC_ST, a zatim u projekt „Zajedno do uspjeha!“. Sve ostalo je priča…
Katarina: Moje ime je Katarina. Imam 25 godina te sve svoje slobodno vrijeme provodim poklanjajući ga drugima.
Daniel: Zovem se Daniel Marčinko i dolazim iz Neuma. Student sam na Pomorskom fakultetu u Splitu. Volim sport, povijest, kuhanje, prirodu itd.
2. Što vas je motiviralo da volontirate baš na ovom projektu?
Doris: Motivirala me je želja za služenjem drugima, posebno nezbrinutoj djeci. Budući da živim u blizini Dječjeg Doma Maestral u Kaštel Lukšiću kroz život sam bila s njima u doticaju. Kroz taj period su mi bili na srcu i znala bi često promišljati o njihovim životima i na koji način bi mogla njima doprinijeti. Kada me Ana-Marija pozvala, bilo mi je drago da mogu pomoći baš njima. Osjetila sam odmah u srcu da sam pozvana biti dio tog projekta.
Josip: Glavni motiv za ovo sve je bilo novo iskustvo i upoznavanje novih prekrasnih ljudi.
Anđela: Završila sam Učiteljski studij tako da je moja ljubav prema djeci i mladima neupitna. Posebno sam osjetljiva na djecu i mlade koje je potrebno integrirati u društvo.
Katarina: Veliku motivaciju sam vidjela u stjecanju još jednog volonterskog iskustva. Zatim motivacija leži u želji da upoznam nove ljude.
Daniel: Motiviralo me novo iskustvo, želja za volontiranjem i činjenjem dobrih djela. Veliki dio motivacije dolazi i iz kršćanske vjere.
3. Koja su vaša zaduženja kao volontera?
Doris: Biti tu s njima onakva kakva jesam, družit se i dijelit dio svog života s njima. Biti svoja!
Josip: Moje zaduženje je bilo to da dođem na susret koji je uglavnom bio četvrtkom navečer i budem svoj odnosno da budem ono što ja jesam.
Anđela: Redoviti dolasci na susrete četvrtkom, sudjelovanje u vikend radionicama sa štićenicima i sudjelovanje u osmišljavanju aktivnosti za naše susrete.
Katarina: Najvažnije zaduženje volontera je odgovornost. Odgovornost u ponašanju i dolaženju na tjedne susrete.
Daniel: Moja zaduženja su da budem onakav kakav sam i inače. Tu smo da se družimo, zabavljamo i upoznajemo. Ništa posebno se ne traži osim dobre volje i redovnog dolaženja na tjedne susrete (koliko je to moguće).
4. Što je vama donio ovaj projekt? Razlikuje li se ovo volontersko iskustvo od vaših prethodnih volonterskih iskustava?
Doris: Donio mi je puno toga. Teško mi je iskazati riječima. Prvenstveno nova prijateljstva. Naučila sam puno novoga o sebi i drugima. Počela sam više prihvaćati različitosti. Inače kada volontiraš više dobiješ nego što daš, ali kod ovog volonterskog iskustva ono što sam dobila je nemjerljivo veće od onog što sam dala. Volontersko iskustvo je drugačije budući da sam ovdje bila u dubokom bliskom kontaktu s drugima kroz volontiranje za razliku od drugih iskustava.
Josip: Ovaj projekt je poseban iz više razloga. U mojih 24 godine nikad više nisam sebe upoznao nego kroz ovaj projekt. LJUDI koje sam upoznao su bili moje pravo ogledalo i moja knjiga iz koje sam puno toga naučio.
Anđela: Ovaj projekt donio mi je puno novih poznanstava i pomicanja vlastitih granica. Pokazao mi je koliko smo svi jednaki u svojim različitostima. Svi imamo istu potrebu – voljeti i biti voljen. U ovom projektu ova potrebna je posebno izražena. Volontiranje na projektu “Zajedno do uspjeha!” mi je bilo različito od prethodnih volonterskih akcija i/ili projekata jer su emocije „na najjače“. Zaista je lako zavoljeti te čiste duše naših štićenika.
Katarina: Odavno znam jednu poslovicu u čiju istinitost sam se i sama uvjerila. Ona glasi: “Volontiranjem više primimo, nego što damo.” I stvarno je zadivljujuće kako se srce brzo napuni nakon što se za drugog ispraznilo. Ovaj projekt, ne samo što mladima i studentima omogućuje doticaj i druženje sa štićenicima Dječjeg doma Maestral Split, već omogućava osobni rast i razvoj. Kroz projekt se prolazi kroz program Edukator ID-a u kojem otkrivamo vlastite talente, boje, temperamente i još mnoštvo toga. Zbog toga je ovaj projekt toliko poseban i različit od drugih. Volonter ima priliku rasti na svim razinama te se pri tom lijepo i ugodno družiti.
Daniel: Ovaj projekt mi je donio širi pogled na svijet i na sudbine drugih. Donio mi je zahvalnost za ono što imam, te nova znanja i prijateljstva. Ovaj projekt se razlikuje po tome što se puno duže družimo, odnosno redovito kroz cijelu akademsku godinu. Ovaj projekt čak i nije toliko humanitarnog karaktera koliko je zapravo jedno lijepo druženje i upoznavanje s novim dragim ljudima, štićenicima i volonterima.
5. Možete li izdvojiti neku anegdotu, nešto lijepo što vam se dogodilo dok ste volontirali na projektu?
Doris: Ima mnogo toga ali evo izdvojila bi možda tri stvari.
Posebno na srcu mi je ostao odnos sa štićenicom A. Njeno srce, za koje sam osjetila da sa svakim novim susretom još jače kuca, te koliko je uživala na našim susretima.
Drugo iskustvo je kada smo izrađivali personalizirane lutke za štićenike. Neopisivo zajedništvo i radost nas volontera.
I treće iskustvo su mi svi vikendi na projektu na kojima sam sudjelovala jer smo se tu međusobno više zbližavali sa štićenicima, ali i mi volonteri međusobno.
Također, jer sam osobno više rasla i otkrivala talente i područja gdje me Bog zove.
Josip: Bilo je puno lijepih iskustava, ali trenutno što mogu izdvojiti je bilo pred kraj volontiranja kad mi je jedna od štićenica napisala jednu poruku zahvale na pismo koje smo mi napisali za njih.
Anđela: Teško mi je izdvojiti nešto, na svakom susretu smo stvarali zabavne, emotivne, vesele i pomalo tužne priče. Mogu samo reći da bih uvijek nakon susreta s njima bila ispunjena.
Katarina: Kako bi animirali štićenike na što redovitije prisustvo radionicama u sklopu projekta, zajedničkim snagama smo mi volonteri i koordinatorica projekta došli na ideju natjecanja. Otkrivajući talente kroz vikend radionice shvatili smo da je velika većina volontera i štićenika natjecateljskog tipa. Osmislili smo natjecanje koje je trajalo četiri susreta, a uključivalo je kviz znanja, sportsku spretnost, ali i komunikacijske i kreativne vještine. Kroz ta natjecanja sam stvorila najljepše uspomene, Jer bilo je prekrasno gledati sve kako se srcem bore za pobjedu. Bilo je tu mucanja, smijanja, padanja i modrica. Ma svega. Posebno bi izdvojila trud jedne štićenice na sportskom danu. Da se razumijemo nisam ni ja nešto spretna i brza. Dokaz tome je padanje umjesto skakanja u vrećama. Također, najposebniji dio projekta mi je sreća mog tima kad smo na proglašenju pobjednika nismo zadnji. Pa ljudi, to je bilo veće veselje nego kad je Hajduk osvoji Kup.
Daniel: Lijepo je na svakom susretu jer se osjeti toplina zajednice. Lijepo je kad se ti mladi štićenici otvaraju, redovito dolaze na druženja te se vesele i zabavljaju unatoč svojoj nezavidnoj situaciji. Stvarno se ne mogu sjetiti neke posebne anegdote
6. Jeste li imali negativnih iskustava?
Doris: Nisam imala negativnih iskustava.
Josip: Na ovo pitanje je meni lako odgovoriti, jer nije bilo negativnih iskustava. Sve što sam ja prošao s njima se pozitivno odrazilo na mene.
Anđela: Negativnih iskustava nisam imala.
Katarina: Bilo je teških trenutaka i iskustava, ali nikako ih ne bi svrstala u negativne.
Daniel: Bilo je malo neugodno kad bi se dotakle neke teme i točke koje su bolne za naše štićenike. Oni ipak imaju neke traume iz svoga djetinjstva te se nekad dogodi da dođe neka tema koja ih na to podsjeti I slično.
7. Što biste poručili ostalima, budućim mladim volonterima?
Doris: Budućim mladim volonterima preporučujem da ne propuste priliku za služenjem drugima. Budite otvoreni i slušajte gdje vas Bog zove! “Odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.” Jošua 1, 9
Josip: Poručio bih im da ih ne treba biti strah ući u ovakav jedan projekt. Jedina stvar koju trebaš napraviti je ta da budeš SVOJ 😊.
Anđela: Ako ste željni novih prijatelja, ako su vam potrebne osobe koje će donijeti boje u vaš život, ako želite dati i primiti more ljubavi i dopustiti toj ljubavi da vas „dotakne“ i izgradi kao osobu – ne čekaj, na pravom si mjestu! Ovaj projekt je za tebe!
Katarina: Svaku priliku za volonterskim iskustvom valja iskoristiti.
Daniel: Volontiranje u projektu “Zajedno do uspjeha!” je jedno posebno i vrijedno iskustvo. Svima bih preporučio sudjelovanje u projektu. Upoznati će te nove drage ljude, proširiti vidike, osjetiti zahvalnost za ono što u životu često uzimamo zdravo za gotovo, naučiti nove korisne stvari kroz vrijedan program Edukator ID i zabaviti se na razne načine. Puno više toga vrijednoga dobijemo nego što možemo dati.
Dragi naši čitatelji, za kraj vam želimo zahvaliti što pratite i podržavate naš rad. Završili smo još jednu godinu projekta te hrabro i s nestrpljenjem čekamo iduću. Želimo vam dugo i opuštajuće ljeto, a mi se ponovno čitamo u rujnu.
Do neke nove zgode naših štićenika, lijep pozdrav.
Projekt sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
