Inspiracije za činiti dobra djela nikad dosta!
S tom mišlju, donosimo vam priču o predivnoj djevojci koja svoje slobodno vrijeme i talent poklanja najpotrebitijim članovima našeg društva.
Pročitajte tekst u nastavku i upoznajte Ivanu!
1. Možeš li nam za početak reći par riječi o sebi?
Zovem se Ivana Leskur, kćer, sestra, ponosna teta, kuma, prijateljica, frizerka, volonterka
2. Koliko dugo si volonterka i na kojim projektima?
Kako volim reći, slobodni umjetnik volonterka SKAC_ST-a, već nekih 7 godina. Volontiram u Udruzi Most za beskućnike grada Splita, ostalo po potrebi, gdje treba.
3. Koliko si dugo volonterka na projektu 72 sata bez kompromisa?
Kako je krenulo u Splitu, rekli bi mi famozni 72 sata bez kompromisa, tako sam u tom projektu.
4. Možeš li nam pobliže reći što radite u sklopu tog projekta?
Od početka sam koordinator u Udruzi Most za beskućnike grada Splita, uz mene su do sada volontirali učenici Obrtničke škole Split, smjer Frizer s profesoricom frizerstva praktičnog smjera, Mirom Tomičić. 2020. godina je ovoga puta izostavila učenike zbog određenih epidemioloških mjera ali kolegicu Irenu, kojoj je ovo bilo prvi put i mene, nije spriječilo, Bogu hvala! Kako smo frizerske struke, dakle, šišamo, bojamo korisnike Udruge. Naravno, neizostavni dio je šala, igre kao što su – Čovječe, ne ljuti se, karte, znalo se raditi palačinke, razmjenjujemo životne priče… bude zabavno u svakom slučaju.
5. Što on znači za tebe? Kako se osjećaš dok volontiraš?
Od malena sam volonterka. Majka je brata i mene uvela u taj nesebični svijet darivanja prvo da nam pokaže kako trebamo biti zahvalni na svemu što imamo i ako je netko od toga lišen da smo dužni pomoći, čime god možemo, a ako sami ne možemo da tražimo način, pomoć od drugih za potrebite. To je na nas, na mene, ostavilo jak utisak. Najveća plaća, nagrada za te trenutke volontiranja, darivanje bezuvjetno svoga vremena nekome koga čak i ne poznaješ je njegov osmijeh, sjaj u oku od radosti i suza, njegovo najiskrenije i najponiznije hvala. Neopisivo koliko ti se duša i srce napuni.
U jednom vremenu dolazi i Frama – Franjevačka mladež Gospe od Zdravlja na Dobrome. Poznato je kako su Framaši karitativnog karaktera, kako slijedimo primjer sv. Franje iz Asiza, nije ni čudno. On je živio s onima koji su na rubu društva, beskućnici, ovisnici, odbačeni. Pozvani smo na pomaganje, usudila bih se reći, spašavanje onih koji su ostavljeni. Ne kaže se bez veze kako se od ljubavi živi. E, potvrđujem!
6. Možeš li nam ispričati neku anegdotu iz svog volonterskog iskustva?
Uh, ima ih mnogo!
Evo jedna iz Udruge Most! Znam se našaliti kako nema hrabrih muškaraca koji bi ti prišli, oženili te itd. I tako, šišam jednog po jednog, žalim se, smijemo se i taj dan budem zaprošena pet puta…. Kažu – Hrane imamo, muzika je tu, ima ljudi(volonteri), svećenik će isto biti jer na kraju svakog volonterskog dana bude Misa. Eto, sve je bilo riješeno Hahaha.
7. Jesi li imala negativnih iskustava?
Nikada! Kako u cijelom životu tako i 72 sata bez kompromisa!
Kada ljudima iskrenog srca dođete, s osmijehom, bez predrasuda, zaista, nikada ne ćete dobiti negativne posljedice!
8. Možeš li ostaviti poruku za kraj mladima, budućim volonterima?
Mnogi sveci, mnogi živi sveci, tako ih nazivam jer zaista oni koji se odazivlju na svaki poziv dobra jesu svetog srca, pozivaju nas na nesebično darivanje. Isus nas poziva ako dajemo da stostruko primamo. Poziva nas na ljubav jer iz i od Ljubavi smo stvoreni. Mlada Ana Frank nam govori da nitko nikad nije postao siromašan dajući drugome. Toliko ih mogu nabrajati koji su poticajni, meni najdraži poticaj je kako darujući svoje srce, svoje nesebično vrijeme, bivaš nagrađen milostima za kakve nisi ni znao. Bez obzira hoće li ti biti uzvraćeno od ljudi, vjeruj kako će ti Gospodin dati sve ono za čim čezneš samo daruj sebe. Neka nam Gospodin bude primjer koliko je ljubio čovjeka te je darovao Sebe!
