Danas vam donosimo priču o volonterima koje ljeti, u sezoni, nazivamo herojima. Pogađate, riječ je o vatrogascima. Vjerovali ili ne, u Hrvatskoj je trenutno više od 30 000 volontera koji obnašaju dužnosti i poslove vatrogasaca. Zbog toga smo iz Splita krenuli u Dugi Rat kako bismo iz prve ruke čuli priče ovih skromnih volontera.
Pri samom dolasku u dobrovoljno vatrogasno društvo “Dalmacija” Dugi Rat osjetila se pozitivna i prijateljska atmosfera. Jednostavno rečeno, oni su jedna velika obitelj. Prvo su nam pokazali prostorije, ne skrivajući snove o selidbi u noviji, vlastiti prostor.
U nastavku vam donosimo iskustva i priče četvorice hrabrih dobrovoljnih vatrogasaca. Prvi je pred naš improvizirani diktafon stao tridesetdvogodišnji Darko Pastar iz Dugog Rata. Član je DVD-a Dalmacija i dobrovoljni vatrogasac punih dvanaest godina.
Na pitanje: „Što te je nadahnulo da postaneš vatrogasac?“ spremno odgovara: „To se kaže ili jesi ili nisi! Jednostavno se s tim rodiš i onda jednog dana odlučiš, dođeš u DVD, upišeš se i budeš dio te velike obitelji.“
Zatim nam otkriva kako izgleda njegova dnevna rutina te koje sve poslove obavlja kao vatrogasac. „Moja dnevna rutina je, kao i kod većine ostalih. Svi smo zaposleni u nekim svojim firmama ili obavljamo druge poslove te nakon toga dođemo u vatrogasni dom na vježbe, treninge, intervencije i druženja. Što se poslova tiče, ja vozim“, odgovara nam kroz smijeh te nadodaje, „standardne vatrogasne poslove kao što su gašenje požara, spašavanje mačaka, izvlačenje ljudi iz auta tijekom prometnih nesreća, asistencije hitnoj pomoći i policiji te još mnogo toga.“
Iznenađeni činjenicom da uz posao, sviranje i pjevanje ima vremena biti i vatrogasac po nekoliko sati svaki dan, tražimo tajnu kako sve stiže i uspijeva. Darko samo skromno odgovara: „A daš koliko možeš.“
Uzimajući u obzir da je dugogodišnji vatrogasac pitamo ga može li izdvojiti neku anegdotu, lijepu ili smiješnu situaciju koju je doživio obavljajući poslove vatrogasca. Ne može izdvojiti ni jednu, ali odgovara: „Uvik su to dobre zezancije i druženja nakon dobro obavljenog posla. Jednostavno pozitivna atmosfera koju svi osjećamo nakon uspješnog zadatka je uvijek najbolja stvar.“
Uz lijepe i sretne završetke dolaze i oni manje lijepi. Što dovodi do pitanja: „Kako se nosite s teškim i zahtjevnim situacijama koje su sastavni dio vatrogasnog posla?“ Darko odgovara: „Pa, nosim se.“ Cijelom prostorijom odjekuje smijeh nakon što je to rekao. Kolege bacaju pošalice te dovikuju: „Pati mu ljubavni život.“ Molimo ga da nam malo više objasni te nadodaje: „ Nastojim uvijek isključit se, ne misliti na to ili često prokomentiramo svi zajedno pa se bolje osjećamo. Najgore je nešto držati u sebi i to nikako nije dobro.“
Za kraj, Darko nam govori poruku za buduće mlade vatrogasce: „Ako želite postati vatrogasac, postanite. Ne mislite se niti sekunde, dođite, učite, vježbajte i družite se.“
Sljedeći dobrovoljni vatrogasac je ujedno i tajnik DVD-a Dalmacija u Dugom Ratu, a riječ je mladom Karlu Tomiću. Članom DVD-a postao je 2017. godine.
Na pitanje što ga je nadahnulo da postane vatrogasac srčano nam odgovara: „To je u mojoj lokalnoj zajednici jedino zanimanje u kojem možeš osjetiti i doživjeti situacije koje ne bi u normalnom životu. Ajmo to tako nazvati. Ponekad se osjećam kao Batman. Nekome treba pomoć, a ti si taj koji mu je može pružiti.”
Naglašava kako je njegova dnevna rutina normalna kao kod svakog čovjeka te nadodaje: „Trenutno sam polaznik državne vatrogasne škole jer mi je san zaposliti se kao profesionalni vatrogasac. U danu otiđem na posao, kasnije u školu pa volonterski dolazim u vatrogasno društvo. Kao vatrogasac obavljam sve od intervencija, obučavanja, brige o vatrogasnoj opremi i drugo.“
Prekidamo ga i pitamo: „Što točno podrazumijeva održavanje opreme?“ na što Karlo spremno odgovara: „Ponajviše održavanje vozila kako se ne bi dogodilo da na poziv ne možemo izaći na intervenciju zbog kvara, zatim dosta opreme ima rok trajanja na koji treba paziti te je potrebno održavati opremu koju mi vatrogasci oblačimo na sebe. U sve to prvenstveno treba uložiti ljubav jer bez ljubavi, kao što svi to znamo, nema ničega.“ Zatim nam nadopunjuje odgovor na pitanje prije nego li smo ga prekinuli i naglašava: „Trenutno sam na funkciji tajnika DVD-a Dalmacija što podrazumijeva sudjelovanje u organizaciji rada DVD-a i organizaciji nekakvih događanja te dosta administrativnog posla, a najviše papira.“
I Karla molimo da nam izdvoji najljepšu situaciju s terena. Uzima vremena za razmisliti te odgovara: „Najlipša situacija koja će mi uvijek ostat u sjećanju je kada nekome gori kuća ili neka druga situacija u kojoj je nekome potrebna pomoć i gdje mi dođemo, damo sve od sebe te na kraju sve ispadne dobro i vidiš izraz lica osobe kojoj si pomogao. Način na koji se vidi zahvalnost ljudi i poštovanje je plaća za sve. Taj jedan trenutak koji može bit kratak, recimo uru vrimena u kojoj si nekome pomoga, ćeš pamtiti cijeli život i zapravo sve buduće vrijeme koje ću uložiti volontirajući u vatrogascima mi je već isplaćeno s tim jednim satom.“
Dok na molbu da izdvoji najtežu situaciju odgovara velikom brzinom: „Najteža situacija u mojoj vatrogasnoj karijeri je požar staračkog doma u Dugom Ratu u kojem su smrtno stradale tri osobe. Tu je također bilo mnogo osoba koje je trebalo evakuirati jer su većinom to bili slabije pokretne osobe. Sve smo njih na rukama iznosili vanka vodeći borbu s vremenom. Tada sam imao samo 20 godina, a bio sam izrazito važna karika u tom ljudskom lancu koji smo stvorili za vrijeme evakuacije.“
Također, zanimalo nas je i kako se Karlo nosi s teškim i zahtjevnim situacijama vatrogasnog posla. Dobivamo vrlo zanimljiv odgovor: „Pa meni je super. U stresnim situacijama gdje je pitanje života ili smrti ili pak spašavanja imovine ja pronađem mir. Stvarno osjećam kao da sam stvoren za ovo jer se dobro snalazim u situacijama u kojima brzo treba donijeti odluku.“
Nakon zanimljivog razgovora, Karlo šalje inspirativnu poruku svim mladima: „Definitivno bi svima reka da trče za svojim snom, ne okreću se i guraju svoju priču. Pogotovo ako sanjaju o nečemu što zahtjeva fizički spremnost ili spašavanje ljudi da dođu u obližnji DVD te pokušaju.“
Sljedeći na redu je Duje Balić. Vatrogasac od 2016. godine koji je prije godinu dana završio vatrogasnu školu, a ove godine je proglašen vatrogascem godine.
Zanima nas što je, vatrogasca godine, nadahnulo da postane vatrogasac.
Duje odgovara: „A ko mali bi se uvik na zvuk sirene trza te sam jedan dan odlučio doći ode i svidjelo mi se te sam tako osta.” Nastavlja nam opisivati svoju dnevnu rutinu: “U slobodno vrime dođem u DVD gdje se svi zajedno družimo. Ako je potrebno kolegi Stanku pomognem oko popravka vozila. Tako je kad je sve mirno, a kad je nekakva intervencija onda svi bižimo s posla ili kuće, ostavljamo roditelje, curu, prijatelje“ te nadodaje kako obavlja sve poslove kao i drugi vatrogasci.
Ne smijemo zaboraviti da je Duje nedavno primio nagradu za vatrogasca godine te nas zanima koliko mu ta nagrada znači te kako se osjeća. Duje odgovara: „Svakom vatrogascu, a pogotovo nama mladima, je to jedno veliko zadovoljstvo. Od sto članova postrojbe da baš ti budeš izabran je velika motivacija i dokaz da ne treba odustati od onoga što voliš.“
Duje na pitanje: „Možete li izdvojiti anegdotu, lijepu ili smiješnu situaciju koju ste doživjeli kao vatrogasac?“ zastaje i odgovara da nema nikakvu anegdotu nakon čega dolazi do vike kolega koji mu redom dovikuju razne zanimljive situacije koje je doživio.
„Spomeni jednu od mnogih večeri na dežurstvu.“ – dovikuje netko u pozadini.
„Spomeni spašavanje mačke“ – dovikuje drugi.
Nakon čega nam odgovara: „Najljepše iskustvo mi je kad smo Karlo i ja turili mačku.“ Ostale kolege i dalje nisu zadovoljne odgovorom te mu ponovno dobacuju: „Reci za oni požar šta smo nas dvojica sami ugasili.“, dovikuje Karlo dok Darko u smijehu spominje padanje niz meju.
Izgleda da je ovo pitanje izazvalo prisjećanje mnogih lijepih, ali i smiješnih situacija te su se dobacivanja što bi Duje trebao odgovoriti samo nastavila. Darko još jednom dobacuje kako je našao curu samo zato što je rekao da je vatrogasac. Predsjednik DVD-a sugerira da reče o situacijama gdje su išli pomoći vatrogascima na Pelješću, ali su ih u Neumu na granici tražili putovnice. Ali Duje i dalje ne znam što bi nam ispriča u moru svih priča. Napokon ga Darko podsjeća na situaciju u kojoj je zbog intervencije pobjegao s posla. Duje se smije te nam ispriča priču do kraja: „Radim kao konobar te sam bio na poslu kad je došao poziv za hitnu intervenciju. U kafiću nije bilo nikoga osim jedne cure koja nema veze s konobarstvom. Ostavio sam je da radi te me malo nakon zvala da pita kako će napravit kavu i zaključit kasu.“
Nakon nekoliko lijepih i smiješnih priča koje je prethodno pitanje pobudilo, želimo saznati kako se nosi s teškim i zahtjevnim situacijama na što odgovara: „Nakon svake intervencije se svi sastanemo te pričamo o samoj intervenciji, komentiramo pozitivne i negativne strane te kroz tu priču zaboravimo na tešku stranu te intervencije.“
Za kraj ovog razgovora, mladi vatrogasac godine poručuje: „Svakome bi mladome preporučio volontiranje, da dođe i vidi, a garantiram da će tu nać svoje misto i ostat.“
Za kraj smo sačuvali iskusnijeg člana DVD-a. Riječ je o Živku Žiliću, vatrogascu s preko 30 godina iskustva te trenutnom predsjedniku DVD-a Dalmacija Dugi Rat.
Gospodina Živka smo upitali kako izgleda njegova rutina kao predsjednika vatrogasnog društva na što nam odgovara: „Moj najvažniji zadatak je biti podrška mlađim generacijama te prenositi iskustvo i znanje. Ja ih zovem blagom (misleći pritom na mlađe članove vatrogasnog društva) i to blago treba čuvati. Malo koordiniram i obavljam dosta organizacijskih dijelova poslova dok je ostatak vremena za administrativni dio tj. potpisivanje.“
Vatrogastvo je sve više prepoznato i cijenjeno od okoline te je lako uvidjeti zbog čega se mladi odlučuju baš za taj životni poziv. Pitamo se što je gospodina Živka nadahnulo da postane vatrogasac i da još uvijek obavlja tu dužnost.
Predsjednik odgovara:“ Uvijek su mi se sviđale sirene na vozilima i gašenje vatre. S tim sam se vjerojatno rodia. Jednostavno, vjerujem da je i dosta i društvo odredilo moje zanimanje. Dovoljno je da jedan iz društva ode u vatrogasce i odma svojom pričom povuče i druge te to tako ide.”
Predsjednik Živko prepričava kako je u trideset godina vatrogastva puno toga doživio te naglašava kako mu je teško izdvojiti anegdotu. Ali ipak nam odgovara: „Jedna anegdota je kad je u blizini Imotskog izgorila ogromna šuma u kojoj smo nakon što smo sanirali požarište uočili jednu staru kadu. Ja sam odlučio leći u kadu i malo se odmoriti, a na kraju sam zaspao. Ali najljepša iskustva su kad ti se ljudi zahvale. Mi moramo bit svjesni da nas je još od one serije Malo misto Smoje ogadia za cili život kad je reka „Amo mi po naški, žderačina i lokačina“, ali stvarno nije tako. Ako je ikad i bilo takvih vrimena, ona su prošla.“
Nadovezujući se na spomenutu priču pitamo gospodina Živka može li nam dati usporedbu vatrogastva prije 10 godina i danas. Na to nam odmah spremno, uz smijeh, odgovara: „Mogu i prije 20 godina.“ Zatim nadodaje: „To je stvarno išlo za 200% naprid što se tiče opreme i tehnike. Svakim danom se uči, radi, vježba i napreduje. Podijeljeni smo prema odjeljenjima te tako imamo i specifičnije obuke. Baš puno je to išlo naprid. Kad sam tek došao moja prva uniforma su bile obične radničke cokule i trliš, a sad je sigurnost vatrogasca puno bitnija.“
S velikom ljubavlju nam priča svoja iskustva iz prošlosti, a uviđamo kako ljubav nije ništa manja ni za buduće situacije i nove anegdote. Polako uviđamo tu brigu o mladom blagu i prenošenju velikog životnog iskustva. Upitali smo predsjednika postoji li najkasnija životna dob u kojoj se moguće priključiti DVD-u. Predsjednik odgovara: „Za profesionalnog vatrogasca ne znam točno koja dob je regulirana novim zakonom, ali u dobrovoljnom vatrogastvu nema najkasnije dobi. U DVD Dalmacija najkasnije dob u kojoj se netko aktivno pridružio je 45 godina.“ Nadodaje kako u DVD-u imaju i žena.
Iz prijašnjeg iskustva znamo da nam je komunikacija s gospodinom Živkom, ali i s bivšim predsjednikom Franom Marčićem izrazito dobra, ali nas zanima i druga strana priče. Zato smo priupitali gospodina Živka njegovu stranu priču te je li zadovoljan s komunikacijom od strane organizacijskog tima 72 sata bez kompromisa.
Predsjednik odgovara: „Nedugo nakon što sam postao predsjednik, prošle godine u svibnju, ekipa iz organizacijskog tima me kontaktirala. Mislim da je taj projekt vrhunska stvar, a i sve kolege se vrlo radu odazovu za sudjelovanje u tome i realizaciji akcije koju je predložila ekipa iz organizacije projekta. Meni osobno je duša na mistu kad mogu nešto takvo humanitarno odraditi.“
Kao i svi, predsjednik Živko nam šalje poruku budućim mladim volonterima: „Obavezno da se odazovu životnom pozivu vatrogasca, bilo to u dobrovoljnom ili profesionalnom smislu. Ovo je stvarno plemenit posa. Ne znam kako bi ti to opisa. Jednostavno kad jedan put dođeš teško se oladit od toga. A i samo iskustvo koje stekneš je nevjerojatno i meni osobno je puno puta pomoglo u životu. Uz iskustvo tu je i jedan obični papir potvrde DVD-a Dalmacija o članstvu, koji vjerovali ili ne, mi je otvorio mnoga vrata.“
Svi možemo pomoći vatrogascima u obavljanju njihovog posla. Zbog toga ih sve pitamo: „Što bi poručili građanima? Kako vam građani mogu pomoći u obavljanju vašeg posla?“
Darko: „Da se prvenstveno pobrinu o preventivi tako da do samih požara ne dođe. A ako već dođe do požara, da budu desna ruka vatrogascima. Ali najviše nam je važno da nas građani počnu smatrati normalnim ljudima koji uz svoj posao služe zajednici.“
Karlo Tomić: „Pomoći nam mogu u slučajevima kada uoče požar da nas nazovu. Svi uvijek misli da je netko drugi već nazvao ili se srame nazvati nas, ali u većini slučajeva svi misle da će netko drugi nazvati da na kraju nitko ne nazove. Svaki poziv je bitan. Također, treba paziti na preventivu pogotovo kod paljenja otpada. Ljudi misle da je sramota izvaditi potvrdu da će se nešto paliti ili preventivno doći kod nas po vatrogasni aparat jer svi misle da baš oni neće izazvati požar.“
Duje Balić: „Kad treba da su tu, a kad ne treba da nisu! Jer na primjer kad se dogodi prometna nesreća ljudi su znatiželjni te prilaze autu dok može doć do iskrenja ili zapaljenja vozila te sami mogu postati unesrećeni.“
Predsjednik: „Volia bi da više cijene naš rad, trud i odricanje. Eto samo to. Da nema zli jezika jer radimo stvari koje ljudi ne mogu ni zamisliti. Ne volimo se hvaliti. Radimo stvari u tišini i volimo da ostanu među nama. Mi ih sve analiziramo, tražimo gdje smo falili i što je moglo bolje. Ljudima bi poručio samo da stoje uz nas i nek se ponose nama. Jer virujte nam stvarno radimo sve. Što god se dogodi nas se prve zove.“
Predsjednika smo još upitali o proslavi kojoj spremaju 4. svibnja na Dan vatrogasaca i njihovog zaštitnika sv. Florijana. Predsjednik odgovara: „Skromno. Imamo okupljanje ujutro u 9:00 sati, zatim je Sveta misa nakon koje slijedi mimohod autima po općini te poslije malo druženja. Valjda nećemo imati neku intervenciju.“
Za kraj, postavljamo još jedno pitanje koje se sasvim spontano otvorilo nakon predsjednikove želje za danom bez intervencija. Pitamo ih: „Kako vaše obitelji reagiraju na odlaske na intervencije u svako doba dana i noći?“ U jedan glas nam odgovaraju kako svi dobiju isto pitanje: „Zašto baš ti moraš ići?“
Pozivamo sve građane na oprez kako bi ovi hrabri volonteri proslavili svog zaštitnika bez intervencije, a svim vatrogascima čestitamo njihov dan.
