Jesi li osoba koja voli boraviti u prirodi i osvajati vrhove planina? Voliš li rolati, biciklirati ili si pak više za timski sport? Ne brini, jedna mlada i ambiciozna ekipa organizira sportske aktivnosti namijenjene svima. Sigurno te zanima o čemu je riječ?
U nastavku donosimo kratki intervju s ekipom iz organizacijskog tima sportskih aktivnosti SKAC_ST-a. Riječ je o grupi mladih ljudi kojima je cilj osmisliti sportske aktivnosti koje će biti jedinstven spoj kulture, sporta i zaštite okoliša popraćen duhovnom notom.
Do sada su organizirali cageball turnir u malom nogometu, sportski dan u sklopu 10.-tog rođendana SKAC_ST-a, Vjeronauk na rolama i biciklima te redovito organiziraju planinarske izlete.
Planinarske izlete organiziraju vikendom, jednom mjesečno po planinama u okolici Splita. Kreće se u jutarnjim satima, a vraća u popodnevnim.
1) Za početak ukratko nam se predstavi.
Josip: Ja sam Josip Pekas, imam 19 godina i dolazim iz mjesta Dugi Rat. Trenutno studiram na Ekonomskom fakultetu u Splitu, a također treniram nogomet u NK Orkan Dugi Rat.
Marija: Moje ime je Marija Banović, imam 21 godinu i dolazim iz Duvna. Završila sam srednju zdravstvenu školu za medicinsku sestru u Splitu. Trenutno sam studentica prve godine kineziologije. Predsjednica sam frame Gospe od Zdravlja Split te jako volim volontirati.
Vjenceslav: Moje ime je Vjenceslav Kujundžić i stižem iz malenog mjesta Ivanbegovina pokraj Imotskog. Trenutno sam zaposlen u privatnoj firmi Cestar Split gdje sam došao raditi nakon završetka srednje Ekonomske škole u Imotskom.
2) Kako je započeo tvoj volonterski put te zašto si izabrao SKAC Sport?
Josip: Moje prvo iskustvo s volontiranjem bilo je na projektu “72 sata bez kompromisa” u drugom razredu srednje škole te od tada svake godine sudjelujem na tome. Tu sam upoznao i druge aktivnosti koje nudi SKAC_ST te sam uvijek htio biti dio tog tima. Kada sam vidio prijave za SKAC sport odmah sam se prijavio, jer tako mogu pridonijeti SKAC-u, a također se i baviti sa sportom i njegovom organizacijom.
Marija: Moj put volontiranja započeo je prije 4 godine. Volontirala sam Unisport-u, AFCU te u SKAC_ST-u, odnosno projektu 72 sata bez kompromisa. Aktivno volontiranje u SKAC_ST-u započelo je u 10. mjesec prošle godine kada sam postala dio organizacijskog tima za SKAC Sport. Odlučila sam se za SKAC Sport jer je sport ono što je meni jako blisko i u čemu sam cijeli život te sam htjela mladima pokazati da se i kroz sport može doći do vjere.
Vjenceslav: Moj volonterski put je započeo preko projekta “72 sata bez kompromisa” želeći drugima pomoć kojima je potrebno te tako steći nove prijatelje, braću i sestre , nova iskustva koja nisam doživio itd. Nakon toga preko prijatelja i interneta sam se počeo raspitivati o splitskom SKAC-u, njihovim aktivnostima i putovanjima te sam imao želju postati članom. Prije par mjeseci sam ispunio prijavnicu te dobio poziv da postanem član tima projekta SKAC sport te tako svojim idejama pridonesem daljnjim aktivnostima.
3) Kako ti je biti u timu SKAC Sporta?
Josip: Bolje nego što sam očekivao. Ne samo da pomažem pri organizaciji, nego se odlično zabavljam u tim aktivnostima. Upoznao sam nove ljude unutar SKAC-a te i one koji se prijavljuju na aktivnosti koje organiziramo. Uz sve to uvijek je prisutna molitva i duhovna razmatranja, što je ujedno i temelj svake aktivnosti i organizacije.
Marija: U timu SKAC Sporta je odlično. Mi smo mlada ekipa puna energije koja je voljna i željna raditi. Imamo puno novih ideja i projekata. U timu je jako dinamično, ima dosta posla, ali sve to uspijevamo uz složnost i dobru volju. Sretna sam što sam dio tima SKAC sporta i nadam se da ćemo napredovati te da će mladi prepoznati naš trud i volju.
Vjenceslav: U timu SKAC Sporta se baš osjećam ispunjeno i prihvaćeno ,ekipu smatram drugom obitelji i puno toga s njima mogu podijeliti što s drugima ne mogu i svaki put kada se na kraju sastanka ili susreta rastajemo jedva opet dočekam da se sastanemo, da se smijemo kroz rad ,da osmišljavamo nove aktivnosti itd.
Kako se rodila ideja projekta “Vjeronauk na biciklima” pitali smo začetnike projekta te vam odgovor nosimo u nastavku.
Nikica: “Prošle godine uspješno smo organizirali projekt “Vjeronauk na rolama” koji je prošao na odličnoj razini te je puno ljudi pitao kada će opet biti nešto slično, ali na biciklima jer ne voze svi role pa nisu mogli sudjelovati. Tako da je došla ideja za ovu aktivnost i vožnju bicikli po Marjanu. Možemo reći kako je ova aktivnosti došla najviše iz potrebe da mladi žele voziti biciklu, a to su prvenstveno i tražili. Zbog toga smo s našim fra Antom organizirali “Vjeronauk na biciklima” gdje smo mogli zajedno voziti, ćuti katehezu i biti u zajedništvu s mladima koji vole biciklu.”
4) Kako je prošao projekt “Vjeronauk na biciklima”?
Josip: Iskustvo za pamćenje, gdje se ujedinio sport, molitva, duhovno razmatranje i druženje. Jako lijep osjećaj je bio doći do vrha Marjana, pomalo umoran, te sjesti i slušati svećenika koji bi nam držao katehezu. Prva kateheza bila je o sinodi, zajedništvu, što nas je pratilo kroz sva tri putovanja. Druga je bila usporedba bicikla i duhovnosti, gdje smo uvidjeli ljepotu vožnje bicikla, ali i njenu sličnost s duhovnosti. Treća kateheza bila je usmjerena na Veliki tjedan koji je bio ispred nas. Ipak najljepše je bilo upoznavanje i druženje s drugim ljudima. Na kraju trećeg susreta na “Vjeronauku na biciklima” imali smo druženje u prostorijama SKAC-a, gdje smo se družili u pizze i piće.
Marija: Projekt “Vjeronauk na biciklima” je prošao super. Bio je jako posjećen. Na vjeronauku je bilo oko 30-ak mladih koji su se skupa uz fra Antu vozili biciklima po Marjanu te upoznavali znamenitosti svoga grada. Uživali smo u prekrasnoj prirodi, čistom zraku, cvrkutu ptica i zajedništvu. Imali smo priliku upoznati nove ljude te stvoriti nova poznanstva i prijateljstva. Kateheze su bile jako dobre i poučne. Meni se posebno u sjećanje urezala rečenica “Ako želiš stići brzo, idi sam. Ako želiš stići daleko, putuj zajedno.”. Tako želi se postići zajedništvo, nesebičnost, želi se ćuti mišljenje onih najmanjih, jer nije cilj spasiti sebe, jer smo već spašeni, nego da zajedno dođemo do cilja. Fra Ante nam je predložio da probamo biciklu voziti cijeli jedan dan, u društvu neke skupine, a taj dan, ako je moguće, da završimo s misnim slavljem te da ćemo tada osjetiti nešto potpuno novo. Mi smo u ovoj vožnji bicikle osjetili što to znači potruditi se doći do određenog cilja, izmoriti se, kako bi na kraju doživjeli užitak, koji je u našem slučaju bio spuštanje niz Marjan.
Vjenceslav: Po meni je vjeronauk na biciklima bila predobra ideja da potaknemo mlade na rekreaciju da kroz susrete i katehezu upoznaju sebe možda da steknu nove prijatelje te naravno da se još više približe Bogu i da preko fra Ante Vučkovića čuju poruku koju im želi poslati za daljnji život i još jači razvoj duha i vjere u Isusa.
5) Što možemo sve očekivati u bliskoj budućnosti od novih aktivnosti i događaja?
Josip: Bit će puno različitih aktivnosti i natjecanja. Pokušat će se obuhvatiti što više sportova, kao što su nogomet, odbojka, košarka, i mnogi drugi popularni sportovi. Jedno je sigurno, a to je da će svaka aktivnost biti sve bolja i bolja, a da će naglasak uvijek biti na druženju, to jest zajedništvu.
Marija: Što se tiče nadolazećih aktivnosti prva u nizu je cageball. Prijave za cageball će početi krajem četvrtog mjeseca. U petom mjesecu planiramo organizirati sportski dan u kojem će mladi imati priliku zaigrati igre poput graničara, badmintona, potezanja konopa, skakanja u vrećama i još mnoge druge igre kao što su odbojka, košarka i rukomet. Ako Bog da organizirat ćemo i humanitarnu utrku u koju nam je želja uključiti i preostale SKAC-eve u Hrvatskoj. Ali više o svim aktivnostima bit ćete obaviješteni putem internetskih stranica i društvenih mreža SKAC_ST-a .
Vjenceslav: U narednim mjesecima se očekuje puno raznih sportskih aktivnosti koje planiramo organizirati u svrhu da potaknemo mlade na rekreaciju , da svoje slobodno vrijeme ulože u nešto korisno te da se ne povlače u sebe nego da se odvaže i prijave na naše uzbudljive aktivnosti.
6) I za kraj, napiši poruku budućim mladim volonterima.
Josip: Za volontere uvijek ima mjesta i uvijek će biti. Ako voliš volontirati, družiti se, duhovno se obnavljati, upoznati nove prijatelje, onda nema boljeg mjesta od SKAC-a. Volonteri su uvijek potrebni, jer SKAC ima dosta projekata koji su aktualni, ali i one koji su u planu, a njih je potrebno podržati volonterima, volontiranjem na bilo koji način. Ovakvo volontiranje ima plaću, jer ćete se duhovno obogatiti, što je ustvari i najbitnije u životu.
Vjenceslav: Ovim putem pozivam sve mlade volontere da se priključe splitskom SKAC-u u raznim projektima koji slijede. Sigurno će te puno toga novoga steći, osjetiti zajedništvo, svojim radom i idejama pridonijeti i naravno steći nove prijatelje, a možda braću ili sestre.
I za kraj nam volonterka Marija donosi jedno kratko pismo mladim volonterima. Pročitajte!
Hej Ti, koji upravo ovo čitaš. Želim da znaš da je baš u ovom trenutku Bog tebi dao priliku da ovo čuješ jer ima velike planove za tebe. Prvo ti želi reći da izađeš iz svoje sigurne zone i odazoveš se putu VOLONTIRANJA. On upravo tebe želi kao svog malog šegrta koji će činiti dobre stvari. Volontiranje je davanje sebe za druge, dati sebe za izgradnju bolje budućnosti. I samog je Gospodina, Bog poslao da nam pokaže kako volontirati. DATI SEBE ZA DRUGE. Volontiranje je jedan od najljepših stvari koju možeš učiniti. Osim što si skupio hrabrosti pročitati ovo i čak razmisliti o volontiranju izašao si iz svoje komfor zone. Drugo ti želi poručiti da ćeš volontirajući upoznati nove ljude, spoznat ćeš nešto novo što do sad nisi znao, naučit ćeš nove stvari, ostvariti nova prijateljstva, a možda se čak i neka ljubav stvori. Sve je moguće!
Možda se pitaš:“ Je li ovo za mene?“ i “ Ima li mjesta za mene?“ . Ako ne probaš nećeš nikad znati. zato dođi i vidi. Naravno da uvijek ima mjesta i sve Vas primamo! Nemoj se dvoumiti, reci DA i vidjet ćeš da nećeš požaliti!
