Povodom Međunarodnog dana volontera, 5. prosinca, već tradicionalno nagradili smo volontere naše udruge posebnim priznanjima za njihov volonterski angažman i doprinos. Nagrade tradicionalno dodjeljuje Regionalni volonterski centar Split organizacijama i volonterima, s područja Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije, koje su se u protekloj godini posebno istaknule u promociji i razvoju volonterstva.
Ovom prilikom zahvaljujemo se Udruzi „Mi“ Split koja nam svake godine omogućuje da simboličnom gestom zahvalimo našim najaktivnijim volonterima.
Vrijeme je da upoznate Deu, Anitu i našeg skromnog anonimnog volontera! U nastavku vam donosimo njihovo svjedočanstvo o volontiranju.
Dea: Ja sam Dea, magistra ekonomije, radim u obiteljskom biznisu. Svoje slobodno vrijeme provodim čitajući razne knjige, volontirajući i trenirajući u teretani. Volim duge šetnje našim prekrasnim gradom i vikende provedene na Marjanu ili u planini.
Za SKAC_ST sam prvi put saznala prije 5 godina, vjerojatno na nekom letku u Gospe od zdravlja. Tako sam počela polako dolaziti na Mise mladih jer je to bilo idealno vrijeme zbog posla koji sam radila do 7 ipo. Na jednoj od Misa čula sam da su prijave za 3D formaciju, nisam obraćala previše pažnju na to dok nisam na Facebooku dobila obavijest da je ostalo još par dana do završetka prijava. Bilo je puno strahova i pitanja trebala li meni to ili ne, nisam nikog poznavala. Svakako zadnji dan prijava sam se prijavila. Drago mi je da jesam. Upoznala sam toliko prekrasnih ljudi s kojima se i dan danas družim.
Nakon 3 godine formacije, počela se javljati želja da stvarno počnem djelovati. Dugo sam razmišljala kako da svoje vrijeme i talente darujem drugima. Nikad neću zaboraviti osjećaj kad sam za vrijeme 72 sata bez kompromisa shvatila da to je to. Spoj fizičkog rada, druženja s mladima i pomaganje potrebitima, je ono što me usrećuje. Radost je bila neopisiva, ali ni tad nisam znala što da radim s tim osjećajem i gdje da idem.
Na moju sreću, odmah tjedan iza odvijao se PKP (Planinarski križni put), tad su dva momka svjedočila njihovo iskustvo volontiranja u Agentima dobrote i dok sam ih slušala moje je srce gorilo. Odmah sam im prišla te rekla: „Želim se i ja priključit Agentima.“. Tako je započela moja priča koja traje već malo više od dvije godine. Vrlo brzo sam postala koordinatorica projekta te vjerujem kako su voditelji volonterskih grupa u meni prepoznali osobu koja tu želi biti i zajedno s ostalima učiti i davati dio sebe za druge.
Nemam najdražu volontersku akciju. Kad bih morala izdvojit jednu to bi bila akcija u kojoj smo samohranoj majci s dvoje djece kupili peć na drva kako bi se mogli grijati te smo im popravili krov. Toj obitelji će nekad opet trebati pomoć i to je ono što mi najteže pada. Agenti najčešće trajno ne rješavaju problem, već je to jednokratna pomoć. Tako možemo reći da nam je svaka volonterska akcija i slatka i gorka istovremeno. Ali ipak, zahvalno lice te majke je nešto što ću pamtiti cijeli život.
Protekle dvije godine, koliko sam u agentima, pomogli smo sigurno 50-tak obitelji. Plaćali smo režije, stanarine, kupovali hranu, lijekove, higijenske potrepštine, nabavljali i kupovali namještaj, čistili stanove, pituravali , mijenjali bojlere, vodokotliće, popravljali utičnice od struje, rasvjetu, omogućavali razne terapije za djecu s poteškoćama u razvoju i još mnogo toga. Mogu reći da smo se baš trudili iz tjedna u tjedan. Jako sam ponosna na sve volontere. Iako sam dobila priznanje za doprinos volontiranjem u 2021. godini, smatram da bez svih uključenih volontera to ne bi bilo moguće. Oni su zaslužni za ovaj doprinos koliko i ja. Iskreno, nisam ni razmišljala da sam ja ta osoba koje će dobiti priznanje jer djelujem u samo jednom projektu, a postoje ljudi koji sudjeluju u više projekata. Tako da i sada nisam baš sigurna da mi to priznanje pripada. Ali opet, kad pogledam koliko smo toga napravili u 2021-oj, jako sam ponosna i zahvalna svakom volonteru koji daruje svoje vrijeme i talente pomažući najranjivijoj skupini našeg društva. Mogu reći kako mi je ova nagrada samo povećala motivaciju, da u narednoj godini još više posvetim svog vremena pomažući potrebitima. Također, da potaknem i ostale volontere na još veću angažiranost. Koliko god mi dajemo samo malo od svoga vremena, za nekog je to velika stvar.
Mogu samo reći da je bilo lijepo ispod bora u našem SKAC-u vidjeti svoje ime na papiru i ostale poklone koje sam dobila, pogotovo novu SKAC majicu. Za kraj želim se zahvaliti SKAC-u i udruzi Mi i svim volonterima u agentima dobrote, jer svi zajedno oslikavamo poruku Majke Terezije koja kaže: „Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari, ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi“. Ovo je ujedno i citat koji smo odabrali za predstavljanje Agenata dobrote. Želim potaknuti mlade ljude da nam se pridruže u našem radu za bolji svijet u kojem živimo. „Istina je. Ono što mi radimo samo je kap vode u oceanu. No bez našeg rada ocean bi bio siromašniji za tu kap.“ Ovo je još jedan citat naše Majke Terezije, koji nam je ujedno i nit vodilja, za sve što radimo.
Anita: Bok, ja sam Anita, po zanimanju sam stomatolog (kako bi jedan moj prijatelj rekao – zubić vila haha). Radim u struci, a u slobodno vrime djelujem u SKAC – u.
Još dok sam bila na faksu išla sam na Mise mladih petkom, a da nisam ni znala da SKAC postoji te da je to jedan od SKAC – ovih projekata. Tada sam preko Mise mladih saznala za 3D formaciju i prijavila se. Tako je započeo moj put djelovanja u SKAC–u gdje sam već 5 godina. Trenutno djelujem u organizacijskom timu 72 sata bez kompromisa, animatorica sam na 3D – u i dio organizacije 3.godine 3D formacije, poslužitelj sam na Misi mladih i od nedavno dio organizacijskog tima Volontiranja na Banovini.
Znam, nabrojala sam jako puno stvari i možda se čini previše (i meni katkad bude presmišno kako san uopće tu di jesan), ali srce mi gori za ove stvari i nadam se dati sebe u to onoliko koliko Bog to želi.
Presudan faktor za volontiranje je jednostavan – Ljubav kroz darivanje.
Nisam bila ni svjesna koliko talenata mi je Bog podario, pogotovo jer sam ih dugo odbijala koristiti, a za neke nisam ni znala. I kad sama ne znam zašto sam u nečemu, jednostavno ide – što u 72 sata bez kompromisa, što u Banovini, ali i u bilo čemu. Nemam objašnjenje, samo me nosi želja da pomognem kako god mogu i na koji god način mogu. To me ispunja, daje mi smisao životu.
Više puta posumnjam u sebe, ali na kraju bilo kojeg volontiranja, vidim smisao i zašto se nešto odvilo na način na koji jest. Zato sam prestala tražiti objašnjenje i samo djelovala kako mi srce kaže, a virujem da kroz njega progovara On.
Ne mogu istaknuti baš jednu volontersku akciju koja mi je baš baš prirasla srcu. Ali kad se sjetim 72 sata bez kompromisa i Banovine, srce mi se zapali kao da san trenutno tamo. Kroz 72 sata bez kompromisa nisam konkretno na terenu, ali kao da jesam. Priprema akcija s timom, a kasnije i briga oko volontera i promocije vodi me do raznih priča i svjedočanstava u kojima vidim sveprisutnog živog Boga, onoga koji brine i koji mijenja živote na bolje.
Banovina je za mene i prelipa i preteška, ali nešto mi ne dopušta da ostanem doma. Tamo ja nisam dala skoro ništa, a dobila sam najviše – od ljudi, od Boga. Samo čuti njihove teške priče ili pomoći u fizičkom radu možda izgleda kao da nema smisla. Ali ja tu vidim sve. Na Banovini mi je srce ostalo od prvog dana koji sam tamo provela. Donositi Krista u ranjeni dio Domovine, ljudima koji Ga ne vide jer im se život naglavačke preokrenuo, ima smisla. A ti ljudi nisu ni svjesni koliko daju nama volonterima.
Djelovanje u 3D formaciji je pak za mene nešto vrlo osobno jer je to prvi projekt u kojem sam bila sudionik. Sada pratiti mlade ljude na putu njihove formacije i traženja Boga je nešto što mi donosi radost. Nismo ni svjesni koliko je kvalitete i potencijala u našim mladima, a vidjeti kako postaju aktivni članovi u društvu je na ponos.
Mogla bi ja još puno pisati o svemu, ali mislim da ste dobili dojam da mi zaista nije na teret svoje slobodno vrijeme provoditi na ovakav način. I da, imam ja vremena i dalje za kave i druženja, samo s puno više ljudi nego prije…otprilike s cijelim SKAC-om. S ljudima koji su mi postali više od prijatelja – oni su obitelj.
Nisam znala za priznanje za volontera 2021. godine dok mi nije došlo u pošti haha. Došla je velika kuverta u kojoj je bilo priznanje za volontiranje na 72 sata bez kompromisa i priznanje za volonterski doprinos u 2021. godini s mojim imenom. Ja sam se razveselila zelenim bojama 72 sata bez kompromisa, a ovo drugo priznanje nisam ni shvatila dok predsjednici SKAC-a na hodočašću u Vukovar nije slučajno izletilo da smo nas 3 volonteri godine. (hahah)
Kasnije smo na sastanku Skupštine dobili predivan poklon (SKAC majicu, šalicu i sliku) koji mi je značio, ali me iskreno bilo sram primiti ga jer ne osjećam da trebam ikakvu pohvalu ili zahvalu za išta. Dapače, ja mislim da ja moram biti zahvalnija Bogu što me stavio tu di jesam, među ove ljude koji čine velike stvari u našem gradu i šire.
Ovim putem bi pozvala sve zainteresirane mlade ljude (studente i radnike) koji žele volontirati i dati sebe nesebično, da se prijave na SKAC-ove projekte. Kroz njih, ne samo da ćete steći prijatelje za cijeli život, nego i pronaći sebe i svoju vrijednost u Bogu te pomoći drugima i donijeti im radost kroz darivanje.
Anonimni volonter: Trenutno sam na 2. godini diplomskog studija na FESB-u i radim kao zamjena nastavnika fizike u tehničkoj školi. U slobodno vrime odmaram se rekreativno, čitam, družim se, volontiram u SKAC-u, istraživan nove trendove itd.
Od 2018. sam aktivni član SKAC-a preko projekta Planinarski križni put (PKP). Preko njega sam i čuo za SKAC, tj. to je prvi SKAC-ov projekt na kojem sam sudjelovao. U među vremenu sam se još okuša u projektu 72 sata bez kompromisa i nekim drugim projektima kao kratka ispomoć. Mislim da mi je najbitnija motivacija za volontiranje osjećaj kako želin vratit ono što sam primio. Na svom prvom PKP-u, puno toga sam primio te želim pružiti drugima isti ili bar sličan put koji sam ja ima priliku osjetit. Sljedeće što želim mladima, iz vlastitog iskustva, savjetovati je da se priključe organizaciji volonterskih projekata. Tu sam iskusio najslađe trenutke. U dobroj ekipi i zajedništvu služiti drugima neopisiv je osjećaj.
Onima koji su prepoznali moj rad zahvaljujem se od srca na nagradi. Nisam je očekiva. Nije mi ni pala na pamet jer sam vidio tko ju je prošlih godina dobiva. Nadam se kako će mi ona u budućnosti služit kao podsjetnik gdje je moj rad bio plodonosan i prepoznatljiv.
Ovim putem bi ohrabrio one koji čitaju ovaj članak, da shvate kako kao pojedinci mogu postići puno toga, ali zajedno još više. Te kako je Bogu nekad dovoljan naš mali korak kako bi ga On uvećao. Tada znamo da rastemo kroz djela i služeći živimo.
Za kraj, još jednom se zahvaljujemo svim našim vrijednim volonterima koji svojim trudom, talentima i poklonjenim vremenom čine ovaj grad boljim mjestom za sve. A, ako još uvijek niste volonter, pozivamo vas da ispunite prijemni obrazac na linku. Nadamo se da se uskoro vidimo na jednoj od mnogobrojnih volonterskih akcija.
