Otkrij svoje talente, daruj svoje talente! volonterski je projekt koji se provodi s ciljem da mlade s problemima u ponašanju osvijesti o vlastitoj vrijednosti, jedinstvenosti i talentima koje nose u sebi, te da zatim te svoje talente daruju za dobrobit društva kroz volonterski angažman. Samim time, projekt pruža mladima podršku i model kvalitetnog provođenja slobodnog vremena.
Mladi volonteri koji su sudjelovali u ovom projektu s nama su podijelili svoje iskustvo. Što su sve radili, što ih je motiviralo za volontiranje i kakvi su im dojmovi, pročitajte u daljnjem tekstu.
- Predstavite nam se u par riječi.
Luka: Ja sam Luka, imam 23 godine, radim u struci i kao hobi volontiram.
Marija: Moje ime je Marija Ceranja. Imam 21 godinu i studiram rani i predškolski odgoj i obrazovanje u Splitu, a inače sam iz Zadra. Opisala bih se kao zaigrano, obzirno i radosno dijete Božje.
Lovre: Lovre Buzov iz Splita, član SKAC_ST-a.
Ivana: Moje ime je Ivana Mikulić, imam 23 godine, studentica prava u Splitu, treće
dijete od nas pet.
Filip: Moje ime je Filip Dumančić. Imam 23 godine i dolazim s Čiova, inače veliki avanturist i ljubitelj sportova visokoga adrenalina.
- Što vas je motiviralo da volontirate baš na ovom projektu?
Luka: Rad s mladima, a i želio sam pokazati kako prije svega uz dobar odnos s Bogom i našom inicijativom, život može biti istinski ispunjen.
Marija: Jako volim SKAC-ove projekte, a kad su me pozvali na sudjelovanje, nisam imala srca odbiti. Inače volontiram u udruzi Down, a ponekad u domu Maestral i Juraj Bonači, pa me zanimalo kako je to volontirati i u popravnom domu te na koji način mogu pomoći toj djeci.
Lovre: Motivirala me misao da će štićenici doma otkrivanjem svojih talenata ispuniti svoj potencijal.
Ivana: Motivirala me želja da dam sebe, svoje vrijeme za neku veću svrhu. Da pomognem kako god mogu. Volim raditi s ljudima, pogotovo s djecom. Kad sam čula za ovaj projekt, bila sam stvarno presretna. Nekako mi je došlo kad sam se najmanje nadala, a donijelo mi je toliko sreće i ispunjenja.
Filip: Kad mi je Doris spomenula da me je preporučio moj prijatelj Toni Maglica kao potencijalnog volontera koji bi mogao puno doprinijeti ovom projektu, bez obzira na to što nisam puno znao o čemu se radi, jednostavno nisam mogao odbiti.
„ Svima hvala za ova tri dana, bilo mi je fantastično i nezaboravno iskustvo. Našli ste me i hvala vam što sam se otkrio u tom smislu.“
– štićenik CZPUZ ST
- Koja su vaša zaduženja kao volontera?
Luka: Kao volonter sudjelujem u raznim radionicama i razgovorima s mladima.
Marija: Važno je da sudjelujemo u svim aktivnostima koje organizatori osmisle, dijelimo ideje i iskustva koja smo imali s djecom iz doma, kako bismo im pomogli koliko možemo.
Lovre: Moja zaduženja na projektu bila su poticanje štićenika na razmišljanje i pružanje podrške.
Ivana: Naša zaduženja bila su da se družimo s djecom, da im pomognemo oko zadataka… Rekla bih da je naše zaduženje bilo da stvarno budemo tu za njih kad god im nešto treba, bilo da se radi o nekoj šali ili pak ozbiljnijoj stvari kao što je razgovor. Pošto smo generacijski tu negdje, puno je lakše otvoriti se i povjeriti osobi koja će suosjećati s tobom i razumjeti te jer prolazi slične stvari. Osim toga, nastojali smo im svojim primjerom pokazati kako usmjeriti život na bitne i korisne stvari, a pri tome ostati radostan, opušten – zdravo mlad.
Filip: Moja zaduženja bila su da provodim projekt s djecom iz doma, sudjelujem u radu s njima, razgovaram i potičem ih, govoreći im kako je to nešto što bi im moglo pomoći.
- Kako ste se pripremali za volontiranje s tako osjetljivom skupinom?
Luka: Iskreno, osim edukacije koju su organizatori pripremili, nisam se dodatno pripremao… Mislim da za ovaj projekt prevelika priprema i nema smisla, jednostavno treba biti iskren i podijeliti svoje ranjivosti s njima i time im pomalo davati pozitivne životne savjete.
Marija: Imali smo uvodni sastanak s profesorom Tonijem Maglicom koji nas je jasno uputio na što trebamo obratiti pažnju, na što trebamo pripaziti i koja je naša uloga tamo. Osim toga, predznanje s faksa je poprilično doprinijelo i devetnica sv. Ivanu Boscu.
Lovre: Svaki susret me veselio i nije bilo neke posebne pripreme jer je i svaki susret bio drukčiji od prethodnog.
Ivana: Prije samog početka volontiranja, imali smo predavanje profesora Tonija Maglice. On nam je objasnio kako se pristupa tako osjetljivoj skupini, na što moramo pripaziti i sve ostale bitne stvari. Da budem iskrena, izuzev predavanja, nisam se ništa posebno pripremala. Išla sam otvorenog srca, što Bog da. Vjerovala sam da smo tu s nekim razlogom i da Mu stvarno to trebam prepustiti. Moje je samo bilo da iskoristim dobivene talente i da se stavim u službu.
Filip: Svakako da nije lako raditi s ovakvom djecom i zato smo imali pripreme od strane stručne osobe koje nas je uvela kako da im pristupimo. Ove osobe nije lako razumjeti i morate dosta poznavati psihologiju. O tome nas je više podučio Toni i uputio nas najviše na iskrenost, jer djeca to ipak najviše cijene.
- Što je vama donio ovaj projekt?
Luka: Radost.
Marija: Ovaj projekt mi je donio nova prijateljstva, novo iskustvo i naučio me koliko puno znači samo nekoga prihvatiti, saslušati, nasmiješiti se, udijeliti toplu riječ i darovati svoje vrijeme.
Lovre: Ovaj projekt mi je donio nove prijatelje i pomogao mi je u otkrivanju sebe, ali ono najvažnije što sam dobio iz ovog projekta jest razumijevanje za druge.
Ivana: Donio mi je toliko toga lijepoga. Nove prijatelje, nova saznanja. Kad god me netko pita za projekt, uvijek kažem kako mi je to bila posebna radost, upravo zbog toga što sam bila dijelom te osjetljive skupine. Jednostavno ti se uvuku pod kožu. Jednostavni su, nije ih teško nasmijati i zabaviti. Stvarno bih voljela kad bi ljudi više pažnje posvećivali takvim skupinama, pokušali čuti
njihovu stranu priče. Na kraju budeš toliko obogaćen i zahvalan jer puno naučiš od nekoga tko nije imao baš lagodan život. Uistinu mi je projekt donio jedno veliko ispunjenje.
Filip: Osobno, projekt mi je donio previše toga dobroga, što novih poznanstava, što novih saznanja kako sve u gradu nije bajno, što masu novih informacija koje su mi pomogle da gledam na ljude i njihova ponašanja skroz nekim novim očima, da nismo svi isti.
„Ušli ste mi tako duboko u srce. Ne može svatko ući tako duboko u moje srce, ali vi ste ušli. Nadam se da ćemo se još puno puta vidjeti. Hvala vam za ova tri dana koja ste mi ispunili. Još jednom veliko hvala od srca.“
-štićenik CZPUZ ST
- Možete li izdvojiti neku anegdotu, nešto lijepo što vam se dogodilo dok ste volontirali na projektu?
Luka: Bilo mi je posebno dobro tijekom radionice Edukator ID-a, tu su me neki posebno iznenadili.
Marija: Predivno mi je bilo kad sam s momkom iz popravnog doma bila na molitvi i svetoj misi, a volonterska akcija na Murteru i izlet na slapove rijeke Krke sve nas je još više povezao.
Lovre: Cijeli je projekt plemenit jer brine za jedne od najodbačenijih skupina društva. Najsmješnije mi je bilo kad su nas štićenici propitkivali koliko smo plaćeni za provođenje svog vremena s njima. Nisu mogli vjerovati da netko može pomagati nekome besplatno. Osim što je to bilo pomalo smiješno, to je pokazatelj da su shvatili što znači volontiranje i koliko ono nekome može značiti.
Ivana: Dok smo bili na jednoj radionici, svatko je dobio svog para s kojim obavlja intervju. To je trajalo nekih sat, sat i pol i sjećam se da mi je tako brzo prošlo jer sam radila s jednim momkom s kojim sam odmah „kliknula“. Možda zato što me svojom zaigranošću podsjećao na mog malog brata. Kroz pitanja bi se znali zapričati, našaliti. Došao je trenutak kad smo počeli otvarati neke dublje teme, a pitanje u intervjuu je bilo: „Što bi volio biti kad odrasteš?“. On mi je rekao: „Odgajatelj“. S obzirom na to da dečko i sam ima odgajatelja, meni je bilo prelijepo da on isto želi nekome pružiti pomoć i podršku. Rekao je da bi bio najbolji odgajatelj na svijetu, s obzirom na to da zna kakvo značenje ta uloga ima u životu jedne mlade osobe koja nema adekvatnu roditeljsku skrb. To je bilo baš prekrasno i nesebično.
Filip: Među svim, želio bih istaknuti jedno predivno iskustvo kad sam prolazio jednu anketu od deset pitanja s jednim dečkom što je u domu. Dali su nam pola sata da to odradimo, a mi smo se toliko otvorili jedan drugome da je to trajalo više od sat vremena, kao životna ispovijed. Bilo je i masu drugih iskustava, ali da ne duljim previše.
- Jeste li imali negativnih iskustava?
Luka: Ne.
Marija: Ne bih rekla da je bilo negativnih, ali zato je bilo izazovnih.
Lovre: Nisam imao negativnih iskustava.
Ivana: Nisam imala nikakvih negativnih iskustava.
Filip: Negativnosti nema, samo lekcija i učenje.
„Ljudi puni pozitive koji pomažu da pronađemo sebe da se bolje upoznamo. Super ste ljudi samo nastavite!“
-štićenik CZPUZ ST
- Što biste poručili ostalima, budućim mladim volonterima?
Luka: Odvažite se, budite hrabri i propovijedajte u svijetu djelima, riječima ako treba. 😉 Isto tako, radite na sebi, učite ljubiti Boga i sebe jer bez toga ne možete druge ljubiti, u što je uključeno i volontiranje.
Marija: Dragi mladi, uložit ćete samo malo, a dobiti jako puno. To što se dobije tamo, ne može se opisati riječima. Da biste to dobili, morate se odvažiti i priključiti u naš projekt. Svi ćemo vas radosno primiti. 🙂
Lovre: Budućim mladim volonterima poručio bih da idu hrabro sa srcem u projekt i da sa sobom obavezno ponesu hrpu strpljenja i radosti, jer na kraju krajeva, najvažnije je donijeti nekome osmijeh na lice.
Ivana: Poručila bih im da se svakako odvaže na projekte, a osobito projekte ovakvog tipa s osjetljivim skupinama društva. Meni je to posebna čar. Više dobiješ, nego što daš. Mislim da svatko može darovati djelić svog vremena. Još bih poručila da podijele to što im je Gospodin darovao i da se ne boje za plaću, haha… Samo hrabro s Božjim blagoslovom!
Filip: Svim budućim volonterima preporučio bih da se bez razmišljanja upute u ovakvo nešto jer premalo daju, s obzirom koliko dobiju. Još jedan mali citat za kraj: “ Ako ne možeš raditi velika djela, radi mala s puno ljubavi.”
Veliko hvala Luki, Mariji, Lovri, Ivani i Filipu što su svoje nezaboravno volontersko iskustvo podijelili s nama. Vjerujemo da će nam ovaj projekt i njihova iskustva pomoći da se i sami angažiramo za veće djelovanje u društvu.
