Psiholozi smatraju kako će vam pet do šest zagrljaja dnevno učiniti život dužim i ljepšim, a ljekovita svojstva zagrljaja potvrdila je i američka psihologinja Virginia Satir koja smatra kako je čovjeku potrebno četiri zagrljaja na dan kako bi preživio, osam da bismo se održali, a 12 zagrljaja da bismo napredovali.
Međunarodni dan zagrljaja obilježavamo 21. siječnja. Njega je još 1982. proglasio američki svećenik Kevin Zaborney. Odabrao je ovaj datum jer se nalazi između božićno-novogodišnjih praznika i Valentinova. U ovom razdoblju je zagrljaj potrebniji nego ikad jer to razdoblje je, prema nekim istraživanjima, najdepresivnije u godini.
Zagrljaj, općenito, je pozitivna razmjena energije između dvije ili više osoba. On predstavlja oblik neverbalne komunikacije koji koriste ljudi različite dobi, spolova, u različitim životnim situacijama u kojima se dijele emocionalna stanja. Kao što znamo ljudi se grle kada su radosni, tužni, uznemireni, euforični, usamljeni, kada imaju potrebu podrške.
“Ponekad, da bi nekoga spasio, samo ga trebaš zagrliti.”
Koje su dobrobiti grljenja?
Zagrljaj, općenito, opušta tijelo i smanjuje napetost
Znanstvenici su uspjeli dokazati da tijekom grljenja dolazi do pojačanog lučenja dopamina i serotonina u mozgu koji utječu na bolje raspoloženje i opušteno stanje u organizmu.
Smanjuje se nivo hormona stresa kortizola u krvi, a posljedica toga je smanjivanje stresa. Grljenjem dovodimo živčani sustav u ravnotežu, smanjuju se otkucaji srca te se smanjuje strah.
U zagrljaju se osjećamo sigurno i paženo, on može podići raspoloženje i izmamljuje osmijeh.
Također je važan za povezivanje, te stvaranje osjećaja bliskosti i odanosti u vezama kao i osjećaj pripadnosti zajednici.
„Zagrljaj je prekrasan dar – jedna veličina odgovara svima.“
Novo vrijeme nova pravila
Novo vrijeme uči nas da zagrljaj donosi rizik. Potreba držanja razmaka i distanciranja donosi novi način ponašanja u kojem nas uče kako nužan i potreban ljudski zagrljaj postaje problematičan.
Što vrijeme više odmiče, ljudi se jednako bore s emocijama, kao i s ekonomskim posljedicama. Čovjek je društveno biće i u skladu s tim život bez fizičkog kontakta s drugim ljudima čini se gotovo nemogućim.
Važno je u ovom trenutku spoznati da je zagrljaj potreban svima. Također, u ispunjavanju naših potreba i želja ne smijemo biti sebični te moramo u ovoj situaciji misliti na starije i bolesne s kojima živimo te radi njihove zaštite suzdržati se od davanja i primanja zagrljaja.
Kao potencijalno i privremeno rješenje koristite zagrljaje na daljinu koji, nažalost, ne grle i ne donose toplinu ali svakako štite od prenošenja bolesti koja za članove naših kućanstava može biti opasna.
Siniša Glavašević: PRIČA O ZAGRLJAJU
Kad sam bio mali, posve mali, nisam volio da me gospođe, koje su susretali moji roditelji, grle i ljube. Svašta su me ispitivale, ponekad i takve gluposti da sam se čudio njihovoj hrabrosti. Ali sam mislio da je to dio neke igre, ritual koji one moraju proći da bi poslije mogle razgovarati s mojim roditeljima. Meni je to ipak bilo suviše nepristojno, ali sam pristajao na sve. Znao sam čak lijepo pozdraviti. Naučili su me stariji stotinama sitnih pojedinosti koje sam smatrao nevažnima.
I onda opet rat. Tek kada smo ostali goli i bosi pred strašnom životnom neumitnošću, kada smo skinuli sa sebe sve prljave navike koje smo navlačili svako jutro pred zrcalom, a zaboravljali ih skidati, kada smo se riješili svega onog što nas čini opasnima, tek tada smo se onako jadni, i opet mali, pod zvijezdama zagrlili.
I ja sam sada konačno shvatio važnost i bit zagrljaja. Kada nekoga grlite, to je znak da više nemate riječi zahvalnosti što je s vama, to je ono hvala koje vas pokreće da u tom trenutku živite samo za bliskost. A nije bilo tako. Zagrljaji su bili najjeftiniji način da preživite susret do kojeg vam nije stalo. Mislim da će ljudi koji žive ovaj rat još dugo u svojoj svijesti nositi iskon te geste. Tako i treba. Da smo svi to znali, možda svega toga ne bi niti bilo.
Kad nekoga grlite, učinite to punim srcem, cijelim bićem, jer ne znate što će vam donijeti sljedeći trenutak.
S bliskim ljudima razgovarajte i planirajte što ćete raditi jednom kad ovo prođe. A proći će. Tada se grlite najjače što možete i ne zaboravite iz ovog iskustva koliko je ta blizina važna, vrijedna i koliko je teško kad ju izgubimo. Neka nas korona nauči i tu, vrlo važnu, lekciju.
