Danas slavimo Međunarodni dan obrazovanja kojemu je cilj naglasiti važnost pristupačnog, inkluzivnog i kvalitetnog obrazovanja za sve, bez obzira na spol, dob, rasu, etničko podrijetlo, vjeroispovijest ili socijalni status. Obrazovanje je osnovno ljudsko pravo i ključni faktor za postizanje održivog razvoja.
Ovaj dan je također prilika za istaknuti veliki doprinos nastavnika i drugih radnika u obrazovanju, koji svakodnevno doprinose unaprjeđenju kvalitete obrazovanja i pružanju podrške učenicima. Tim povodom smo intervjuirali nekoliko naših volonterki, njih 5 od ukupno 18, uključenih u projekt Pomoć u učenju djeci iz socijalno ugroženih obitelji. Projekt se održava već četvrtu godinu u suradnji s Osnovnom školom Bol Split, a od ove školske godine i s Osnovnom školom Skalice Split. Volonteri su studenti Filozofskog fakulteta Split, koji jednom tjedno rade s djecom iz socijalno ugroženih obitelji. U nastavku možete pročitati više o našim volonterkama, što ih motivira, koji su im najveći izazovi i kakvo je njihovo iskustvo volontiranja 😊.
Možete li nam se ukratko predstaviti?
Ana Maria: Zovem se Ana Maria, apsolventica sam Filozofskoga fakulteta u Splitu, Učiteljski studij s modulom Primjena IKT-a u učenju i poučavanju. Rado se priključujem raznim volonterskim projektima, ali ako bih morala izdvojiti, ovo mi je najdraži projekt, jer obožavam raditi s djecom. Djeca su najveće blago koja nesebično dijele svoje iskrene emocije i važne životne lekcije iz kojih mi odrasli možemo puno toga naučiti.
Paola: Ja sam Paola Gugić, imam 21 godinu i dolazim iz Blata na otoku Korčuli. Studentica sam treće godine Učiteljskog studija na Filozofskom fakultetu u Splitu. Voljela bih postati učiteljica koju će djeca pamtiti po dobru i kao nekoga tko im je bio uzoran autoritet i kvalitetan primjer osobe koja ne samo da prenosi znanje, jer joj je to posao. već zato što uživa u onome što radi i živi za to da se nesebično i potpuno daje u to što radi.
Lea: Zovem se Lea Dragojević, studentica sam 4. godine diplomskog studija Pedagogije i Anglistike na Filozofskom Fakultetu. Dolazim s Hvara, a u Splitu sam završila i srednju školu.
Mihaela: Moje je ime Mihaela Delić i studentica sam 4. godine Odsjeka za učiteljski studij na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Marijeta: Ja sam Marijeta Goić, dolazim iz Zadra i studentica sam na Filozofskom fakultetu u Splitu Učiteljskog studija.
Što vas motivira da sudjelujete u projektu?
Ana Maria: Najviše me motivira to što mogu pratiti dijete i pomoći mu u njegovom učenju i napredovanju. Neprocjenjivo je vidjeti osmijeh na dječjem licu nakon pozitivnih rezultata koje je postiglo uz vas. Također, sudjelovanje u ovom projektu će mi zasigurno pridonijeti u budućem radu s djecom.
Paola: Za projekt “Pomoć u učenju djeci iz socijalno-ugroženih obitelji” sam čula od svoje prijateljice koja me je potakla da se prijavim. Isprva sam se nećkala hoću li 45 minuta u tjednu moći izdvojiti jer uz fakultetske obveze imam i studentski posao da mi ispuni koje slobodno popodne, ali ipak me je nešto privuklo da se uključim.
Kada sam izdvojila tih prvih 45 minuta svoga vremena i pružila ih djevojčici prvog razreda kojoj je to vrijeme prijeko potrebno sa mnom, shvatila sam da sam s razlogom dio ovog projekta. Smatram sebe vrlo jakom osobom koja je upravo tu gdje je, zbog toga što je oduvijek bila spremna pomoći drugima. To mi je bila najveća motivacija za sudjelovanje u ovom projektu dok nisam čula jednu rečenicu, koju mi je djevojčičin tata rekao jednom prilikom kada je dolazio po djevojčicu poslije naših 45 minuta. Neću je nikada zaboraviti, a ta rečenica bila je: “Mene moja djevojčica svaki dan, iza ponedjeljka, pita je li danas ide sa učiteljicom Paolom.” Kada se sjetim te značajne rečenice uvijek me iznova motivira iz dana u dan i ohrabruje da nastavim raditi to što volim i što mi najbolje ide.
Lea: Od malena sam se vidjela u nastavničkim zanimanjima i radu s djecom. To je upravo i jedan od razloga zašto sam se priključila projektu. Još jedan od motivatora mi je saznanje da sam nekome pomogla na bilo koji način.
Mihaela: Mogu definitivno reći da je moja odluka o sudjelovanju u tom projektu jedna od boljih donesenih odluka zbog toga što me ovo jednostavno ispunjava i čini sretnom.
Marijeta: Motivacija za ovaj projekt mi je ponajviše pomoć djeci kao i moja ljubav prema njima, a onda da steknem i neke vještine, jer nažalost po mom mišljenju imamo nedovoljno prakse.
Koji je najveći izazov s kojim se suočavate tijekom rada s djecom?
Ana Maria: Rad s djecom je velik izazov. Za mene je najveći izazov manjak iskustva, ali uz podršku stručnih ljudi koji su uključeni u ovaj projekt, uspješno to prevladavam.
Paola: Moj najveći izazov s kojim sam se suočila tijekom rada s djecom i tijekom ovog projekta bio je strah od nepoznatog. Izazov je stati prvi put pred dijete, ne znajući kakav pristup to dijete preferira, na koji način funkcionira, koliko je otvoreno za rad i komunikaciju. Međutim, taj izazov i strah ne traje svega 15 minuta, jer se uvijek nastojim prilagoditi djetetu.
Lea: Najveći izazov s kojim se suočavam definitivno bi bio strpljenje. Nekada zaboravim da djeca moraju sama shvatiti gdje su pogriješila i da sam ja tu samo kao pomoć kada potpuno ostanu bez rješenja.
Mihaela: Jasno je da s djecom uvijek ima izazova, međutim ovu aktivnost nikako ne smatram zahtjevnim izazovom, nego slatkim izazovom koji stoji ispred mene i djece, koji uspješno svladavamo međusobnim poštovanjem i voljom. Zajedničkim snagama, djetetovom voljom i upornošću uspijevamo doći do željenih rezultata. Za sada sa sigurnošću mogu reći da trud djeteta, angažman cijele njegove obitelji te moj trud dolaze do izražaja zbog toga što dijete postiže željne i očekivane rezultate. Moram također zahvaliti cijeloj organizacijskoj ekipi Skac-a koja je u svako doba dostupna, puna poštovanja prema volonterima i uvijek spremna pomoći.
Marijeta: Najveći izazov rekla bih da je možda prenijeti to znanje na njih, ali za sada nisam imala nekih velikih izazova.
Iskustvo volontiranja u projektu?
Ana Maria: Ovaj projekt mi je donio mnogo pozitivnih iskustava koja su me potaknula da i ove godine nastavim volontirati.
Paola: Moje iskustvo u ovom projektu je nadmašilo svako moje očekivanje i potaklo me da se još više trudim i radim na sebi kako bih bila što bolja osoba, a jedan dan i dobra učiteljica.
Lea: Moje iskustvo do sad u projektu je uistinu pozitivno. Osjećam se ispunjeno, s lakoćom odlazim na individualne sate, bez problema se dogovaram oko termina i slično. Zaista vidim napredak u svemu što radimo i polako počinjemo graditi odnos. Istovremeno mi je izazovno, zahtjeva moju punu spremnost i koncentraciju. Drago mi je što postoji mogućnost da se mogu konzultirati sa bilo kime kada naiđem na problem.
Mihaela: Ovo mi je prva volonterska godina, ali zasigurno ne i posljednja. Definitivno jedno prelijepo iskustvo.
Marijeta: Moje iskustvo mogu navesti kao vrlo dobro, stekla sam neke vještine koje će mi biti jako potrebne u budućem radu kao učitelju te sam pomogla nekome kome to sigurno znači.
Što bi poručile drugim volonterima i budućim učiteljima?
Ana Maria: Ono što bih poručila drugim volonterima i budućim učiteljima, Mahatma Gandhi je lijepo rekao u jednoj kratkoj rečenici: “Budite promjena koju želite vidjeti u svijetu.”
Paola: Volonterima i budućima učiteljima bih poručila da nikada ne odustaju od sebe i svojih ciljeva, a pogotovo od posla koji su odabrali. Upravo je taj posao vrlo zahtjevan i odgovoran, ali na kraju dana to je posao koji je mnogoj djeci uljepšao djetinjstva i izmamio osmjeh na lice.
Lea: Budućim volonterima bih poručila da se priključe u projekt bez razmišljanja. Malo je teže krenuti i priviknuti se, ali kada se uhodate s lakoćom ćete odrađivati sate.
Mihaela: Ono što mogu poručiti budućim volonterima i učiteljima je to da toplo preporučam ovakvo iskustvo jer se iz prakse najbolje uči. S obzirom na to da se student ne susreće previše s učionicom i učenicima gotovo sve do 4. godine fakulteta, ovo je definitivno mjesto koje pruža priliku za upoznavanjem okoline već na samim početcima školovanja.
Nije sretan onaj tko puno ima, sretan je onaj tko malo treba, a volonter svakako svojom voljom i nesebičnim dijeljenjem znanja može pomoći puno onome kome je potrebno. Čovjek samo srcem dobro vidi, ono bitno, očima je nevidljivo, a nama malo za sriću triba…
Marijeta: Moja preporuka za druge učitelje bi bila da se bez imalo razmišljanja uključe u ovako neki projekt jer svakom dobro dođe u budućem radu kao učitelj, i da to vrijeme koje provedemo tamo nama ne znači ništa a nekom sigurno jako puno znači.
Hvala studenticama koje su podijelile svoje misli s nama, ne sumnjamo kako će biti prekrasne učiteljice🤗. Također, hvala i ostalim volonterkama koje sudjeluju u ovom projektu i nesebično daju svoje vrijeme za dobrobit djece. Na kraju, čestitamo svim učenicima i roditeljima, učiteljima, nastavnicima, profesorima, ravnateljima i stručnim suradnicima Međunarodni dan obrazovanja ❤️.
