Znate onaj osjećaj kada vam je negdje toliko lijepo i baš se tu osjećate sigurno? Udaljeni od svih problema te želite da vrijeme uspori kako ne bi završilo. E pa upravo sada se mi tako osjećamo. Zašto? Pa zato što se u utorak održao završni susret u sklopu projekta „Zajedno do uspjeha!”. Da, nitko od nas ne može vjerovati da je projektu već došao kraj. Zato smo se u utorak ponašali točno onako kako je i opisano u prvoj rečenici. Na susretu smo zajedno s korisnicima Dječjeg doma Maestral Split pokušali na neki način zaboraviti da našim stalnim susretima dolazi kraj. Iz tog razloga smo se odlučili zabaviti kao nikada do sad.
Za početak susreta spremili smo ono što korisnici vole najviše od svega. Za tu stvar nas pitaju već tjednima i mole da im je osiguramo ponovno na susretu. Dat ćemo vam par hintova o čemu se točno radi. Kao prvo, ta „stvar” je zapravo hrana. Za tu hranu se kaže da nijedna mama neće odbiti napraviti svojoj djeci. Englezi tu hranu prelijevaju limunom i šećerom, u Indoneziji ju jedu s mrkvom i kupusom, a Kinezi ju jedu s takozvanom pekinškom patkom. A mi? Mi ju jedemo ili bolje reći punimo s marmeladom ili čokoladom. U posljednje vrijeme pokušavamo naći zdravu zamjenu za nju, ali i dalje uvijek stavljamo jedne te iste namaze u nju jer su nam toliko neodoljivi.
Pogađate o čemu je riječ?
Da, to su palačinke! Možda se sad želite vratiti na par rečenica prije i pročitati s čime je to sve jedu ostale zemlje. Vjerujemo da ste pomalo zgroženi njihovim ukusom, ali nećemo ih suditi dok ne probamo.
Mi smo se pak odlučili na one naše prave, domaće palačinke. Jaja, malo soli, brašna, mlijeka, gazirane vode, vanilijin šećer, malo ulja i vualá. Eto jela koje obožava i mlado i staro. A obožavamo ga i mi. To dokazuje činjenica da smo morali napraviti dvije velike smjese kako bi svima zadovoljili apetit. Ono što je dalo posebnu čar tim palačinkama je to što su ih volonteri i korisnici zajedničkim snagama radili. Ekipa koja u tom trenutku nije sudjelovala u pečenju palačinki se zabavljala. Toliko ugodnu i veselu atmosferu vam zaista ne možemo opisati, a mi osjećaje s tog susreta pohranjujemo i prebiremo u srcima.
No, ono najslađe te večeri je ipak bio jedan zadatak. Svi korisnici i volonteri su izvlačili papiriće na kojima je pisalo ime druge osobe. Za izvučenu osobu trebalo je napisati pismo zahvale. Nećemo sakriti od vas da je potekla i pokoja suza. To je doista bio šećer na kraju.
Za kraj ovog projekta ostaje nam samo jedan korak, a to je završni team building. Za sada ćemo vas držati u neizvjesnosti o kojoj je aktivnosti točno riječ.
Pozdravljamo vas do sljedećeg članka. #staytuned
Projekt sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
