Uz mnogo osmijeha, novih prijateljstava i zajedničkih uspomena, završena je Mala škola prijateljstva. Tijekom projekta sudionici su imali priliku učiti, družiti se i razvijati vrijednosti međusobnog poštovanja, suradnje i solidarnosti. Važnu ulogu u svim aktivnostima imali su volonteri, koji su svojim trudom, energijom i predanošću doprinijeli stvaranju poticajnog i ugodnog okruženja za djecu iz centra za pružanje usluga u zajednici Maestral.
Povodom završetka projekta svakom smo volonteru/ki postavili po jedno različito pitanje, a njihovi odgovori otkrivaju dojmove, iskustva i uspomene koje nose sa sobom nakon završetka projekta.
Domina
Što te potaknulo da postaneš volonterka u Maloj školi prijateljstva?
Na volontiranje u Maloj školi prijateljstva potaknula me ljubav prema djeci i želja da dio svog vremena uložim u nešto što nekome stvarno može uljepšati dan. Kroz radionice i druženja jako sam se zbližila s djecom, a posebno mi je bilo drago vidjeti koliko su se veselili svakom našem susretu.
Svaka radionica i druženje bili su drugačiji i često nepredvidivi. Nekad stvari ne ispadnu baš kako isplaniraš, ali upravo tada najviše naučiš – o djeci, ali i o sebi. Djeca te vide kao prijatelja i nekoga kome vjeruju, ali istovremeno kao i primjer pa te često podsjete da i sam budeš najbolja verzija sebe. Iako sam u projekt ušla s idejom da ja njima nešto dam, na kraju imam osjećaj da sam jednako toliko i sama dobila. Od djece se može puno toga naučiti – kako biti spontaniji, manje komplicirati i veseliti se malim stvarima.
Ivan
Koji ćeš trenutak ili uspomenu s Male škole prijateljstva najduže pamtiti?
Pa nemam neki poseban trenutak ili uspomenu, ali cijelo iskustvo mi je bilo baš lipo. Rad s djecom je bio super, uvik te nasmiju sa svakakvim izjavama ili obrascima ponašanja. Također, sad imam više iskustva u radu s djecom. Sve mi je ostalo kao jedna lijepa uspomena.
Stipe
Što si kroz volontiranje naučio o sebi?
Volontiranjem s djecom iz Maestrala stekao sam vrijedno iskustvo u radu s djecom različitih potreba i životnih okolnosti. Kroz druženje, organizaciju aktivnosti i pružanje podrške razvio sam strpljenje te osjećaj odgovornosti. Ovo iskustvo pomoglo mi je da bolje razumijem važnost međusobnog poštovanja, podrške i uključivosti te me osobno obogatilo kroz stvaranje pozitivnih odnosa i doprinos zajednici.
Tina
Koji je bio najveći izazov tijekom projekta i kako si ga savladala?
Evo iskreno ne bih rekla da je tijekom projekta bilo nekih velikih izazova, možda je najveći bio taj da u sat vremena radionice sva djeca budu uključena i da sadržaj bude zanimljiv i zabavan svima. To je nekad zahtjevnije zbog njihovih razlika u godinama, interesa i energije. Isto nekad je trebalo prilagodit radionicu situaciji i njihovom raspoloženju.
Ante
Koju bi poruku poslao budućim volonterima ili sudionicima ovakvog ili sličnog projekta?
Reka bi budućim volonterima da nije važno je li imaju iskustva ili ne, najbitnije je da su tu, da slušaju i da daju djeci svoju pažnju. Neka ih ne bude trema ili strah da nešto pogriješe, jer nema tu nekog ocjenjivanja, samo opušteno druženje.
Iskreno zahvaljujemo svim volonterima Male škole prijateljstva na njihovom nesebičnom doprinosu, predanosti i entuzijazmu. Svojim radom, strpljenjem i toplinom omogućili su da projekt protekne u ozračju zajedništva, učenja i međusobnog poštovanja. Njihov je angažman još jednom pokazao koliko volonterstvo može obogatiti živote djece i cijele zajednice.
