72 sata bez kompromisa

72 sata bez kompromisa  je međunarodni volonterski projekt koji animira mlade i promiče solidarnost, zajedništvo, kreativnost i volonterstvo. Projekt je osmišljen i pokrenut u Njemačkoj 1995. godine kada je nekoliko mladih odlučilo pronaći način kako potaknuli vršnjake na volontiranje i beskompromisno, bezuvjetno davanje drugima, posebice onima na marginama društva – diskriminiranima, siromašnima, potrebitima.
A od tada već godinama okuplja tisuće mladih diljem Europe koji zajedničkim snagama preobražavaju svoju mjesnu zajednicu volonterskim akcijama. U Europi je projekt ostvaren u desetak zemalja: Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Italiji, Švicarskoj… Hrvatska se ponovo pridružila tom nizu zemalja te su od 14. do 17. listopada mladi pokazali snagu zajedništva i solidarnosti.

U projektu ‘72 sata bez kompromisa‘ mladi stavljaju sebe, svoje vrijeme i sposobnosti na raspolaganje za konkretne volonterske akcije te pritom promiču općeljudske vrijednosti. U sedam godina odvijanja volonterskog projekta ’72 sata bez kompromisa’ sudjelovalo je oko 8500 mladih u više od 1600 akcija, surađujući s brojnim udrugama civilnog društva, socijalnim ustanovama te školskim institucijama.

Održane su raznolike akcije socijalnog, ekološkog i radnog karaktera. Ove godine jedna akcija se održala u potresom pogođenoj Banovini te su se volonteri našeg grada još jednom odvažili i krenuli na dalek put. Svoje iskustvo volontiranja u Banovini s nama je podijelila Karla Kunac

“Ovoga smo vikenda u sklopu akcije 72 sata bez kompromisa, srcem zagrlili i našu lijepu, ranjenu Banovinu. Osamdesetak volontera s područja Dalmacije, Slavonije i Zagreba je svojim radom i trudom obradovalo i unijelo novu nadu kućanstvima Banovine. Zahvalni smo Gospodinu jer je djelovao po zajedništvu SKAC-eva dijeljem domovine, a posebno zahvaljujemo i župniku župe sv. Bartola apostola u Hrastovici, fra Draganu Grizelju te župniku župe sv. Lovre u Petrinji, velečasnom Josipu Samardžiji.
Što se tiče radnih akcija: gradili smo svinjac i nadstrešnicu, pilili, cijepali, unosili i slagali drva, čistili crijep i šutu, krečili, brali kukuruz, rušili štale, ravnali zemljani i šljunčani put, preslagivali sijeno, skidali cigle te razvozili donirani namještaj po brojim adresama. Pratilo nas je lijepo vrijeme, ali i sveprisutna Ljubav te mnoštvo osmijeha popraćenih kapljicama znoja, od kreča bijelim rukama i kosama te dubokim žuljevima. Naše smo druženje okrunili svetom misom koju je slavio pater Boris Jozić te večerom. U kasnim smo noćnim satima pristigli svojim kućama, s nadom da će ovih 72h postati stil života, beskompromisno, kontinuirano, radosno i ljubavlju okrunjeno davanje samih sebe.”

Iako se projekt održava samo jednom u godini i traje tri dana, organizacija nije ni malo jednostavna. Više o samoj organizaciji projekta rekli su nam jedni od članova organizacijskog tima. 

Koliko dugo si u organizaciji projekta 72 sata bez kompromisa?

Marko Čuljak: Godinu dana sam u organizacijskom timu.
Katarina Matić: Malo više od godinu dana, točnije ovo je već drugi put da sudjelujem u organizaciji.

Koji su tvoji zadaci tijekom organizacije?

Marko Čuljak: Djelujem pri medijskom timu ovog projekta te su moji zadaci bile objave na društvenim mrežama, fotografija i video, te naravno, povremeno uskakanje drugim članovima u njihovim zadacima…
Katarina Matić: Zadaci su mnogobrojni, ali oni koji iziskuju najviše vremena su ugovaranje akcija i dogovor s drugim udrugama i ustanovama, raspodjela volontera te upućivanje voditelja akcija u sve detalje.

Što te motivira da sudjeluješ u organizaciji projekta?

Marko Čuljak: Želja za pomaganjem.
Katarina Matić: Projekt budi sve najbolje u tebi. Tira te da testiraš sve svoje granice strpljivosti, stresa i jednostavno svega. Malo prije početka projekta se uvik pitan: „Pa, Bože, jel meni ovo stvarno potrebno u životu i zašto to radin?“ , ali onda shvatim da samo čekam subotu navečer da vidim lica volontera na kojima pišu svi odgovori na moja pitanja.

Koliko je zahtjevna organizacija ovakvog projekta?

Marko Čuljak: Zahtjevno je i za iskusne, pogotovo za nas nove.
Katarina Matić: Ja bi vam to usporedila s vjenčanjem. Organizira se godinu ranije pa i više te je sve dogovoreno, ali je opet zadnji tjedan urnebes i stres te kad dođe taj dan se gušta, al je sutra sve gotovo.

Kada počinju pripreme za ovaj projekt?

Marko Čuljak: Pripreme počinju tijekom ljeta, intenzivno kroz deveti mjesec.
Katarina Matić: Navela bi kako projekt na iznenađenje mnogih živi tijekom cijele godine. Iziskuje veliku pripremu na razini našeg grada, ali i na razini cijele Hrvatske.

Što je prema vlastitom mišljenju, najbitnija stavka organizacije?

Marko Čuljak: Međusobno poštovanje i prihvaćanje različitosti.
Katarina Matić: Otvorenost i dobra komunikacija.

Poruka volonterima koji žele pristupiti organizacijskom timu?

Marko Čuljak: Prijavite se ciljano, ne slučajno kao ja 😊
Katarina Matić: Biti timski igrač je jedini uvjet koji moraš zadovoljiti. Ali ako se iti malo premišljaš i dvoumiš prijavi se.

Ovo je projekt koji uključuje mnogobrojne udruge civilnog društva, socijalne ustanovama te školske institucije. Koliko njima znači ovaj projekt i zašto se iznova odazivaju pozivu organizatora možete pročitati u daljnjem tekstu.

Par riječi o vama?

Udruga Dyxy: Županijska udruga za djecu i mlade s teškoćama čitanja, pisanja i učenja djeluje već 13.godina. Radi se s djecom i mladima koji imaju teškoće iz jezičnog spektra, ADHD-om, blažim oblicima autizma te djecom čiji su roditelji korisnici CZSS Split.
Udruga Moje dijete Solin: Neprofitna smo organizacija i djelujemo od 2003. g., te u članstvu trenutno imamo 201 člana koji nam dolaze iz cijele Županije. Udruga je osnovana u cilju promicanja, razvitka i unaprjeđenja svekolikih prava djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, te njihovih obitelji, odnosno s ciljem unaprjeđenja kvalitete njihova života, te medicinske, socijalne, pravne i druge zaštite. Pružamo sve terapijske usluge za naše korisnike.

Koliko godina sudjelujete u projektu 72 sata bez kompromisa?

Udruga DYXY: U projektu sudjelujemo zadnje tri godine.
Udruga Moje dijete Solin: Ovo nam je prva godina, ali već se radujemo sljedećoj.

Kako vaši štićenici reagiraju na projekt?

Udruga DYXY: Članovi udruge, djeca i volonteri su oduševljeni samim projektom, njegovom organizacijom i posebno volonterima Skac_ST.
Udruga Moje dijete Solin: Naši korisnici vole i dolaze na svaku radionicu, a ova ih je posebno oduševila. Lijepo je vidjeti mlade volontere koji dolaze otvorena srca.

Vaše mišljenje o organizaciji projekta?

Udruga DYXY: Svake godine, iako se mijenjaju članovi organizacijskog tima, suradnja je sve lakša i jednostavnija. Zajedno smišljamo akciju u kojoj će sudjelovati naši štićenici. Ma, jednostavnije rečeno, organizacija projekta je zapravo jedna mlada ekipa puna ideja s kojoj je užitak surađivati.
Udruga Moje dijete Solin: Nama je ovo prva godina i nismo znali što očekivati, ali dogovor je prošao stvarno lagano i brzo se osmislila akcija na zadovoljstvo svih strana. Sve naše zahtjeve su organizatori ispoštovali i proveli.

Poruka/pouka o važnosti ovog projekta?

Udruga DYXY: S obzirom na to da i naša udruga provodi projekte na promoviranju volonterstva, ne samo na državnoj, već i na međunarodnoj razini svjesni smo koliko je projekt važan za lokalnu i širu društvenu zajednicu. Posebno ističemo stjecanje kompetencija za volontere koji u njemu sudjeluju, novih znanja i iskustva te njihovo poticanje ka integralnom dijelu pozitivnog načina života.
Udruga Moje dijete Solin: Svi volonterski angažmani su hvale vrijedni. Ovaj projekt okuplja mnoštvo mladih koji su, može se tako reći, tek krenuli u život. Nama je žao što ove godine, zbog Covid mjera, nismo mogli prihvatiti veći broj volontera.

Možete li navesti nešto posebno što vam se dogodilo prilikom sudjelovanja u projektu?

Udruga DYXY: Tijekom projekta smo išli na terapijsko jahanje organizirano od strane organizatora projekta, te se štićenicima to posebno svidjelo da smo i sami uspostavili suradnju s njima i vodimo djecu i roditelje na vikend druženja. Također trenutno skupljamo novac za jednog ponija kako bi ga spasili od sigurne smrti.
Udruga Moje dijete Solin: Ovo nam je tek prva godina u sudjelovanju i akcija je trajala samo jedan dan pa ne mogu navesti ništa. Ali, evo nadamo se da ćemo sklopiti neku dugoročniju suradnju s organizatorima i nastaviti ovako lipu priču.

Najvažniji sudionici ove maratonske akcije su naši dragi volonteri. Ove godine prijavilo se i sudjelovalo oko 600 volontera koji su bili raspoređeni na 54 volonterske akcije. Što oni kažu o projektu i kako im je bilo pročitajte u nastavku.

Zašto si se prijavio/la na 72 sata bez kompromisa?

Petar Bašković: Prijavih se prvo jer me netko iz vodstva pitao mogu li pomoći, a drugo jer poznajem i sudjelujem u projektu neko vrijeme već, i želim ga podržati dokle god sam u mogućnosti, a da nikome ne uzimam mjesto.
Angela Kunac: Prijavila sam se da pomognem drugima i učinim malo dobro za Božju slavu.
Rafael Rimac: Prijavio sam se na 72 sata jer sam želio steći novo iskustvo i pomoći drugima.
Stipan Medak: Volim rad pogotovo ako je koristan za druge, upoznaju se novi ljudi i uvik ostane neko prijateljstvo.
Paola Pahek: Na 72 sata bez kompromisa sam se prijavila na poziv organizacijskog tima. Trebala im je pomoć oko vođenja jedne od akcija. Osjetila sam da to mogu pa sam se prijavila.
Ivan Gudelj: Posljednje dvije godine mi je postao običaj da za 72h čujem i sjetim se prijaviti kada akcija završi pa sam ove godine upalio podsjetnike i svoju prijavu izvršio na vrijeme. Prijavio sam se zbog toga što je ovaj volonterski projekt savršena prilika za doprinijeti zajednici u kojoj živim. Iako volontiram pri nekoliko organizacija72hh bez kompromisa je pristupom u potpunosti drugačije iskustvo koje svaki volonter treba doživjeti.

Koje osjećaje u tebi budi volontiranje?

Petar Bašković: Volontiranje mi pruža oni osjećaj punine kad svaki trenutak u danu u potpunosti stavim u službu drugoga, i ne tražim sebe tada.
Angela Kunac: Osjećam se poletno, korisno, radosno i uzbuđeno.
Rafael Rimac: Volontiranje u meni budi osjećaj brige prema drugima.
Stipan Medak: Volontiranje predstavlja određenu žrtvu s obzirom na to da svoje slobodno vrijeme bez nekakve prisile daruješ nekome ili za nešto svima korisno što me čini sretnijim i za zajednicu korisnijim.
Paola Pahek: Oduvijek sam voljela volontirati i mislim da je to super stvar za pomoći drugima. A na kraju, uvijek bude dobra ekipa volontera pa bude i prezabavno.
Ivan Gudelj: Osjećaji… pomiješani su. Tijekom ovogodišnjih 72h dokazao sam sebi da svako volontiranje budi različit osjećaj. Uobičajeno su to osjećaj sreće, ispunjenosti i zadovoljstva nakon ispunjenoga zadatka ili uveseljavanje barem jedne osobe, ali sada se uz sve to javio i osjećaj tuge, bezpomoći i suosjećanja kada sam se prvi put susreo u direktnom radu s djecom s poteškoćama u razvoju. Sve su to osjećaji i iskustva koje svaka osoba treba doživjeti i suočiti se njima kako život ne bi prihvaćali zdravo za gotovo.

Možeš li opisati volonterske akcije na kojima si sudjelovao/la?

Petar Bašković: Sudjelovao sam u raspodjeli ručka volonterskim grupama. I bilo je lijepo vidjeti razne akcije i zahvalne volontere i donijeti im ručak, a pritom doživjeti blage izljeve mržnje od ostalih ljudi, kraj kojih sam prošao vozeći po Marjanu. Klasični poziv kršćanina, rekao bih.
Angela Kunac: Kupila sam namirnice za potrebite pri Caritasu.
Rafael Rimac: Volonterske akcije na kojima sam sudjelovao bile su bojanje klupa u gradskom parku na Lokvama, pjevanje u staračkom domu Zenta i branje maslina koje okružuju Konkatedralu.
Stipan Medak: Sudjelovao sam kao voditelj akcije bojanja klupa i koševa u jednom parku u grupi od 20tak volontera, nakon obavljanja zadatka s dijelom volontera smo pritekli u pomoć akciji branja maslina.
Paola Pahek: Bila sam voditelj akcije prikupljanja namirnica za Caritas. S obzirom na to da je moja akcija malo ranije završila pridružila sam se sjajnoj ekipi koja je brala masline u vrtu konkatedrale te izrađivanju suvenira za volontere
Ivan Gudelj: Svoja prva 72 beskompromisna sata sam proveo volontirajući u udruzi „Moje dijete Solin“ i u Centru za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju „Juraj Bonaći“. U solinskoj udruzi smo, uz druženje i razgovor, s korisnicima proveli vjetrovito poslijepodne igrajući društvene igre. Smatram da me ta akcija dodano obogatila za jedno vrijedno iskustvo rada i pristupa djeci s poteškoćama u razvoju. Vidjeti te odrasle mlade ljude bilo je u jednu ruku tužno, ali preradosno iskustvo kada vidiš da si im svojom pojavom uljepšao i uveselio dan. Dosta finog za ovaj tekst… u subotu je trebalo zasukati rukave iobojatiii ogradu u Centru za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonaći“. Iz morski plave, nova ograda zasjala je u sunčano žutoj boji, a sve kako bi malim korisnicima boravak u školi bio što topliji. Makeover uvijek dobro dođe.

Napiši poruku/pouku krajnjim korisnicima plodova akcije na kojoj si sudjelovao/la?

Petar Bašković: Volonteri, hvala na strpljenju!
Angela Kunac: Želim da se osjećate lijepo jer imate srca koja misle na vas i važni ste nam. Nadamo se da će vam plodovi akcije donijeti osmijeh na lice.
Rafael Rimac: Poruka korisnicima ovih akcija je da ćemo se opet vratiti u što većem broju.
Stipan Medak: Korisnicima bi poručio da poštuju tuđi trud i zalaganje tako da čuvaju te klupe i koševe jer je to nešto za sve nas.
Paola Pahek: Ova akcija me naučila i podsjetila na raznolikost ljudi. Uvijek ima ljudi koji su spremni pomoć, ali i ljudi koji će te popljuvati ma što radio. Uz pomoć prikupljanja hrane za potrebite smatram da su naši krajnji korisnici zapravo i ljudi koji su darovali te namirnice. Svaki od njih je stao s nama i popričao o nekom svom problemu, dao pohvalu ili slično.
Ivan Gudelj: Smatram da su obje akcije jedno malo sjeme koje donosi puno plodova korisnicima i nama volonterima. Osvrnuo bih se prvo na one korisnike s kojima sam imao direktan kontakt, a to su korisnici udruge „Moje dijete Solin“. Samim našim dolaskom i ulaskom među njih, osjetila se radost i veselje među njima, a kroz priču i druženje sve se samo potvrđivalo. U Centru „Juraj Bonaći“ nismo imali direktan doticaj s korisnicima, ali smatram da će im ta promjena boje unijeti barem malo topline u jednolike školske dane.Bonaćevci, uživajte u svojoj novoj žutoj ogradi!

Napiši vlastito mišljenje o važnosti ovog projekta?

Petar Bašković: Meni osobno se čini najmanji dio što možeš napraviti je poklonit drugima svoja 72 sata. Vjerujem da je važno samo ne kasnit, da gladni ne čekaju 😉
Angela Kunac: Smatram kako je ovaj projekt velika milost za našu domovinu i kako su ljudi koji u njemu sudjeluju neizmjerno obogaćeni iskustvom altruizma koji oplemenjuje međuljudske odnose, a samim time i život kao takav.
Rafael Rimac: Važnost ovog projekta je uključivanje mladih u aktivizam, pomaganje i briga drugima, jer zbijeni smo u svoj svijet, ali aktivizmom moramo rušiti predrasude, graditi bolji i pravedniji svijet, na radost naših budućih naraštaja.
Stipan Medak: Mislim da je program koristan i zanimljiv te predstavlja dobro uloženo vrijeme za mlade ljude koji imaju odličnu priliku za proširiti krug prijatelja i učini se nešto korisno za svijet oko sebe.

Paola Pahek: Mislim da je ovaj projekt iznimno važan i jako mi je drago čuti da se svake godine sve više širi Lijepom našom. Smatram da je ovo jedinstven projekt preko kojeg se u malo vremena može pomoći mnogo ljudi. I to je stvarno lijepo.
Ivan Gudelj: Ukratko, osvrnuo bih se na sljedeću rečenicu: „Volonteri nisu plaćeni, ne zato što su bezvrijedni, nego zato što su neprocjenjivi!“. I važnost ove akcije je – neprocjenjiva, i za nas volontere koji beskompromisno volontirajući stječemo nova znanja, iskustva i prijateljstva, i za krajnje korisnike našega rada koje na bilo koji način uveselimo.

A ti, čitaoče, ako još nikada nisi, a razmišljaš se – dogodine se prijavi i ti!
Stvarajmo bolji svijet zajedno!

I evo za kraj vas pozivamo, kao što je jedan volonter to napravio, da odmah upalite podsjetnik za prijave za sljedeću godinu. Odvažite se i zagrlite srcem svoj grad i sve potrebite u njemu.

72 SATA BEZ KOMPROMISA

72 sata

Ideja je ovog međunarodnog projekta da veliki broj mladih istovremeno volontira na različitim mjestima.
Budući volonteri prilikom prijave ne znaju na kojoj će točno volonterskoj akciji volontirati. U zadnji trenutak raspoređuju se u jednu od radnih, ekoloških, humanitarnih, socijalnih ili kreativnih akcija u kojima tijekom iduća tri dana beskompromisno volontiraju.

Darujući svoje vrijeme i trud potrebitima te volontirajući s mladima sličnih interesa, volonteri, osim što dobivaju osjećaj korisnosti i potiču vlastitu kreativnost, pomažu i postizanju zajedništva u svojoj okolini.

Najveći volonterski pothvat u RH

U Hrvatskoj je projekt prvi put proveden 2014. godine upravo u Splitu, u organizaciji naše udruge, a okupio je oko 200 mladih u dobi 16-30 godina.
Od 2014. do danas projekt je neprestano rastao i danas se provodi u 10 gradova i jednoj općini diljem Hrvatske gdje više od 3000 volontera, od čega samo u Splitu i njegovoj okolici preko 700, odvaja vrijeme za beskompromisno volontiranje.

Projekt uz ogroman broj volontera obuhvaća i veliki broj udruga, institucija i organizacija, čime se općenito potiče društvo na aktivnije sudjelovanje i promociju volonterstva.

Više 👇

Više informacija o samom projektu te kako nam je bilo proteklih godina provjerite na Facebook stranici 72 sata bez kompromisa i na web stranici 72h.

Projekti

Volonterski centar mladih SKAC_ST organizira i druge projekte poput volON – pojačaj volontiranje, Agenti Dobrote, Mala škola volontiranja, Otkrij svoje talente, daruj svoje talente, Formacija volontera